O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
subota, prosinac 28, 2013
Ovu sam nečujnu blagdansku večer započeo pisanjem kritike Silvestrovu i tek što sam odmakao perom, ustrijeli me još jedan ispad vrlih mitomana: kao da narodu nije bilo dosta juda i baraba. Ostavio sam sjenu pod blagdanskim čempresom i požurio čuti što se to zbiva u srcu metropole.



Ušesa mi se preznojiše kada čuh da je održana misa za poglavnika Antu Pavelića i da se na njoj okupilo stotinjak ljudi. Zamislite! Rijetko ćete toliki zbroj vidjeti na jednom prosvjedu za spas naše ljudske i građanske kože i kostiju. Ali poglavnikove kosti... to je već nešto drugo jer kako je rekao izvjesni A. Dujmović za RTL:

On je stvoritelj hrvatske države koju su stoljećima Hrvati stvarali, naravno, ne kažem da nije bilo zločina. koliko kolektivnih toliko i pojedinačnih. Koliko je bilo u NDH, toliko ih je bilo i prije. (Alen Dujmović)

Žaloban sam i zabrinut čuti da netko uopće može i pomisliti da je Ante Pavelić stvaratelj hrvatske države i da je takvu "državu" itko prije njega zamišljao, a kamoli stvarao. Kada bi to bilo točno, Hrvati bi bili iznimno nevaljao narod vrijedan prezira, a to jednostavno nije točno. I stoga bih svim ljubiteljima lika i djela Ante Pavelića Krivoputog (po podrijetlu i misiji) htio još jednom izbiti mit iz zaluđene glave:
  1. Nezavisna Država Hrvatska nije bila nikakva država: bila je to okupirana zona podijeljena demarkacijskom linijom između dviju zločinačkih velesila koje su upravljale Pavelićem kao lutkom na koncu kako bi zadovoljile svoje ekspanzionističke apetite. Da je rat završio u njihovu korist, Hrvatska bi bila manja od one koju je u snovima i na javi prizivao četnički vojvoda Vojislav Šešelj (tj. ona koja bi se u cijelosti vidjela s vrha zagrebačke katedrale).
  2. Nezavisna Država Hrvatska nije bila međunarodno priznata. Priznale su je samo Hitlerove i Mussolinijeve trabant-države. Po službenoj dužnosti.
  3. Nezavisna Država Hrvatska bila je de facto Zavisna Pavelićeva Prćija - bez ustava i političkih stranaka (koje su zabranjene), s parlamentom bez ovlasti koji je služio samo za ukras (dok neizabrani narodni zastupnici nisu počeli tražiti objašnjenja za sniženja i rasprodaje poglavnika-apsolutista pa je i taj ukras nestao s političke scene).
  4. Nezavisna Država Hrvatska od prvoga je dana bila mjesto organizirane i legalizirane represije (pa i prema Hrvatima), a nikakvo mjesto ispunjenja hrvatskoga sna. Dovoljno je podsjetiti kako je već sljedeći dan, nakon proglašenja te zlosretnice, uhićena prva grupa Židova (što je tek uvod u masovna uhićenja, zabranu kretanja Židovima i Srbima i otvaranju koncentracijskih logora), da je nedugo potom donesena i odredba o zabrani ćiriličnoga pisma i oduzimanju (otimačini) židovske imovine te ostali kontroverzni zakoni i odredbe (Zakon o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda i dr.).
  5. Ante Pavelić nije bio nikakav otac domovine, junak hrvatskoga naroda (i što li će već kojem stihoklepcu pasti na um), već obična kukavica kojoj je nakon propale karijere trabanta bilo najvažnije spasiti vlastitu kožu.
Održavati i prisustvovati misama zadušnicama za takva trabanta znači rugati se svim žrtvama njegova pogubna režima, pa i hrvatskim pravednicima među narodima (junačkih 109 srca) bez kojih bi ta crna brojka bila i mnogo veća. Umjesto što pale svijeće u čast hrvatskom sramu, i to u neposrednoj blizini zagrebačke židovske općine, dežurni bi se domoljubi mogli uputiti na neku drugu zadušnicu - recimo, Jelačićevu. Da, onako usput, zahvale na svojoj građanskoj slobodi.
Osim toga, plašiti s oltara nekakvom "zločinačkom ideologijom" i "kulturom smrti", a iza vrata, dan uoči obilježavanja blagdana Nevine dječice (kada je Herod, navodno, dao pobiti dvije tisuće djece) okupljati poklonike posmrtnih ostataka stvarne pošasti, i više je nego degutantno. Bog i oltar tome ne služe.


Ukoliko članak prenosite u cijelosti (ili tek dio članka), molimo da prethodno obavezno kontaktirate autora.

homoLudens @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.