O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
ponedjeljak, studeni 2, 2009
Zemljovid Petera Kozlera, slovenskog kartografa, odvjetnika i industrijalca.

Dugo nisam spominjao cijenjene susjede Slovence, iako time problem nije ni ponajmanje nestao. Moram priznati da se po prvi put uzdajem u njihov zdravi razum, nego u onaj domaćih političkih predstavnika. Barem sam u suprotnu stranu uvjeren da će štititi vlastite interese (mi smo nekako uvijek gubili stvari poput nemarne djece), kao što sam uvjeren i da ista nije kriva što nam geografski oblik nalikuje osušenom bečkom pecivu (to je valjda ta velika Hrvatska nad kojom strepe pojedinci opravdavajući tako razloge svog šovinizma). Moram priznati da su Slovenci izuzetno politički dovitljivi: povrh sveg političkog nabacivanja s nama, još im slijedi i počasno mjesto u preambuli hrvatskog ustava. U svoj ustav ne kane uvesti hrvatsku manjinu koju smatraju ekonomskom, iako je autohtonost Hrvata u Sloveniji istražena od strane slovenskog instituta za migracije. Ne znam nude li ovdašnji političari teritorij (o nekim je ustupcima nečega zasigurno riječ jer inače do kompromisa ne bi ni došlo), ali ne mogu se oglušiti na izjave stručnjaka (a to političari nisu i kada formalno to jesu jer im ideologija ne dopušta biti stručnima) koji za arbitražni sporazum zaključuju da je riječ o tekstu koji u sadašnjoj  verziji nije prihvatljiv bez dodatnog preciziranja sadržaja i  domašaja pojedinih odredaba. Osim toga izražavaju i sljedeću zabrinutost:

Ocjenjujemo, da je predloženi  sporazum uvelike političko-pravne naravi, umjesto proceduralno-pravni  tekst, što bi sporazum za arbitražu o graničnom pitanju trebao  biti. Naglašavamo, da pitanja razgraničenja kao i s  time povezana teritorijalna pitanja Republika Hrvatska treba rješavati  isključivo na temelju međunarodnog prava, a da pojedine odredbe  sada predstavljenog teksta sporazuma to mogu dovesti u pitanje,  pa da stoga ne mogu biti prihvatljive bez dodatnog pojašnjenja,  te da ih kao takve treba razmatrati neovisno o pridruživanju Hrvatske  EU.

Usprkos tome, politika na njemu inzistira podsjećajući nas da je nacionalni interes ući u zajednicu europskih naroda. Iznimno sam sretan što to nije proglašeno vjekovnom težnjom hrvatskog naroda oblikovanom još u vrijeme prvih mu pokrštavanja. To invalidno koketiranje s poviješću i vjekovnim težnjama je uvijek imalo samo jedan cilj: uvjeriti dječicu da roditelji čine najbolje za njih jer ipak su ih stvorili. Uočavate li problem političke evolucije po kojoj nam je zajednički predak ideologija? Ne, oni nas uopće nisu stvorili, to smo čudovište, na žalost, mi  iznjedrili i sada nam se može smijati, jer opet smo žedni prevedeni preko vode. Živimo od obećanja i tumačenja kako oblikovanje (granica) ne znači i njihovu promjenu (Malo logike, molim: kako se išta može oblikovati, a da se pritom ne izvrši smjena ili zamjena prethodne linije, oblika, površine ili smjera?), ali mogu što žele jer glasačka mašina smjenjuje svaku individualnost i svaku pojedinačnu savjest. Više nisam ni očekivao od mentaliteta koji je nicao u jednopartijskom sustavu i zato se uvijek dvoumim oko toga je li ova zemlja ikada bila uistinu spremna za demokraciju i višestranačje (Istina je da se mučimo na ovo malo geografske širine i dužine već punih osamnaest godina. Što bi tek bilo da smo nosili balast prošlosti poput jedne Njemačke.). Znam da se određenim političkim strukturama silno žuri u Europsku uniju (ne znam samo je li to zbog onih tapeciranih zastupničkih mjesta), ali žuri li se hrvatskim građanima? Žuri li se njima dati bilo kakve ustupke (možda i gubitak morske granice s Italijom, odnosno izlazak Slovenije na otvoreno more koje započinje na ušću Jadrana u Sredozemlje?), samo da postanu europski građani drugog reda (kao i sve novopridošlice s europskoga istoka)? Smije li određena elita jednostrano odlučivati o pitanjima za koje nema ovlasti samo zato što nosi pridjev izabrana? Koliko je samo puta ta neka elita s pridjevom izabrana gurala neupućeni puk u zagušljive zajednice iz kojih je ovaj izlazio manji, tanji i skoliozniji (zato sam skeptičan kada nam Hebrang obećava ponosnu Hrvatsku jer je prvo klečanje novovjeke Hrvatske već izvedeno)? Od skolioze i amnezije, odnosno pogrbljenosti i gubitka pamćenja, oduvijek patimo (to ne bi bilo za zamjeriti kada bismo bili svjesni tih disfunkcija), pa ću stoga podsjetiti kako je to bilo prije 54 godine u hrvatskom parlamentu:

Hrvatski  je sabor dne 15. XII. 1955. odobrio prijedlog da se iz NR Hrvatske  izdvaja osam sela (stvarno ih je bilo 25) u župama Pregara,  Gradina i Topolovac. Slovenske škole uvedene su još šest mjeseci  prije odluke iz Zagreba i Beograda.

Narodne novine broj 1 od 1956. objavile su da su NR Sloveniji pripojena sela Abitanti, Belvedur, Brezovica, Gradina, Koromači-Boškini, Močenigi,  Bregara i Sirči, a Vjesnik tek 8. ožujka 1956. da je Republičko  vijeće NR Slovenije donijelo odluku o izmjeni granice između  NR Slovenije i NR Hrvatske kojom se devet sela u općini Buje,  kotar Pula, odvajaju od NR Hrvatske i priključuju NR Sloveniji. Međutim,  svećenik Antun Hek u kalendaru Istarska  danica (Pazin, 1995) priredio  je tekst Sjeverna granica  hrvatske Istre Bože Milanovića, u kojemu je objavio kako je Sloveniji priključeno trinaest sela: Sv. Šimun  (Brežani), Brežinari, Krstija, Reparac, Buželi, Tuniši, Pavelići,  Rosići, Stara Mandrija, Kaline, Jarkani, Škrlji i Dugobrdo te da  je od Hrvatske odvojeno 21 selo. Iznio je i podatak da su prije  togaSloveniji priključeni Topolovac, Žrnovac, Dragonja, Hrvoji, Šemi i Škrljići,  što je ukupno 27 sela. Iako Milanović, Hek, Narodne novine i Vjesnik nisu objavili iste podatke o broju sela, najvjerojatnije  je riječ o 27 ili 28 sela, jer neki drže da su Koromači-Boškini  jedno selo. (matica.hr).

Sve je bilo po zakonu, zar ne? Kada bismo se osvrnuli na povijest svijeta, malo toga nije bilo po zakonu, a opet tvrdimo da nije valjalo. Istina, zakon sam po sebi nema ljudsku vrijednost i postaje opasnim sredstvom u pokušaju da je svede na niz pravila. Izabrani se vade na taj niz, lingvistički šeprtljavo tumače termin koji ne znaju prevesti, a neki, poput Friščića, žele raspravljati o hrvatskom prijevodu (kao da će ga na tom jeziku čitati Rehn i članovi ad hoc arbitražne komisije) sporazuma u kojemu ga jedino zanima tko ima pravo prvenstva, a ne čije je raskrižje. Da nije nebitno čije je raskrižje, svjedoči i apel hrvatskih intelektualaca u kojemu, između ostaloga, piše i sljedeće:

Slovenija zahtijeva da taj spoj  bude teritorijalan. Nije, prema tome, riječ o nikakvom režimu  plovidbe brodova, već o tuđem teritorijalnome koridoru kroz neprijeporno  hrvatsko državno područje, hrvatsko more.

Neka mi ne zamjeri gospodin Friščić što njegovo mišljenje smatram manje relevantnim (prije svega zato što je političko) od onoga hrvatskih intelektualaca (Ive Banca, Ivana Đikića, Mirjane Kasapović, Zvonka Makovića, Milana Ramljaka, Slobodana Šnajdera, i dr.,), napose akademika (Nedjeljka Fabria, Dubravka Jelčića, Davorina Rudolfa, Velimira Pravdića, i dr.). Ali ima nešto još bitnije od samih imena: citirani se dio, kao i izjava u cijelosti, poklapa s prijašnjim pretenzijama slovenske strane:

Da  je slovenska vlast nakon završetka Drugoga svjetskog rata započela  smišljeni plan kako prigrabiti što veći dio Istre, koji su znatno  prije proglasili Slovenskim primorjem, dokaz je izrada mnogih zemljovida  Slovenije na kojima je granica bila na polovici Istre i u kojima  su bili ucrtani čak Pazin i Rovinj te otoci Cres, Lošinj i Krk.  Oni su najvjerojatnije izrađeni po uzoru na romantičarski i nostalgičarski  zemljovid slovenske dežele koji je 1853. nacrtao Peter Kozler, po  kojemu velikoj Sloveniji pripadaju Istra, Rijeka, otoci Cres, Lošinj  i Krk te Gorski kotar, čime se i danas nadahnjuju slovenski nacionalisti  i kartografi. (matica.hr)

I dok su našu glupost tijekom povijesti mogli iskorištavati ekonomski i politički jači pravni subjekti, danas istu (očito naslijeđenu) iskorištava jedna politički manje bitna zajednica koja je postala dijelom europske obitelji bez riješenog graničnog pitanja. Sada nam ta ista onemogućava ulazak u europsku obitelj sve dok ne riješimo granično pitanje. I što nam se događa? Poput djeteta željna sladoleda riskiramo upalu grla samo da tih par minuta uživamo u ledenoj slastici. Je, uvjeravaju nas, iako rizik postoji, malen je. Ali lako za upalu grla, ima medikamenata. Ali koji medikament upotrijebiti za upalu koju nam nudi nedefinirani sporazum? Nakon svega: mislite li i dalje da je problem zapadno od Kupe i da nas ne treba biti strah jer se političari povode za domoljubljem? Kako povjerovati u priču o domoljublju (do sada sam se uvjerio samo u lokalpatriotizam i dobivanje beneficija po toj liniji), o borbi za dobrobit Hrvatske kada već osamnaest godina nema političke volje (ili snage) riješiti problem Svete Gere (hrvatske katastarske čestice), jedine okupacijske zone na tlu Europe.

Prošlo je već 12 godina otkad su slovenski  vojnici zauzeli vojarnu na Svetoj Geri. Bilo je to u jesen 1991.godine  kad je taj objekt napustila bivša JNA iz Jastrebarskog, koja je  na Svetoj Geri imala svoju posadu. Hrvatska je tad bila zauzeta  organiziranjem obrane protiv velikosrpskog agresora, pa se okupaciji  tog dijela hrvatskog teritorija nije pridava la veća pozornost.  Zapravo, očekivalo se da će slovenska vojska uskoro napustiti  to područje. Međutim, eto, još se to nije dogodilo. Zanimljivo  je da nitko od relevatnih slovenskih političara i stručnjaka za  granice ni danas ne osporava da vojarna na Svetoj Geri pripada Hrvatskoj.  Unatoč tome, četvorica slovenskih vojnika i dalje su u tom objektu.  Nedaleko od te vojarne je i odašiljač koji je svojedobno služio  u vojne svrhe i s kojeg se moglo prisluškivati dobar dio Hrvatske.  (Marko Barišić, Vjesnik).

Ako Hrvatska uistinu ima političke volje da napokon (nakon osamnaest godina) riješi sva otvorena granična pitanja sa susjedima (na trima stranama svijeta, izuzev sjevera), odnosno da u praksi dokaže suverenost nad vlastitim teritorijem, onda bi ta pitanja trebala pokrenuti neovisno o pristupnim pregovorima s Europskom unijom. Činjenica jest da je slovenska strana spretno iskoristila mogućnost blokade tih pregovora kako bi ispunila neke svoje želje oko teritorijalnih granica (tim više što je Jadran oduvijek smatrala jugoslavenskim morem, posredno i slovenskim), pa se sada poput nevaljala čeljadeta igra gumbićima čas zatvarajući, čas otvarajući vrata - dovoljno brzo da svaki put slomimo nos. Ali da nas više ne bi boljelo, nudi nam rješenje. Kakvo? To samo Bog i odabrani znaju. Mi samo znamo, posredstvom onih upoznatih, da ne miriše na dobro i da tetošenje i ugađanje slovenskoj strani, samo da se ne bi ponovno nosom susreli sa zatvorenim vratima (dramatiziranje koje je kičastije od ritualna samoubojstva) može nanijeti nepopravljive štete i u konačnici dovesti u pitanje smisao borbe za neovisnost. Iz tih je  razloga vrlo neugodna šutnja onih što su na svojim leđima iznijeli tu istu borbu: kao da su upali u kolektivnu letargiju. Je li tomu razlog razočaranost majkom koja je postala maćehom ili su zadovoljni darovima kojim ih je ova ušutkala? Može li kvadrat stana zamijeniti kvadrat domovine? Time neka se bavi njihova savjest.
Sporazum više ne kanim spominjati (ionako imam fobiju od hrvatskih prijevoda) jer ta se lokomotiva više ne da zaustaviti. Što nam onda preostaje? Povodeći se za člankom 86. Ustava RH možemo (ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača, da se baš ne oslanjamo na političare) osigurati raspisivanje referenduma jer se po mom osobnom viđenju stvari radi o pitanju važnom za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike  Hrvatske (kako je navedeno u navedenom članku Ustava). Također, imamo pravo (prema članku 38. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske) predložiti pokretanje postupka za  ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa  s Ustavom i zakonom, a i sam Sud može pokrenuti takav postupak. Također možemo i mirno prosvjedovati (iako u tome ne vidim konkretne koristi) kao svojedobno za Radio 101, ali nedostaje ključna figura koja bi okupila građane, umjesto da ih voda kao telad po sajmu (do sada samo viđali samo takva uprizorenja).
Pokrenimo se (vidjeli smo kako su oni pokrenuli Hrvatsku i gdje smo to dalje otišli) i demokratski zahtijevajmo svoje pravo na odluku o prostoru koji smo tek naslijedili od svojih predaka i koji smo dužni i odgovorni u istom obliku predati potomcima (kako nas prvi ne bi preklinjali u grobu, a drugi nam prekopali grob). Možda su nas moralno i materijalno osiromašili, ali ne vjerujem da su nam oduzeli ono malo sive tvari koja je oduvijek pokretala ovaj svijet. Ako padnemo na ovom ispitu zaštite vlastitih interesa, onda nismo ni zaslužili imati vlastiti prostor, a kamoli državu, mjesto nam je tamo gdje i svima takvima - u ropotarnici povijesti. Jao si ga vama, ako vam povijest ostane jedinim svjedokom.

Vezani članci:
Tako to radi slovenska politika
Trn u slovenskom oku
Zastave na vozilih niso dovoljene
Susjed je susjedu vuk
homoludens @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 18, 2008
Bahatost slovenske politike je otišla predaleko i jedino se dvoumim oko toga je li takvo ponašanje posljedica iskonskog kompleksa veće vrijednosti ili je (ne)zasluženo članstvo u europskom klubu dovelo do raspamećenosti kojom je postignut konsenzus između politike i javnosti. To i ne treba pretjerano čuditi jer narod uglavnom ima vlast kakvu zaslužuje odnosno vlast je samo zrcalna slika njegova stupnja znanja, obrazovanja, upućenosti i ideološke zatupljenosti. Mislili smo da je vrhunac te zatupljenosti u Jelinčičevoj izjavi o hrvatskoj govedarskoj politici, no tko je podrobnije pratio slovensku službenu politiku još od ranih devedesetih zna da Slovenija nikada nije bila dobar susjed i da je ono što se događa u zadnje vrijeme samo eskalacija oduvijek tinjajućeg neprijateljskog stava. Zato je i bilo naivno očekivati kako će nova slovenska vlada na čelu s Pahorom promijeniti rigidan stav po pitanju Hrvatske, a kakav je naslijedila od prethodne Janšine vlade. Zanimljiva je hrabrost jedne male državice, gotovo nevidljive na karti Europe, da optužuje onu susjednu za prejudiciranje granica dok u istoj toj državi provodi neku vrstu okupacije. Da podsjetimo:

Prošlo je već 12 godina otkad su slovenski vojnici zauzeli vojarnu na Svetoj Geri. Bilo je to u jesen 1991.godine kad je taj objekt napustila bivša JNA iz Jastrebarskog, koja je na Svetoj Geri imala svoju posadu. Hrvatska je tad bila zauzeta organiziranjem obrane protiv velikosrpskog agresora, pa se okupaciji tog dijela hrvatskog teritorija nije pridava la veća pozornost. Zapravo, očekivalo se da će slovenska vojska uskoro napustiti to područje. Međutim, eto, još se to nije dogodilo. Zanimljivo je da nitko od relevatnih slovenskih političara i stručnjaka za granice ni danas ne osporava da vojarna na Svetoj Geri pripada Hrvatskoj. Unatoč tome, četvorica slovenskih vojnika i dalje su u tom objektu. Nedaleko od te vojarne je i odašiljač koji je svojedobno služio u vojne svrhe i s kojeg se moglo prisluškivati dobar dio Hrvatske. (Marko Barišić, Vjesnik).

Osobno me zanima na temelju kojih je to granica Slovenija međunarodno priznata i na temelju kojih je to granica ušla u EU  i provodi Schengen. Međutim, još više zabrinjava ponašanje briselskih činovnika koji ne mogu izaći na kraj s dvije lopate zemlje. Jasno, osim prelistavanja tone papira ničim se složenijim nisu bavili pa je lopata zapravo bager koji ne znaju ni pokrenuti, a kamoli zaustaviti. Zato me s jedne strane ni ne čudi da je dijelom te čudnovate skupine, koja glumi SAD u malom, postala država koja iza sebe ima tužbu u Bruxellesu zbog  kršenja ljudskih prava (slučaj izbrisanih odnosno 18.305 neslovenaca koji su preko noći izbrisani iz popisa stalnih stanovnika), zloglasnu banku koja je oštetila 300.000 štediša za nevjerojatnih 800 milijuna €,  nategnuto oprošten dug suvlasniku od 200 milijuna € za neisporučenu električnu energiju, jednostrano proglašenje gospodarskoga pojasa uz istovremeno tužakanje susjedne strane koja ga je također namjeravala proglasiti, okupaciju  tuđe katastarske čestice i ucjene kojima se pokušava  domoći teritorija koji joj nikada nije ni pripadao. Zamislimo samo da Austrija počne tražiti svoje povijesne teritorije. Bi li Sloveniji ostala barem Ljubljana? Europa se djetinje nateže sa svojom najnestašnijom članicom, kori je, ali pazi da se ova ne uvrijedi, glumeći svoju nemoć ismijava samu sebe i sustav  na kojemu navodno počiva. Ako je to model po kojemu funkcionira buduća maćeha, trebamo li je prihvatiti? Trebamo li se pošto-poto nekome priklanjati samo da budemo u zavjetrini? Zašto maćeha? Jer pojam maćehe konotira lošu zamjenu za majku, a Europa to upravo jest. Ne zavaravajmo se, nije Slovenija ni toliko bitna ni toliko hrabra, nego samo igra igru daleko većeg i moćnijeg igrača koji se skriva pod skutima te iste maćehe koja sve to blagonaklono i sa smiješkom promatra. Taj smiješak skriva istinu o utopiji koja stoljećima zaluđuje naivce: Liberté, égalité et fraternité.
Hrvatska se pak vanjska politika u svemu ovome loše snalazi, strepi pred svakim potezom alpskih liliputanaca kao da joj opstanak ovisi o njihovim vriscima i politikantskim prenemaganjima, a nimalo nije utješna činjenica da u ovim ključnim trenucima u Ljubljani nema ni veleposlanika. Sve što možemo čuti jest da je Slovenija prijatelj (da, u basni i lisac može biti prijatelj kokotu) i da ne može spriječiti Hrvatsku na njezinu putu u Europu. I onda je svizac zamotao čokoladu...
Današnja je anketa na Radiju 101 pokazala koliko je slušateljima tog urbanog radija  (inače krajnje tolerantnima prema svemu što dolazi s istoka i zapada) preko glave slovenske histerije s primjesama ucjene jer su se na pitanje Kako bi se Hrvatska trebala postaviti prema Sloveniji? s visokih 70% odlučili za odgovor da Slovencima treba blokirati imovinu i bojkotirati njihove proizvode, dok se njih 15% odlučilo za  zamrzavanje svih odnosa sa Slovencima. Ako tome dodamo i sve silne grupe na Facebooku koje pozivaju na bojkot slovenskih proizvoda, možemo zaključiti da je hrvatska javnost pokazala veću političku zrelost i spretnost korištenja određenih nediplomatskih, ali daleko učinkovitijih, mehanizama kojima nisu vješti oni koji sebe nazivaju političarima i koji bi sve dali za sjedalo u EU parlamentu. Uostalom, što to znači biti diplomatičan s onima koje je zaobišla civilizacija i koji razumiju samo govor prijetnja i sile (njihov govor)? Treba li Slovenija Hrvatskoj? Ta mala balkanska zemlja koja stalno bježi od svog balkanskog smještaja i nasljeđa producirajući pritom same skandale (skandalozno predsjedanje EU-om, smijurija od vinjeta...), a koju je najmanji problem prometno zaobići i stići na bilo koji zapadnoeuropski kolosjek. Ali Sloveniji Hrvatska itekako treba, bez obzira što prosječan Slovenac mrzi svog susjeda Hrvata i obratno i što nastane skandal kada trebaju postati dijelom iste obitelji. Možda je i to razlog što taj ogranak južnih Slavena, koji stalno bježi s Balkana, osporava autohtonost slovenskih Hrvata iz vremena u kojima je Slovenija bila tek austrijsko predgrađe i što je slovenska politika upregla sve snage da Srbiju, agresora na svoju mini državu, što prije pogura na putu u europske integracije, a Hrvatsku blokira kao da joj predstavlja nuklearnu opasnost. Jedina opasnost za EU je ovakva Slovenija, samo Europa nikako da to prepozna ili se jednostavno pravi blesavom.

Republika Hrvatska je glede vrijednosti robne razmjene u 2006. kao i 2005. bila peti po važnosti vanjskotrgovinski partner (ispred Mađarske, Ruske Federacije, Nizozemske, Španjolske i BiH te iza Francuske, Austrije, Italije i Njemačke). Posljednjih sedam godina opseg robne razmjene između država povećavao se te je prošle godine dostigao 2200 milijuna eura (u godini 2005. 1909,3 milijuna eura), odnosno 6,3% vrijednosti ukupne robne razmjene u godini 2006., što je za oko 15,2% više nego 2005. godini. Opseg uvoza 2006. godine je četvrti put uzastopce pokazao pozitivan stupanj rasta u visini 20,8% te dostigao 735,7 milijuna eura. Godine 2006. se sedmu godinu zaredom povećao slovenski izvoz u Hrvatsku (12,3-postotni rast). Vrijednost robnog izvoza iznosila je više od 1464 milijuna eura. Unatoč višim stopama rasta uvoza iz Hrvatske u odnosu na izvoz u godinama 2003., 2004., 2005. i 2006. saldo robne razmjene i dalje je u korist Slovenije te je godine 2006. dostigao 728,5 milijuna eura, odnosno 4,8% više nego godine 2005. kad je iznosio 695,3 milijuna eura. ( Četiri godine raste uvoz, dok izvoz u Sloveniju stagnira, Poslovni dnevnik, poslovni.hr, 5. rujna 2007.)

Dakle, od Slovenije nikakve koristi, jednako kao i od ispada Joška Jorasa, provokatora koji je gotovo nacionalni junak  jer se ponaša kao glasnik slovenske politike koji do posljednjega daha i prvog kršenja zakona brani boje "ugrožene" dežele. Zbog takve nazadnjačke politike koja ne bi prolazila ni kod aboridžina, odbijam kupovati slovenske proizvode i puniti njihov proračun kako bi oni onda besplatno dijelili šamare. Šamare trebaju dijeliti jedino sebi jer zbog ovakve rigidne nacionalističke propagande koju zovu politikom i u kojoj prste imaju i sami mediji (laganjem su zgrozili i briselske činovnike), a kojoj je cilj prejudicirati ne samo granice, postaju sve manje poželjni u Hrvatskoj (ne zaboravimo da imaju preko 70.000 vikend kuća na hrvatskom dijelu Jadrana), a nadam se i Europi koja bi sve ispravila jednim elegantnim vritnjakom tamo gdje im je oduvijek i mjesto - u špiljama podno Alpa.

Vezani članci:
Tako to radi slovenska politika
Trn u slovenskom oku
Zastave na vozilih niso dovoljene
homoludens @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 8, 2008
Razgovaram s prijateljem koji baca drvlje i kamenje na Slovence zbog kazne za istaknute hrvatske zastavice. Pokušavam objasniti svome prijatelju da Slovenci samo slijede slovo zakona i da je jedini krivac hrvatska strana koja svoje građane nije upozorila na te stavke. Građani nisu dužni znati sve propise drugih država, ali ima onih kojima je to itekako poznato, pa i posao čak (neka ne cendraju da nema kadra u državi sa stopom nezaposlenosti od 14%). S druge strane, mediji, površni kako jesu, uopće ne donose o kojem se to članku zakona radi, a dio njih čak  tvrdi da vozači nisu obaviješteni sve dok nisu dublje kročili u slovenski teritorij odnosno dok nisu platili kaznu. Jutarnji list pak donosi nešto drugo.

U slovenskoj policiji na graničnom prijelazu Macelj, istaknuli su da granični policajci upozoravaju navijače da uklone sva obilježja s vozila.
- Putnici uglavnom surađuju s nama, no dio njih zastavice nije uklonio ili je to naprosto zaboravio učiniti. No, zakon se mora poštivati pa se događa da policija zaustavlja automobile već nekoliko kilometara od granice i kažnjava vozače na čijim su automobilima istaknute zastavice. Nije tu riječ samo o hrvatskim navijačima, jer se kažnjavaju i navijači koji na taj način putuju iz drugih europskih zemalja - rekli su u slovenskoj policiji.  V.P. (Jutarnji list)

Na ovaj je tekst reagirao jedan slovenski carinik kojemu je situacija ipak bolje poznata (novinari obično prate sve, a malo toga im je struka i stoga se u najveći dio ne razumiju).

Evo radim na graničnom prijelazu Slovenija Hrvatska.Juče sam bio na poslu. Tekom dana nismo kazniili nijednog hrvatskoog navijača.Jest da su bili upozoreni na zabranu "koriščenja" zastava i 99,9 % navijača prihvatilo je upozorenje i skinilu su zastave. I sad dragi novinarji , ko sije mržnju između SLO-HRV. VI VI dragi novinarji, uradili bi sve, samo da biste bolje prodavali svoje novine.(Jutarnji list)

Također, dobro je pročitati i druge izvore jer istina je uvijek u sredini.

Slovenski zakon razobešanja in razkazovanja državnih simbolov na vozilih namreč ne dopušča. Izjema so protokolarna vozila in vozila državnikov, po trditvah hrvaških medijev pa naj bi mnogi navijači to zvedeli šele, ko jih je zaustavila policija. Ta naj bi jih kaznovala tudi s kaznimi do 200 evrov. Kot piše spletna izdaja Jutarnjega lista, naj bi jim na mejnem prehodu Macelj sicer zagotovili, da policija opozarja vse navijače, da morajo simbole in zastave odstraniti z vozil. »Potniki v glavnem sodelujejo z nami, nekateri pa zastav niso umaknili ali pa so na to preprosto pozabili,« naj bi jim po pisanju časnika povedali slovenski policisti ter dodali, da je zakon potrebno spoštovati in da zato slovenska policija ta vozila zaustavlja že nekaj kilometrov za mejo. Kot so poudarili pravila ne veljajo samo za hrvaške, temveč tudi za navijače drugih držav. (Delo)

Da se sve može riješiti i bez simptoma ponašanja horde kakvome možemo svjedočiti po hrvatskim forumima , dokazuje i sljedeći dogovor:

Iz MUP-a su priopćili da su sa Slovenijom dogovorila kako neće kažnjavati naše vozače sa istaknutim zastavicama. No, hrvatski MUP ipak savjetuje da se za vrijeme prolaska kroz Sloveniju zastavice i ostali navijački rekviziti uklone.
Zemlja domaćin Europskog prvenstva u nogometu, Austrija, također ima zakon koji zabranjuje simbole koji su izvan automobila. No tijekom trajanja prvenstva donijeli su privremeni propis kojim toleriraju simbole. Iz Hrvatskog ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija poručuju, iako su Hrvati sada euforčini i to žele svima pokazati, da to nije alibi za nepoštivanje tuđih zakona. (24 sata)

Dakle, zakon je u pitanju, a ne da su se urotili Slovenci ili mali zeleni. Sve one bljuvotine ispisane ovih dana na forumima (ode u vjetar moje uvjerenje da je internet za normalne rasprave zrelih ljudi) pokazuje nespremnost za objektivno razmatranje stvari (da, Slovenija je teritorijalno mala, pa? Barem se u Ljubljani cijeli dan ne sjedi po kafićima). Nadalje, od hrvatske smo zastave napravili ubrus koji povlačimo kako nam se svidi, ali zato na državni blagdan (napose za Dan državnosti i Dan neovisnosti, za koji mnogi ni ne znaju kada se obilježavaju) teško je naći kuću na kojoj se ista vijori. Ma može nas biti sram. A da sutra tako krene kolona sa slovenskim i srpskim zastavicama na automobilima, kamenja bi bilo na sve strane jer Ovo je Hrvatska!

Zakon o varstvu javnega reda in miru (ZJRM-1)

4. člen - izobešanje tuje zastave
(1)     Zastave tujih držav se lahko izobesijo tako, da so javno vidne ob uradnih ali delovnih obiskih šefov držav, uradnih delegacij ali uradnih predstavnikov zakonodajnih, sodnih ali izvršilnih organov tujih držav, ob mednarodnih srečanjih in mednarodnih športnih ali drugih javnih prireditvah ali javnih shodih z mednarodno udeležbo ter pred hoteli in drugimi objekti, kjer se z izobešanjem označuje njihova namembnost.
(2)     Zastave tujih držav se lahko izobesijo samo, če se s tem ne krni ugleda Republike Slovenije ali tuje države, smiselno na krajih in na način, kot ga določa predpis, ki ureja izobešanje zastave Republike Slovenije.
homoludens @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008


izvor slike: http://digilander.libero.it


Slovenci se opet prave kao da su s EU pod miškom pobjegli s Balkana, no balkansko ih vođenje politike opet vraća u njegovo središte.. Predsjednik vlade, u državi koja je neriješenoga graničnog pitanja postala članicom EU, sada najavljuje mogućnost raspisivanja referenduma zbog neriješenog graničnog pitanja s Hrvatskom. Država koja svoje vojnike bezrazložno drži na tuđem teritoriju (Sveta Gera), koja je zakonom izbrisala 18 305 ne-slovenaca, a najpoznatijom bankom (Ljubljanska banka) iza sebe ostavila 800 milijuna € duga i koja je jednostrano proglasila ZERP, spočitava Hrvatskoj da odbija europske standarde. Koje su to europske standarde dotični ispoštovali? Na žalost, ulaksom u EU, ovoj su površinski maloj država narasla prevelika krila, a predsjedanje je samo doodatno pojačalo položaj koji ne zaslužuje. Na pojedinim slovenskim forumima još vrvi nacionalizmom iz 90-ih, iako je to čudna reakcija s obzirom da u Sloveniji nije bilo pravoga rata i gotovo su bezbolno ostvarili samostalnost. Iz sigurne su udaljenosti mogli promatrati Miloševićev krvavi pohod. Ipak, još se izvaljuju gluposti kako je cijela Istra (i dakako Savudrijska vala) slovenska, kako Jadran i pripadajući mu otoci nikada nisu bili hrvatski, kako su Zadar i južna Dalmacija zapravo  talijanski i kako su sretni što Talijani politički gnjave Hrvate, ali da su ipak Srbi pravi DDT za njih pa neka samo udre. Na forumu slovenske državne televizije vam obrišu korisnički račun ako pišete iz Hrvatske, iako su se Slovenci razmilili po hrvatskim forumima. Dakako, ima umjerenih Slovenaca, no uzalud i to kada im je politika takva kakva jest - puna prijetnja i ucjena. To je dostojno dječjega vrtića, a ne politike. Naša je pak politika i preblaga, stalno odbacujemo pokazati im zube na jednaki način - ništa ni manje, ni više. Barem dok mali koji pate od kompleksa veće važnosti ne shvate da mogu biti veći samo pored manjih. Do tog dana političkog ozdravljenja, ne kupujem proizvode iz dežele. Bez brige, moj život neće patiti bez Palome, Krke i Aera.


Gospodarski odnosi Hrvatske i Slovenije - vidi službene podatke!


homoludens @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 7, 2008
www.freewebs.com - Bled

Političar koji hrvatsku politiku naziva govedarskom, opet je pun ideja: Zmago Jelinčić ovoga puta predlaže slovenskoj vladi da prizna pravo Srbije na Kosovo.  Dakako, sam sebi skače u usta jer traži i da se:

Slovenija distancira od bavljenja pitanjem budućeg statusa Kosova te da taj problem ostavi onima koji su ga "zakuhali" (www.index.hr)

U posljednje je vrijeme naporno promatrati tu, gotovo majčinsku, brigu za Srbijom koja dobrano zaostaje u europskim integracijama. Katkada mi se čini da bi nas Slovenci najradije preskočili kako bi sa službenim Beogradom otvorili pristupne pregovore. Koliko je uopće Sloveniji u interesu da Kosovo ostane (ili ne ostane) sastavnim dijelom Srbije i što uopće ima od toga da Srbiju pogurne prema Europi, Srbiju koja je još debelo u procesu demokratizacije i kojoj je do posljednjih predsjedničkih izbora prijetila obnova radikalizma. Slovenija je vjerojatno jedina država koja je neriješenih graničnih pitanja ušla u Europsku Uniju (iz Europe su rekli da je to problem Slovenije i Hrvatske, a ne njihov, no mene zanima kako su odredili vanjsku granicu EU na spornim graničnim točkama). Možda je i jedina čije se vojne snage nalaze na teritoriju tuđe države, a pri čemu se uopće ne niječe da spomenuta katastarska čestica pripada RH.

Prošlo je već 12 godina otkad su slovenski vojnici zauzeli vojarnu na Svetoj Geri. Bilo je to u jesen 1991.godine kad je taj objekt napustila bivša JNA iz Jastrebarskog, koja je na Svetoj Geri imala svoju posadu. Hrvatska je tad bila zauzeta organiziranjem obrane protiv velikosrpskog agresora, pa se okupaciji tog dijela hrvatskog teritorija nije pridava la veća pozornost. Zapravo, očekivalo se da će slovenska vojska uskoro napustiti to područje. Međutim, eto, još se to nije dogodilo. Zanimljivo je da nitko od relevatnih slovenskih političara i stručnjaka za granice ni danas ne osporava da vojarna na Svetoj Geri pripada Hrvatskoj. Unatoč tome, četvorica slovenskih vojnika i dalje su u tom objektu. Nedaleko od te vojarne je i odašiljač koji je svojedobno služio u vojne svrhe i s kojeg se moglo prisluškivati dobar dio Hrvatske. (Marko Barišić, Vjesnik).

Zanimljiv je bio stav bivšeg predsjednika Slovenije, Milana Kučana:

Kučan je u razgovoru rekao da on osobno nema odgovor na pitanje što radi slovenska vojska na Svetoj Geri s obzirom da Slovenija kroz par mjeseci ulazi u Europsku uniju i NATO. (Nacional)

Možda je i jedina koja iza sebe ima tužbu u Bruxellesu zbog  kršenja ljudskih prava u slučaju izbrisanih odnosno 18 305 neslovenaca koji su preko noći izbrisani iz popisa stalnih stanovnika, a čime su im ukinuta ekonomska i socijalna prava kao i pravo na boravište u Sloveniji u kojoj su živjeli i radili desetljećima. I da dalje ne nabrajamo od Ljubljanske banke (300 tisuća oštećenih štediša i 800 milijuna € duga) do jednostranoga proglašenja gospodarskoga pojasa kojega ista brani susjednoj republici, i to uz teritorijalne vode koje ni uz najbolje političke igre ne mogu izaći na otvoreno more. Da susjedi u pitanju ZERP-a ne vide dobro potvrđuje i izjava Doris Pack, zastupnice u Europskome parlamentu:

Problem oko ZERP-a je taj da zapravo ne razumijem o čemu se radi. Sve tri zemlje proglasile su zonu i sada svi optužuju Hrvatsku zašto je to učinila. Tu se očito radi o nesporazumu ili ne postoji volja da se pomogne riješiti problem. (Deutsche Welle)

Zašto cijeli ovaj tekst? Da se vidi tko i kome daje savjete, jer nije samo bitno čuti što se govori, već i tko vam govori. I nadalje ostaje nejasno koji je interes kočenja Hrvatske i napadne podrške Srbiji, kao i miješanja u njezinu unutarnju politiku, dok se problemi s Hrvatskom u većini slučajeva rješavaju prijetnjama prijavama Vijeću Europe pa na kraju ispada kako Hrvatska odbija dogovore. Slovenija je, inače, prekrasna zemlja. Susjedi Slovenci dragi su i ljubazni domaćini, pa bi svaki kratak pregled politike jako zavarao i stvorio dojam da su Slovenci pomalo zločesti ljudi, a jedino je zločesta politika - bila i bit će. Na žalost, ona nam određuje život i počesto mu presuđuje pa je nemoguće biti izvan njezina dometa, a time i zaobići animozitete koji se temelje na pogrešnim dojmovima.
homoludens @ 16:30 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.