O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
srijeda, prosinac 31, 2008

Felix sit annus novus!

 Sretna Nova godina!
Srečno novo leto!
 
 Srekjna Nova Godina!
 Boldog Ooy Ayvet!
 Stastny Novy Rok!
 Gezuar Vitin e Ri!
 Bonne année!
 Ein glückliches neues Jahr!
  L'Shannah Tovah!
 Felice Anno Nuovo!
 Godt Nytt År!
 Szczesliwego Nowego Roku!
  Feliz año nuevo!
 Yiliniz Kutlu Olsun!
Happy New Year!

Radujte se malim stvarima, a činite velike, budite skromni u traženju i velikodušni u davanju - samo tada možete biti dobitnikom.

Svim blogerima želim sretnu i uspješnu 2009. godinu!

Moj novogodišnji popis želja:
  1. nova gospodarska strategija kojom bi se smanjila nezaposlenost i povećala industrijska proizvodnja ili barem spasile distrofične grane industrije čije je vječno gubitaštvo posljedica lošeg upravljanja
  2. završetak pregovora s Europskom unijom i rješavanje otvorenih graničnih pitanja sa svim susjednim državama izuzev Mađarske
  3. manjak žutila i pseudonovinarstva u tiskanim i elektroničkim medijima, opismenjavanje stanovništva i prevlast knjige nad trač rubrikama
  4. veća proračunska izdvajanja za znanstvene i kulturno-umjetničke projekte i provođenje projekta cijeloživotnog obrazovanja za postizanje veće konkurentnosti na europskom tržištu koje se neminovno otvara bez obzira na godina ulaska u Europsku uniju
  5. veća proračunska izdvajanja za djecu i rodilje kao i veći nadzor domova za nezbrinutu djecu
  6. veća ekološka svijest, produktivnije sankcioniranje nasilja nad životinjama i zabrana svakog ubijanja iz razonode ili pomodarstva (godišnje u svijetu to iznosi 40 milijuna jedinki)
I dok si ljudi obično žele puno toga za sebe, ovaj popis želja nije usmjeren na osobni prosperitet jer zadovoljstvo pojedinca proizlazi samo iz zadovoljstva zajednice. Koliko je slaba zajednica, toliko je slab i pojedinac, a to se najbolje vidi tijekom neke od katastrofa bilo da im je uzrok prirodan ili društven.  Zato je nužno biti što manje okrenut prema sebi, a što nismo, jer otuđenost generira neuspjeh i siromaštvo. I to ono materijalno, i ono duhovno.
homoludens @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 11, 2008
Usprkos tome što nikada nije bilo povijesnih dokaza o tome da je Josif Runjanin uglazbio hrvatsku himnu, taj je neprovjereni podatak gotovo postao povijesnom istinom koja je počesto bila plodnim tlom i za neka nacionalistička prepucavanja od kojih su najradikalnije izjave tipa: Eto, Hrvati, Srbi vam moraju čak i himne pisati. Taj mit koji se prenosio generacijama ušavši čak i u školske udžbenike, opasno je ugrožen novim istraživanjima koja su ga ozbiljno dovela u pitanje.
Povjesničar i muzikolog Andrija Tomašek autor je teze da je čitava priča oko uglazbljenja Mihanovićeve Horvatske domovine zapravo mit jer nije povijesno poznato tko ju je, kada i gdje uglazbio što znači da je dovođenje u vezu Runjanina i Mihanovićeve popijevke izvedeno na temelju nagađanja. Pitanje je bi li u nedostatku povijesnih podataka bilo poštenije da se skladatelj himne vodio kao nepoznat, a kao što je to u slučaju narodnog stvaralaštva. Obzirom na povijesnu neutemeljenost, Tomašek jednako neutemeljenim smatra prijedlog Milorada Pupovca da se u Glini - gradu koji se veže za nastanak skladbe (ni on nije povijesno dokazan) - otvori muzej hrvatske himne (po čemu je skladatelj himne bitniji od autora stihova?). Osobno mi se čini da je taj prijedlog jednak utvrđivanju očinstva metodom prezimena. Također, ono što je u svemu najveća prepreka jest Runjaninova glazbena neobrazovanost (podatak na koji se poziva i sam Tomašek).  Iako se dakako ne očekuje virtuoznost a la Haydn koji je uglazbio njemačku nacionalnu himnu, malo je vjerojatno da bi melodija takve složenosti bila adekvatan izazov nekome bez glazbena obrazovanja. Mogućega skladatelja hrvatske himne Tomašek vidi u vojnome kapelanu Josifu Wendelu, inače Runjaninovom učitelju glazbe (ovdje možete primijetiti ista imena učitelja i učenika pa nije nemoguće da je došlo do zamijene identiteta).  S druge strane, pitanje je koliko bi jedan austrougarski časnik, čak i nebitno kojeg etniciteta, posjećivao književna okupljanja na kojima su se čitale rodoljubne pjesme, ali i izmjenjivale rodoljubne ideje. Upravo je na mjestu tih okupljanja Runjanin navodno prvi put izveo svoju skladbu. Također, i priča o tom glasoviru je gotovo mitska jer ne postoji ni jedan dokaz da je glasovir koji je označen kao onaj na kome je svirao Runjanin, uistinu bio upotrebljen u te svrhe. Također, prvi dokumentirani notni zapis je onaj iz 1861. godine glazbenoga pedagoga Vatroslava Lichteneggera pa sve upućuje na to da je priča o autoru hrvatske himne za sada uistinu samo priča, pa čak i glasina. Za takav status Tomašek upire prstom na Franju Kuhača koji na temelju priče Ivana Viteza Trnskog donosi zaključak kako je Runjanin taj koji je u Glini 1848. uglazbio Horvatsku domovinu Antuna Mihanovića čime je začet mit koji je preživio sve do danas.
Iako bi neki mogli zaključiti kako je pitanje autorstva hrvatske himne pokušaj politizacije, ova povijesna nepoznanica ni po čemu ne bi trebala postati predmetom bavljenja raznih teorija koje bi sezale tako daleko da dovedu u vezu nastojanje Hrvata da se ograde od Srbina kao skladatelja im himne, jer ovo pitanje nipošto nije etnički obojeno već je u službi ispravljanja povijesne nepravde kojoj nacionalna komponenta ne smije biti preprekom za uvažavanje povijesnih fakata, a pri čemu je sasvim svejedno koga će isti usrećiti ili unesrećiti jer istina je iznad prepucavanja na primitivnim razinama kao što je ona o prebrojavanju krvnih zrnaca. Na sreću, naši preci nisu bili toliko opterećeni vlastitim podrijetlom - još jednom nebitnom stavkom ljudskog stvaralaštva, ali, istina, najskliskije površine.
homoludens @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 5, 2008
Nedavno me zapanjio podatak (snimka, čak) da jedan od hrvatskih ministara pjeva himnu na sljedeći način:

Lijepa naša domovino
Oj junačko zemljo bila

Kako držim da je poznavanje himne minimum minimuma znanja o zemlji u kojoj živiš i čiji si državljanin, još i više ako si i predstavnik izvršne vlasti, u narednih ću tjedana predstaviti himne nekih europskih, ali i neeuropskih, zemalja, čisto radi opće kulture. Za početak, himna koju bismo trebali znati:

                Lijepa naša domovino

                Lijepa naša domovino,
                Oj junačka zemljo mila,
                Stare slave djedovino,
                Da bi vazda sretna bila!

                Mila, kano si nam slavna,
                Mila si nam ti jedina.
                Mila, kuda si nam ravna,
                Mila, kuda si planina!

                Teci Dravo, Savo teci,
                Nit ti Dunav silu gubi,
                Sinje more svijetu reci,
                Da svoj narod Hrvat ljubi.

                Dok mu njive sunce grije,
                Dok mu hrašće bura vije,
                Dok mu mrtve grob sakrije,
                Dok mu živo srce bije!

Our beautiful homeland


Our beautiful homeland,
O so fearless and gracious,
Our fathers' ancient glory,
May you be blessed forever.

Dear, you are our only glory,
Dear, you are our only one,
Dear, we love your plains,
Dear, we love your mountains.

Drava, Sava, keep on flowing,
Danube, do not lose your vigor,
Deep blue sea, tell the world,
That a Croat loves his people.

Whilst his fields are kissed by sunshine
Whilst his oaks are whipped by wild winds,

Whilst his dear ones go to heaven,
Whilst his live heart beats.

O himni:
Lijepa naša domovino je pjesma nastala iz popijevke Horvatska domovina Antuna Mihanovića (1796, Zagreb -1861, Klanjec), a po kojoj će, taj rođeni Zagrepčanin, pravnik po struci i vojni sudac, najviše ostati upamćen bacivši time u sjenu njegove zasluge u stvaranju programa hrvatskoga narodnog preporoda. Pjesma je prvi put objavljena u Danici 1835., i to je prvi datirani podatak o njoj obzirom da nije poznata kada je ista točno nastala. Tu će pjesmu 1846. uglazbiti Josip Runjanin (1821, Vinkovci -1878, Novi Sad), kadet graničarske pješačke pukovnije na službi u Glini koji će se upravo tamo upoznati s ilircima i njihovim pjesničkim radom.  Naime, u Glini su se tada održavali književni skupovi na kojima su se čitali radovi ilirskih pjesnika, a time i oni iz pera Antuna Mihanovića. Nije naodmet pripomenuti da je Runjanin zapravo bio glazbeni amater.
Lijepa naša domovino će, kao hrvatska himna, prvi put biti izvedena 1891.godine povodom izložbe Hrvatsko - slavonskog gospodarskog društva, i to pod imenom -  Lijepa naša (objavljena pod tim naslovom već 1864. godine), a uobičajeno je bilo izvođenje prve i druge te pretposljednje i posljednje strofe  što se, uostalom, vjerno slijedi i danas. Napjev iz izvornoga oblika nije pronađen, pa je poznat samo onaj iz pera glazbenog pedagoga Vatroslava Lichteneggera zabilježenog 1861.godine. Lichtenegger je slušao svoje učenike i zapisivao note iz čega je nastao prvi poznati zapis.
Narednih će se godina mijenjati njezini nazivi no 1890-ih će se ustaliti naziv pod kojim je poznata i danas  - prvom stihu. Do 1990. godine tekst pjesme će doživljavati neprestane promjene, neke će riječi u stihovima biti mijenjane ( djedovina / domovina, junačka / hrvatska, vazda / svagda, čestna / častna / sretna, Dunaj / Dunav), a neke naknadno dodane (Drava, Drina - tijekom Drugog svjetskog rata).
1990. godine konačno završava poglavlje stalnih promjena i zakonom se potvrđuje ono što je svojedobno, po prvi put u povijesti, doneseno ustavnim amandmanom (1972) i kasnije ustavom (Ustav SRH, 1974) kao službena himna SR Hrvatske. Danas je službena državna himna RH (Ustav RH, 1990)
 

Izvori:
        www.hrt.hr
        www.mvpei.hr
        www.wikipedia.com


homoludens @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88906
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.