O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
utorak, srpanj 22, 2008

Slika preuzeta s: http://www.acc-tv.com/

Ne krijem zadovoljstvo što je uhićen balkanski krvnik Radovan Karadžić i zasigurno da će mi biti žao ukoliko živ ne dočeka presudu. Nadam se da se neće dogoditi isti scenarij kao s Miloševićem zbog čije je, za pravdu prerane, smrti mnogima ostao alibi tipa Vidite da je nevin. Da, po njihovom je i Hitler nevin. Međutim, ruku na srce, mjesta za pretjeranu euforiju uopće nema. Zašto tako mislim i zašto kvarim veselje, pročitat ćete nešto kasnije. Prije toga ću primijetiti kako je ovo uhićenje nevjerojatno odabralo mjesto i vrijeme za realizaciju pa je, eto, baš sada, nakon što se čovjek vozikao gradskim prijevozom, glumio alternativnog liječnika u nekoj opskurnoj ordinaciji (kao da je bila presudna duljina brade i debljina očala iza kojih se skrivao)... odjednom lociran nakon trinaest godina bježanja po prostorima koji su realno veličine jednog Londona. Od sveg će ovog, naoko vrištećeg, a zapravo piskutavog (zbog zakašnjelosti) uspjeha najviše profitirati Srbija koja je ovim uhićenjem pokazala da se otela miloševićevskoj političkoj struji i nasljeđu (iako to uopće ne mora odgovarati istini ), pa će bespovratni krediti pristizati sa svih strana. Hrvatska će, kao i uvijek, ostati kratkih rukava. Niti je profitirala na izručenjima svega što se iz nje dalo izručiti (ne pitavši ni po kojim to apsurdnim optužnicama), niti će profitirati uhićenjem Karadžića pa će opet biti: Više sreće drugi put (ako ga bude). Pozadina svega jest da se pričekaju svi koju su zapeli u vlaku u snijegu tzv. zapadnog Balkana (koliko nepismen moraš biti, a birokračići u Europi to jesu, da zemlje poput Albanije i Srbije strpaš u zapadni Balkan?) i da ih se onda u paketu, kao zadnje zgubidane i zgubirede, 2012. godine utrpa u političku Europu koja će im onda podmetati nogu na svakom koraku stalno im dajući do znanja da su zapećak Europe. Srećom pa predviđam prije njihov, nego naš balkanski kraj (iako svatko normalan zna da je Hrvatska samo dijelom geografski smještena Balkanskom poluotoku).
S druge strane, ostaje još veći problem: Karadžićeva ostavština odnosno Republika Srpska. Prostor koji je etnički očišćen (od hrvatskog i bošnjačkog življa) i na kojemu je izvršen genocid (u zaštićenoj zoni; a neš ti europske hitrosti), po prvi put nakon Drugog svjetskog rata (nad bošnjačkim življem), ostaje spomenom zločinačkog pothvata psihijatra koji je do jučer držao predavanja o meditaciji, i to ne tako daleko od europskih finih stražnjica. Ukloniti Hitlera, a ne Treći Reich je jalov posao koji nikako nije u interesu mira, i to vrijedi za sve imitatore takvih nakaza i tvorevina. Bosni i Hercegovini treba vratiti državu, onu u kojoj nema umjetnih entiteta jer ljude se ne može klasificirati kao namirnice koje će se po potrebi naći i na polici za rasprodaju, onemogućiti separatističke težnje Milorada Dodika i sličnih koji miniraju njezinu cjelovitost jer će u suprotnom Karadžićevo djelo nadživjeti svoga autora i nikakvo uhićenje, izručenje i presuda neće ispraviti ono što je ta ljudska nepogoda ostavila za sobom, već samo dodatno teatralizirati postojeće stanje - moratorij nad slobodom i pravdom, a to može biti novim alibijem za rat.
homoludens @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008

A tko nam je kriv što ni odštetu ne znamo tražiti, već podvijena repa jedva čekamo da se druže s nama pa nam drugari rado presole druženje jer, eto, znaju da mogu. Ali, pazite dobro, mi smo se skoro pa glasno pobunili.  Tako bismo mogli opisati posjet Vuka Jeremića, srbijanskoga ministra vanjskih poslova. Tko o čemu, Vuk o ćudi, ali ne svojoj:

Vjerujem kako Srbija i Hrvatska imaju jasnu odgovornost da zajedno vode regiju u europsku budućnost. Međutim, nije uvijek bilo tako. Sjetite se Vukovara i tragičnih događaja koji su se tamo dogodili. Sjetite se etničkog čišćenja više od četvrt milijuna Srba tijekom operacije Oluja 1995. godine. (index.hr)


Dakle, Vuku je pokolj u Vukovaru tragični događaj, a (najvećim dijelom) planirani zbjeg srpskoga stanovništva etničko čišćenje, iako dobro zna da su ga organizirale krajiške kreature. Inače, matematika mu sjajno ide: u ratu koji broji blizu 15.000 žrtava, 80% njih su Hrvati pa će biti zanimljivo čuti smatra li europska kancelarija da se ovdje radilo o genocidu. Ipak, ne nadam se previše jer još lupetaju o građanskom ratu, a i Balkan smatraju zonom u kojoj je skoro pa legitimno da svatko svakog istrijebi. Kao da su sve današnje države nastale uz svetu misu i molitvu autohtonu stanovništvu. Nije čak ni strašno to što je Vuk izjavio, nego gdje je to izjavio: dakle, usred Zagreba (grada kojega su granatirale srpske snage) drži predavanje o pravilima ratovanja. Bilo bi smiješno da nije tragično. Za loše hrvatsko-srpske odnose Vuk optužuju Hrvatsku, jer Hrvatska nije srušila pola Srbije, već samo priznala Kosovo. Dovoljno je pitati Vuka koliko je Hrvata i državnih sekretara u njihovoj Vladi i planiraju li uskoro jednu koaliciju nalik onoj u Hrvatskoj. Čisto usporedbe radi. Moram priznati da ne znam koja je to politička struja u Hrvatskoj uvjerena da se s takvom srbijanskom politikom može graditi budućnost.i da u njoj ima ičega proeuropskog. Regionalna suradnja da, ali s kime? Onima koji još nisu prihvatili da je Milošević kriv zbog zločinačke ideologije, a ne gubitka rata? Jandrokovićev mi je odgovor slab: što znači da Hrvatska ima drugačije stavove? Pa ne radi se o tapetama. Tu nema stava, kao što nema stava ni o holokaustu jer to se zna i s time se ne polemizira. Gdje bi ovaj svijet stigao kada bi svaki žabac davao svoju procjenu barske vode.


"Tijekom bilateralnog susreta s ministrom Jeremićem, održanog nakon Ministarske konferencije, ministar Jandroković izrazio je oštar prosvjed zbog izrečenih stavova te ponovio dobro poznato stajalište Republike Hrvatske o velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku i razlozima priznanja Republike Kosovo. Izrazio je nadu da ovakvi potezi predstavnika Republike Srbije neće narušiti postignutu visoku razinu suradnje među zemljama članicama Jadransko-jonske inicijative", stoji u priopćenju ministarstva vanjskih poslova RH o diplomatskom incidentu. (index.hr)

Srbija kakva je sada, sigurno ne može biti presudan faktor u regiji jer se još uvijek nije ostavila duhova iz prošlosti, a navodnom se proeuropskom Tadiću neki stavovi preklapaju s onima u radikala Tomislava Nikolića. Koliko iskrenima i poželjnima mogu biti bilateralni odnosi s nekima koji još uvijek nisu osvijestili genocidnu politiku devedesetih, već je ponajprije promatraju kao onu koja je izgubila bitke i obećane teritorije. Da jesu, onda bi Kadijevića i ostale patuljke iz JNA, prvi zatvorili, i to bez zahtjeva iz Hrvatske. Samim time što to nisu učinili, optužili vojni vrh, pokazuje da se ne smatraju odgovornima. Naš je problema što ih nismo podsjetili i što ih prihvaćamo bez da prethodno isprave ono što su počinili. Ali ne balavim oprostom kojega bi bolje izreklo trogodišnje dijete.
* * *
Još je jedan povezani događaj zaslužio komentar: skupština Srpskog narodnog vijeća. Ono što se dotičnima može priznati jest da su odlično organizirani i da se, za razliku od Hrvata, znaju okupiti i povezati, te predstaviti i raspraviti o zajedničkim interesima. Mesićev je govor bio relativno dobar, iako je žalosno da se u 21. stoljeću nekome (č. Dodiku) mora pojašnjavati da se granice više ne mogu i neće nasilno mijenjati. Međutim, promašenom mi se čini najava da će Hrvatska pomoći Srbiji u ujedinjavanju Europi. Je li to Srbiji Vuka Jeremića i Zorana Tadića koji se još nisu pomirili s time da svaka država ima pravo reagirati na terorizam (kada već pojma agresije nema u međunarodnom pravu): bilo bi zanimljivo pitati što je politika njegovih prethodnika radila na Kosovu 1999. i zboge čega se morao uplitati NATO. Zbog berbe lana? Od Dodika, premijera etnički očišćena entiteta (od Hrvata i Bošnjaka) nismo ni očekivali čuti ništa drugo osim o velikom stradanju Srba tijekom raspada Jugoslavije. No Dodiku u prilog ne ide statistika, kao ni činjenica da je upravo srpska strana počinila genocid i sprovela etničko čišćenje. Ipak, opasno se igrati brojkama, relativizirati žrtve, no oni koji odbijaju odgovornost upravo to čine. Dodik se ponaša kao da je premijer međunarodno priznate države (ne ruši li upravo on, svakom svojom izjavom, integritet BiH?), kako i sam priznaje, ne voli BiH i navija za Srbiju. Sve je to ljudski, osim da dobiješ državu u državi na etnički očišćenom teritoriju. Bravo, međunarodne šeprtlje!

Za govornicom je kazao da iako ima onih koji kažu da Republika Srpska nije država, da se on ipak tako osjeća.

Pupovcu je zastajao glas i osjetio sam svu težinu položaja Srba ovdje", kazao je Dodik. Predviđa da će povijest, koja još uvijek nije napisana za ovo područje vezano za rat, "napisati da su Srbi bili veliki stradalnici raspada bivše Jugoslavije, narod koji je stradao u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu; "Mi smo 'loši momci' na svjetskoj medijskoj pozornici i nisu nas htjeli razumjeti".(index.hr)

Ne znam treba li komentirati ovoliku količinu politikanstva. Ne znam zbog čega je Pupovcu zastajao glas i što je to toliko teško srpskoj manjini u Hrvatskoj. Koliko mi je poznato, a jest, njihov je položaj bolji od položaja manjina u pojedinim europskim državama. Koliko se njih može pohvaliti s predstavnicima u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti (o promašaju Tuđmanova zakona o općem oprostu, a koji se provodi i danas, ne želim ni raspravljati jer vidimo da je među aboliranima bio i Kapetan Dragan i neću ga smatrati dobrim dokle god takav zakon ne donose sve one europske i izvaneuropske države koje se bore protiv terorizma)? Također, ono oko čega možemo polemizirati jest pojam velikih stradalnika. Svi su narodi bivše Jugoslavije bili žrtvama jednog genocidne politike proizašle iz glave neosuđena Slobodana Miloševića (pravda jest spora, no kako da budemo sigurni da je ovdje inicirala brže otegnuće papaka?). Taj Milošević to nije radio sam, iza njega je bila čitava horda ljudi koji sve do danas nisu kažnjeni za svoje zločine, a nismo ni svjesni koliko drugih malih zločinaca živi pored nas. Možda je tim ljudima bio ispran mozak, ne znamo, ali mnogi su od njih samo oprali krvave ruke i nastavili živjeti pored nas kao ugodni susjedi - sapun je stvarno moćno sredstvo. Što reći o Dodikovom opravdanju zločinačke turneje koja se održavala po republikama koje spominje. Da podsjetim, Dodik tvrdi da je sve to samo bila reakcija na zločine izvršene nad njegovim narodom tijekom i nakon II. svjetskog rata, a ide tako daleko da Srebrenicu naziva mjestom u kojem su se Srbi samo branili.

Rezolucija H. Res 199, 27. 07. 2005., Predstavnički dom američkoga Kongresa:
Politika agresije i etničkog čišćenja koju su implementirale srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine s direktnom pomoći vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), a koja je uzrokovala raseljenje više od 2.000.000 stanovnika i procjenjeno 200.000 žrtava, desetine tisuća silovanih ili na drugi način mučenih i zlostavljanih osoba, dok su nevini civili Sarajeva i drugih urbanih naselja bili neprestano izloženi granatiranju i snajperskim napadima; definirani su kao kriminalni čin genocida po definiciji kako navodi članak 2 Konvencije za prevenciju i kažnjavanje genocida, potpisan u Parizu 9. prosinca 1948. godine i stavljen u punopravnu snagu 12. siječnja 1951. godine.

Srebrenica je najbolji pokazatelj zločinačke turneje velikosrpske politike i potpune nesposobnosti Europe i UN-a da se suprotstave jednom obliku balkanskog neofašizma. Dapače, još i danas paze  da ne upotrijebe pravu riječ. Dodiku i Jeremiću i kompaniji želim poručiti da im je bolje pokriti se ušima kao što je to učinila Njemačka nakon Drugog svjetskog rata i da napokon izgrade društvo u kojem četnici neće biti dio folklora i u kojemu neće biti mjesta za zaštitu terorizma. Svi smo vidjeli i svi znamo sve, i tko je kao literaturu koristio Načertanije i tko je lupetao o ugroženosti, a istodobno rušio sve pred sobom ne zaustavljajući se samo na balvanima. Već pomalo postaje neukusnom ta potreba da uzroke agresije čupaju iz koncentracijskih logora jer bi analogno tome čitava Europa morala posegnuti za besom. Sve me ovo zapravo podsjeća na onu: Kada su vuka uhvatili u krađi ovaca, ovaj je rekao da se ne smatra krivim, već je okrivio seljane da su im ovce neukusne.
Ono što je bitno ovdje shvatiti jest da je svaka iznesena kritika usmjerena prema politici jer nije narod kriv što ga vodaju kao ovce. Pitanje je samo do koje razine ova priča o kolektivnoj nevinosti i krivnji, može prolaziti kao lema iz rječnika o političkoj korektnosti.
homoludens @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 20, 2008
Da se Tadić nije javio pomećući nas sve kao balavce, ovaj tekst nikada ne bi nastao Također, i da se Pupovac nije oglasio o internim problemima druge države, ni tada ovaj tekst ne bi nastao.

www.destinacije.com - Kosovo Polje

Tadića ne vrijedi prepričavati, ali vrijedi reći nešto o Pupovčevoj najavi preispitivanja koalicije s HDZ-om u slučaju hrvatskog priznanja kosovske neovisnosti i u skladu s izjavom  veleposlanika Jurice kako svaka suverena država ima pravo na samostalnu odluku. Pupovac je građanin ove države, njegova je stranka vladin koalicijski partner, no kakve veze priznanje Kosova ima s njegovom strankom i budućim političkim potezima? S jedne je strane to i potencijalna ucjena jer ispada da bi hrvatski stav o slučaju Kosova trebao biti sukreiran s partnerima iz SDSS-a, a dobro je poznato da oni nikada neće prihvatiti neovisno Kosovo. Ono što ovdje ne razumijem jest sljedeće: jesu li protiv priznanja Kosova zbog pravno upitnog postupka proglašenja ili zbog zaštite svojih sunarodnjaka? Iako nitko iz SDSS-a nije decidirano rekao kako će uistinu napustiti koaliciju s HDZ-om, savjeti Hrvatskoj kako ne treba žuriti svakako naginju na tu stranu. Što znači ne žuriti? Nisu li i u Hrvatskoj 1992. čekali svaki naredni sat i minutu, pogledavalo se je li se još tko javio s priznanjem. Službena Hrvatska sada mudruje, čeka stajalište EU-a čiji član nije, a lako je moguće da samo taktizira kako ne bi riskirala u odnosima sa Srbijom, ali i ne poturječila stavu američke administracije. Hvatsku njezino mudrovanje neće nigdje odvesti jer svi pravni aspekti koje treba sagledati ne traže višetjedne analize. Uzmimo samo za primjer Ustav SFRJ 1974. (polazište za pravo na hrvatsko otcjepljenje)

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Vijeće naroda AS br. 653
Predsjednik Vijeća naroda, Mika Špiljak, v.r.
Beograd, 21. veljače 1974.

Član 5.
Teritorij Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije jedinstven je i čine ga teritoriji socijalističkih republika.
Teritorij republike ne može se mijenjati bez pristanka republike, a teritorij autonomne pokrajine - ni bez pristanka autonomne pokrajine.
Granica socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne može se mijenjati bez suglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina.
Granica između republika može se mijenjati samo na osnovi njihova sporazuma, a ako se radi o granici autonomne pokrajine, i na osnovi njezine suglasnosti.

Vratimo s malo u prošlost. Ukoliko bismo tražili povijesne veze Kosova, Srba i Albanaca onda je Kosovo zasigurno prije kolijevka Albanaca (potomci Ilira koji su počeli naseljavati te prostore prije 4 000 godina), nego Srba (doselili u 6 stoljeću, a tek ga 600 godina kasnije uključili u svoje zemlje). Nakon poraza na Kosovom polju (1389.) taj su im postor preotele Osmanlije koje će ga držati pod svojom kontrolom sve do početka 20. stoljeća kada će ih Srbija ponovno osvojiti Balknskim ratovima (1912 - 1913). Ulaskom u novu tvorevinu Kraljevinu SHS Albanci gube pravo na jezk i nacionalnu pripadnost. Ipak Ustavom iz 1974 im se priznaje autonomnost. No Albanci time nisu zadovoljni i šest godina kasnije traže status republike, na što dobivaju oštar odgovor vlasti - pobuna je ugušena u krvi. 1989. Kosovu je jednostrano oduzeta autonomija, a rezultate referenduma održanoga tri godina kasnije u kojemu se 98% glasača izjasnilo za neovisno Kosovo - m,eđunarodna zajednica ne priznaje. To će sve dovesti do tragičnih događaja devedesetih i egzodusa 1999. u kojemu su činjeni masovni zločini (ubijeno je cca 10 000 Albanaca i 3 000 Srba, a milijun je ljudi protjerano). Tek će tada reagirati međunarodna zajednica, u misiju će krenuti NATO i UN, i to na temelju omiljene Tadićeve rezolucije - 1244. Što je bitno iz te rezolucije?

Ujedinjeni narodi, Vijeće sigunosti, rezolucija 1244 (1999.)
Podsjećajući na nadležnost i mandat Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju,
pozdravljajući opće principe o političkom rješenju za kosovsku krizu koji su usvojeni 6. svibnja 1999. godine (S/1999/516, aneks 1 uz ovu rezoluciju) i također pozdravljajući to što prihvaća principe koji su navedeni u tačkama 1-9 u dokumentu koji je podnesen u Beogradu 2. lipnja 1999. godine (S/1999/649, aneks 2 uz ovu rezoluciju) i suglasnost SR Jugoslavije na taj dokument, ponovo SR Jugoslavijapotvrđujući privrženost svih država članica suverenitetu i teritorijalnom integritetu SR Jugoslavije i drugih država u regiji, kako je navedeno u Helsinškom dokumentu i aneksu 2, ponovo potvrđujući apel iz prethodnih rezolucija za široku autonomiju i suštinsku samoupravu za Kosovo (...).

Jasno mi je da Tadić žaluje za Kosovom, ali postavljaju se logična pitanja:
  1. Je li proglašenje Kosova više jednostrana odluka od one koju je 1989. protuustavno donijela Socijalistička Republika Srbija, a kada nije bilo suglasnosti autonomne pokrajine kako to nalaže članak 5. Ustava SFRJ (1974)?
  2. Je li Kosovo vjekovno ognjište Srba obzirom na povijesni kontekst i je li Kosovo oduvijek bilo samo okupirana zona, a nipošto ičiji teritorij?
  3. Analogno činjenici da je Srbija do Kosova došla osvajanjem u 20. stoljeću, ima li i Turska pravo na Kosovo obzirom da su preko 500 godina taj prostor kontrolirale Osmanlije? Ili da pojednostavim: po čemu je Kosovo srpsko? Ako izuzmemo raniju imperijalističku politiku, demografski je to gotovo čisti albanski teritorij (95%).
  4. Najbitnije: rezolucijom 1244 se priznaje integritet SR Jugoslavije, a ta država ne postoji od 2003 (rekonstituirana)., točnije, od 2006. proglašenjem samostalnosti Crne Gore.
Ono što mi najviše para uši jest usporedba Kosova i "SAO Krajine". Nonsens nad nonsensima. Hrvatska nikada nije imala autonomnih pokrajina, svoje teritorije nije imperijalistički osvojila, već su se oni pripojili nakon propasti okupatora. Čini mi se da je ova smiješna usporedba samo traženje alibija da se kroz neovisnost Kosova (koa jako jako boli) na mala vrata proguraju zahtjevi da se uspostavi nova Krajina. Uostalom i sam se Tomislav Nikolić zalaže za posebnu autonomiju Srba u Hrvatskoj. Na žalost, znamo na što on misli kada govori o posebnoj autonomiji.
homoludens @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
89763
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.