O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
srijeda, kolovoz 6, 2008
  Prije svega, reći ću nešto o svome ukusu: nisam poklonik glazbe Marka Perkovića, nikada me nitko neće pronaći na njegovu koncertu ili kako kupujem njegove CD-e, no usprkos tome imam dovoljno saznanja o glazbenoj djelatnosti dotičnog da mogu iznijeti i neko svoje mišljenje u povodu najnovije zabrane održavanja koncerta u Puli, i to kao građanin koje nema samo obveze, već i prava. Ono što me najviše brine jest zabrana koncerata kao takvih. Dakle, gdje smo mi to došli? U vrijeme Drugog svjetskog rata i nekih skoro pa sličnih zabrana, i to u zemlji u kojoj se mnogi panično boje primjene lustracije, a ministri iz bivših paravojnih država aktivno sudjeluju u političkom životu države koju do jučer nisu ni priznavali? U zemlji po kojoj se s krivotvorenim papirima prešetavao ratni zločinac Radovan Karadžić? Marko Perković me se kao takav uopće ne tiče, iako je uopće jadna činjenica da netko tko je nosio hrvatsku odoru bude nepoželjan, a ekipica koja je paradirala u četničkoj bude VIP gostima u regiji u kojoj je nečija glazba (ponavljam, nije zakonom zabranjena) veća opasnost od činjenice da je  ta vrla regija praktički rasprodana i po kojoj niču grafiti podrške lekaru Radovanu.
Ono što je još zatupljujuće jest izjava pulskog gradonačelnika koji priznaje da Marko Perković uopće nije problem (kao ni njegove pjesme), već publika koja se okuplja s problematičnim znakovljem. E, sada, čemu služe snage reda nego da te tikvane makne kao što se to čini, primjerice, na stadionima? Svaki primjerak nedopuštenoga znakovlja je propust osiguranja, a ne onoga tko je na pozornici, pa neka onda postave osiguranje koje će se znati nositi s nekoliko imbecila koji svoji ponašanjem štete svima nama. Međutim, ono što Marku Perkoviću nipošto ne valja jest potpuna šutnja: umjesto da se ogradi od neistina i demantira optužbe, on na neki način tom svojom šutnjom samo dodatno razvezuje tuđe jezike čime je ispao većim problemom od publike koja ga je (iako u debeloj manjini), prikazala ustašofilom. Pustimo sada onu  Markovu "pjesmicu"otprije, i Mesić je nešto, je li, pjevao (koliko se sjećam i pozitivno govorio o NDH) pa smo se zgražali dva dana, a trećega nam je bilo svejedno iako je sam Žarko Puhovski kazao da bi za nekoga na tako visokom položaju bilo moralno odstupiti. Dakle, mene brine sljedeće: osobi koja nije pod sumnjom da je prekršila pozitivne zakone RH zabranjuje se nastup na javnom prostoru koji nije vlasništvo gradonačelnika i njegova mišljenja, nego države, i svaki hrvatski državljanin koji se nije ogriješio o zakon ima pravo na korištenje tog prostora. Koliko znam, do sada su se koncerti zabranjivali samo u komunističkim i islamskim zemljama pa ne znam iz kojeg je šešira izvučena ova praksa (jasno, spomenut  ćete one zabrane diljem Europe, ali to je jedna priča koja zaslužuje poseban prostor, tim više što se radi i o državama u kojima  radikalni desničari, frankovci i slični mogu slobodno paradirati i pozdravljati podizanjem desne ruke). Ako ljudi žele slušati Marka Perkovića, Cecu Veličković ili Lepu Brenu, neka slušaju, no problem je što nema jedinstvena kriterija za sve. Znate li zašto je autor ovih redaka odabrao njih troje? Jednostavno: Marko Perković je pjevao jednu problematičnu pjesmu i ima problematičnu publiku (u realnosti je to par provokatora koji očito nisu dobili pravu kaznu jer onda nikada ne bi paradirali na taj način proklamirajući zločinački režim), Lepa Brena je nosala četničku uniformu (navodno postoji i slika) i zabavljala četnike baš kao što je to u okupiranoj Slavoniji činila i  Svetlana Ceca Veličković, supruga ratnog zločinca Željka Ražnatovića koji je po nekim svjedočenjima igrao nogomet s glavama Vukovaraca.
Preporučam onima koji izdaju ove ili one dozvole za javni nastup da napišu pravilnik na način da ne bude diskriminirajuć i da se na pitanje Zašto? dobije smisleniji i sa zakonom usklađeni odgovor jer ovo što se čini upravo ide u tom smjeru  odnosno po načelu: Nemam ništa protiv tebe, zakon još manje, ali ipak ti zabranjujem.
homoludens @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.