O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
ponedjeljak, rujan 29, 2008


Baš si razmišljam kolike sam vražje sreće imao što mi neki balkanski poslodavačić, koji je očito tek nedavno prešao Karpate, nije postavljao osobna pitanja kada sam prvi put tražio svoje radno mjesto pod suncem. Svaki me put iznova zateče saznanje o pitanjima koja se postavljaju kandidatima za posao. Ono što mi najviše upada u oči jesu pitanja o narodnosti (neki još uvijek žive u zemlji šest narodnosti) i vjeroispovijesti (navodno da znaju koje blagdane zaposlenici namjeravaju slaviti). Naravno, ni ovaj se bezobrazluk nema kome prijaviti jer je neučinkovitost najveća mana društva u kojemu se ni ustaški simboli ne mogu pravovaljano sankcionirati s obzirom da ih zakon izrijekom ne spominje. Kao da nije dovoljno što je teško pronaći bilo kakav posao, što nam agronomi i upravni referenti vode glavnu riječ u politici i medijima, već mora i neki dojučerašnji kmet, a sada feudalčić zadirati unutar četiri zida. Ne znam što bih odgovorio, ali zasigurno nešto da ovaj feudalčić izgubi volju za postavljanjem defektnih pitanja. Zašto bi taj netko, a možda veliki nitko, morao znati kako se etnički izjašnjavam? Hoće li to utjecati na moju učinkovitost? Hoću li manje raditi ako se izjasnim kao Srbin, Židov, Albanac? Možda nekome tko godinama ćeka okamenjeni radnički kruh mogu prodati priču da to čine stoga kako bi znali koje državne blagdane dotični slavi, no tko pita Pupovca slavi li Oluju pa je ipak dogurao do parlamenta. S druge strane, kakav odgovor o vjeroispovijesti odgovara poslodavcu? Treba li prvo znati njegovu vjeroispovijest  kako se ne bi dogodilo da izgubite šansu za posao zbog nekog ludog vjerskog fanatika ili pak zagrižena nevjernika kojemu sam spomen religije izaziva probavne smetnje. Naravno, nisu to sva sporna pitanja, ima tu i pitanja o budućem potomstvu, glasovanju na izborima, generalu Gotovini, itd. Nažalost, ovim feuadalcima, dojučerašnjim kmetovima, ni zakon ne može stati na kraj jer ni pojedinac nije zainteresiran za pravdu, a kamoli kolektiv kojega svake četriri godine kupuju istim bombonima u različitoj ambalaži. No nije samo problem u feudalcima, dojučerašnjim kmetovima, već i u onima koji im trebaju služiti. Nakon korumpirane epizode zagrebačkoga sveučilišta (ima li u Hrvatskoj uopće i tih bijednih 7% visokoobrazovanih) i saznanja kako preko 80% studenata vara na ispitima (biste li vi sutra išli takvom liječniku, pravniku, ili psihologu?), pravo je pitanje na koju to radnu snagu ovo društvo računa? Berače pamuka na asfaltu? Budimo otvoreni, niti su nam poslodavci bogznašto, dobar dio njih su iskopleksirani tirančići bez građanske i poduzetničke tradicije koje je izbljuvao politički elitizam i kojima  počesto nedostaje obrazovanja i samokritičnosti, a radništvo je obično isfrustrirano očajnim uvjetima rada i ponašanjem onih napuhanaca iznad njih koji su prešli kratak put od opanka do cipele. Dok vlast ganja generala Zagorca (a gdje su ostali profiteri s burgovima iz kojih se smiju naivnom puku) zbog pronevjere koja nije imala veze ni s jednom od njezinih razina, već isključivo naivnom dijasporom koja je slijepo vjerovala da će vlast u Zagrebu biti bolja od one beogradske, a na kraju je ispalo još i gore (samo ih je rat spasio debakla), hrvatski radnik se osjeća kao da je jedino pravo koje ima ono kojim ne postiže ništa - pravo glasa odabrati gore od goreg.
homoLudens @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.