O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
srijeda, srpanj 22, 2009


Neću biti nimalo neiskren ako ustvrdim da su me iznenadili rezultati izbora za blog dana. Tim više što mi dijelom dana nije bilo ni poznato uvrštavanje ovih stranica u taj izbor. Da, toliko sam se otuđio, a kao da sam još jučer birao ime svom antijunaku za čija misaona lutanja i pseudojunačenja i dalje ne odgovaram. Mi, naime, živimo dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije i sastajemo se tek na ovim, u pidžamu odjevenim stranicama. Priznajem, već dulje vrijeme razmišljam o arhiviranju bloga jer je odavno prestao biti pontonom kojim sam s tuđe obale krpao pogled na vlastiti život. U međuvremenu sam podignuo pravi most, odbacio sve zamjenske konstrukcije, otpuhao sve pomoćne linije, polomio pisaljke, a retke sveo na minimum dovodeći inspiraciju do ruba egzistencije. Odgađao sam bacanje bloga u zapećak dajući si još malo vremena za posljednji osvrt. U međuvremenu me pretekao jučerašnji dan odgodivši ono što je neminovno: podizanje zastavice za kraj utrke.
Bio bih neiskren tvrdeći da nije ugodno priznatom trudu biti na čelu, ali i osakaćen nepriznavanjem nelagode zbog kršenja načela ugrađenih u Naputku o blogu i lijepom ponašanju, a u kojemu, između ostaloga, stoji i sljedeće:

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

Biti tipičan junak atipična štiva koji se muči s društvom i društvo s njime, začet u duhu i izmamljen iz pera, nespojivo je s prihvaćanjem bilo kakvih darovanih plodova materijalnosti.Osim toga, kao tvorac ovog virtualnog sokaka odavna sam se već ogradio od osobina svoga antijunaka i svih onih doživljaja koje bi njegov izvankorični nastup mogao izazvati u čitatelja, a time i svih onih otegotnosti i povlastica koje bih si tom prilikom priskrbio. Distancirani, on i ja, od svakog aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom, jer sav bitak pulsira tek u paradigmi, razumljivo je odbijanje stvarnog svijeta koji nudi tek beživotnu materijalnost, a koja ne može biti konkurentom ni jednom od iskaza čiste duševnosti kakvoj težimo. Ta duševnost svoje zadovoljstvo mjeri zadovoljstvom čitateljstva koje u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili baštinika neke lucidne simpatije prema ovoj adresi čine ansambl koji istu oplemenjuje svojim glasnim ili nijemim komentarom. Smijem li tražiti više kada još nisam izuo stare obzore i dao više od dvodimenzionalna otpora?

Svoj doprinos ovoj sferi završavam zahvalom svima koji su na bilo koji način honorirali trud zaigrana dječarca i samim time postali dijelom njegova vremeplova, prihvaćam tu nematerijalnu počast kao jedino odstupanje od  zadanih si načela, i zamolbom uredniku ovoga servisa da prema vlastitu izboru odabere adresu na koju će stići nagrada. Trku želim završiti onako kako sam je i započeo - bez želje za isticanjem.

Vaš HomoLudens
homoludens @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 31, 2009
U ovom smo mediju, u konačnici i na servisu, okruženi s mnoštvom anonimnih misli jednako anonimnih autora. Skriveni iza više ili manje maštovitih nadimaka što otkrivaju zatočeni trenutak ili tek brazdu posebnosti, pitam se koliko bi se njih odvažilo na uklanjanje vela sa svog identiteta. Istina, i sam pišem pod tim velom i nisam nešto sklon podvrći se svjetlu dana, a kada bih morao pojasniti razloge tomu, izvukao bih se da je mome liku na taj način ugodnije živjeti svoju radnju. Nešto bi od toga, u konačnici, i bila istina. Ne znam tuđe razloge, ali znam da bi neki od njih vjerojatno izgubili aureolu uzvišenosti kojom ih čine njihovi kreativni retci svodeći ih na pukost ovozemaljskog identiteta. Da, naš je identitet tako običan ma kako ga ukrasili ovim ili onim referencama s bezbroj datuma i adresa. Gnijezdi li se u našoj odluci, da se sklonimo iza zastora, strah koji ne može odagnati ni ova prividna građanska sloboda? Bojimo li se izgubiti uzvišenost koju smo kupili anonimnošću ili jednostavno ne želimo da nas u retcima naše slabosti ne prepoznaju  oni kojima smo ponudili oslonac ili oni pred kojima smo se zavjetovali na iskrenost i suživot bez tajni? Kolikim bi gubitkom za našu uvjerljivost predstavljalo naše otkrivenje i bi li nam se rugali oni koji nas znaju i iščuđavali oni koji će nas tek upoznati? Bi li naša kreativnost abdicirala pred skromnošću naše stvarnosti?
Nisam se premišljao oko toga da zastranjenja svog glavnog lika, tipična antijunaka atipična štiva, pripišem sebi. Napisao sam tek naputak i svu svoju umiješanost i odgovornost prepustio fikciji na brigu uživajući dok dežurna lupetala predbacuju kako vjerojatno jesam ono što zasigurno nisam i kako nipošto nisam ono što sam možebit kazao da jesam. Ipak, nije ni tako loše skriti svoje posljednje utočište. Dapače, vjerujem da smo, mi skriveni, čitajući sve te skrivene upoznali mnoge nutrine čije vanjštine nikada ne bismo promatrali na tako bezazlen način. To nam je kreposno promatranje, oslobođeno subjektivnih primisli koje rađa poznatost, otvorilo pogled u mnoge neugažene potprostore u čije bezdane inače ne bismo zašli. Vjerojatno bismo se zadržali na opipljivim formama koje nas štite od suvišna naprezanja za pronalaskom značenja i smisla. No što ako iza tepanja anonimnosti stoji strah za oskvrnućem vlastitog odnosno hrabrost za agresijom na tuđi identitet, a ne poticanje kreativnosti oslobođene svakog stida?
homoludens @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009


Ne znam je li se ovoga netko dosjetio ili je to samo moj unutarnji glas kojega moram oglasiti: mislim da je krajnje vrijeme da se za indexove zvijezde i blogere čiji su blogovi samo prijepis sadržaja ove ili one redakcije otvori nova top ljestvica i odvojeni izbor bloga. Predlažem takvo što jer već dulje vrijeme blogeri s kvalitetnim upisima bivaju pometeni od onih s boljom početnom reputacijom ili s minimalnom količinom truda na svojim stranicama. Iako mi je pomisao o nagrađivanju pisuckanja u slobodno vrijeme posebno mrska i odbijam svaku pomisao na prihvat nečega materijalnog, činjenica jest da selekcija postoji i da bi bio red omogućiti svima jednake uvjete što bi u prijevodu značilo da je smislenijie i ispravnije da  nepismenom konkurencija budu panonija, vin, i suton_, a ne, recimo, Lana, Lesar ili Marija (izbor blogera je nasumičan). Oni već imaju govornice što znači da je vrijeme odvajanja i uzleta onih bez mikrofona.

Hvala na pažnji, glasačka je kutija vaša.
homoludens @ 17:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008
Idem na godišnji odmor. Želim svima što brži polazak i što dulji ostanak. Zaboravite na blogove i forume, sve bedastoće na koje nas je  internet naviknuo, prepustite se pravom životu od kojega nas je tehnologija odučila. Živjeli!


  
homoludens @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2008
Ne mogu ne replicirati na tekst cijenjenoga blogera Takeawaya koji je prepun netočnih tvrdnja i isključivošću (mislim na tekst) potpuno zaobišao sociološko-jezikoslovne razloge. Dakako, kao osobno mišljenje može funkcionirati, no pitanje je gdje povući crtu između neozbiljnog i štetnog.
  1. pojam miješanoga braka nije nikakav fašistički izraz, već ima svoj smisao postojanja. Potpuno je besmisleno negirati da različiti ljudi pripadaju različitim etnijama, kulturama i religijama i da se nekako moraju definirati (kao što se sve drugo na ovome svijetu definira) bračne zajednice u kojima partneri ne pripadaju istoj naciji, religiji, kulturi, rasi, itd. Tim se izrazom nikoga ne diskriminira, već se radi o praksi definiranoj više ili manje spretnim pojmom , a i sam se pripadnik / potomak takve zajednice može i ne mora izjašnjavati kao takav. Dakle, od ovoga pojma imaju fobiju samo oni kojima je nelagodno biti dijelom takve zajednice ili oni koji o takvim zajednicama ne znaju apsolutno ništa. Također, sprdnja s Oltarom domovine (zašto me to u Hrvatskoj ne čudi) ne daje nimalo težine tekstu na koji se osvrćem.
  2. Pokušaj ostvaraja opreke miješanome braku u pojmu čisti brak je smiješan tim više što je nepostojeć. Miješani brak ne znači da postoji onaj čisti. već samo da jednu bračnu zajednicu (definiranu zakonom) čine supružnici koji pripadaju različitim narodima, religijama, rasi (svi su ovi pojmovi znanstveno-pravno regulirani). Čini mi se da cijenjeni kolega bloger zaboravlja kako se neki pojmovi ne mogu pučkoskolski raščlanjivati. po principu: ako voda nije čista, onda je nečista. Ljudi nisu ni voda, ni vino pa je nemoguće u tim relacijama govoriti o gemištu odnosno bevandi. S druge strane, neki dijelovi zvuče skoro kao kleveta: Budimo otvoreni : čisti brak, po kretenskim, militantnim, rasističkim, fašistoidnim, kleronacionalističkim mozgićima, čine Hrvat i Hrvatica, poželjno katolici. Ako izuzmemo da se u tekstu pogrešno koriste termini i da pojam čistih brakova ne postoji ni u jednoj od suvremenih antropoloških teorija, ostaje učestalo aludiranje kako se izmišljeni pojam negativističkoga prizvuka odnosi na određenu naciju i vjeroispovijest. To je, dakako, pogrešno jer su pojmovi nadređeni pojedinačnim pojavama i pojavnostima. Inzistiranje na doslovnom shvaćanju pojmova čisti i miješani kao onaj što jest i nije prljav, može egzistirati samo u neznanju i čudi me uopće što je ovaj tekst postavljen na naslovnicu jer od mene kao antropologa cijenjeni kolega bloger može dobiti samo negativnu ocjenu. Dakako, ništa osobno.
  3. U tekstu se pojavljuje čuđenje nije li brak spajanje, a ne miješanje. Spajaju se autodijelovi, a ne različite nacionalnosti, vjeroispovijesti, rase, itd. Miješanje se ovdje mora shvatiti kao kombinacija različitih odnosa i obilježja, a ne kao izrada pudinga. Dakle, ljudi sklapaju brakove, ne sastavljaju ih odnosno ne spajaju. Uostalom, razmislite, što se može dobiti spajanjem islamske i kršćanske vjeroispovijesti? Ništa, jer svaka je zatvorena cjelina za sebe: niti će kršćanin prakticirati namaz, niti će musliman moliti krunicu. Takvi supružnici mogu prihvatiti vjeru onog drugog, ali ne mogu stvoriti međuvjeru (spojiti elemente dviju različitih vjera u jednu novu).Isto je s rasom ili nacijom.Također, citiram tipičan primjer predrasude: Miješani brak isključivo se koristi da bi se označio inferioran, sumnjivi i degradirajući brak između osobe hrvatskog, odnosno katoličkog predznaka i osobe srpskog( srbijanskog ), dakle- pravoslavnog predznaka.
Zašto ova teorija nema uporišta?
I. pojam miješanoga braka nema veze s ovim ili onim predznakom (sumnjiv pojam), već s jasnim kategorijama etničkog, rasnog, vjerskog, i dr. Radi se o najobičnijem definiranju postojećih društvenih razlika kao što se i zajednica između dvije osobe istoga spola orijentacije naziva homoseksulnom.
II. ako nešto već ima intenciju teorije, onda mora biti neutralno, neobilježeno, a ne se subjektivno baviti dvama određenim narodima te još ubaciti i kategoriju državljanstva.
III. ne razumijem izjednačavanje srpskog (srpski narod) i srbijanskog  (državljani Srbije: Mađari, Albanci,  Rumunji, Rusini, Slovaci, Hrvati, Česi, Bugari, Bošnjaci, Romi i mnogi drugi narodi odnosno nacionalne manjine. Baš me zanima bi li cijenjeni bloger brak između Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata sa srbijanskim državljanstvom nazvao miješanim. Toliko o miješanju pojmovlja u kojemu je aludiranje na diskriminaciju nalik onoj prema Židovima u Drugome svjetskom ratu samo dodatni pokazatelj da ovo štivo pokušava biti zabavno. No teško je biti zabavno besmislen i besmisleno zabavan.

Dakle, lijepo pitam- ima li iko u ovoj zemlji svjestan da upotreba ovih termina može dovesti do preklanih vratova dok si rekao ZERP???

Moram priznati da ne znam o kojim se to preklanim (zapravo se misli  na priklanim) vratovima radi. Ovdje se ispod žita sugerira kolektivni zločin iz mržnje na temelju jednog pojma koji je jednako "opasan" kao i svako izjašnjavanje po nacionalnoj osnovi. Ponavljam, tko ne želi, ne mora se uopće izjašnjavati i mislim da se u ovome slučaju iz muhe pravi slona. Jedine osobe koje to može smetat jesu djeca iz takvih miješanih brakova (da ponovim, misli se na sve, a ne samo Srbe i Hrvate), a i ako ih smeta treba vidjeti u čemu je problem. Ali ne kroz rasprave vođene na razini pijace, već znanstvenim metodama. I moja je malenkost dijete iz miješana braka, ne osjećam se ugroženo ili nelagodno kada prolazim ulicom, nitko mi nije prislonio nož uz vrat, nemam potrebe vikati da su mi otac ili majka ove ili one etnije, religije, rase, nemam komplekasa, osjećaja manje vrijednosti, mržnje, krize identiteta i čega sve ne. U načelu, većina građana ove (i ostalih) države je potekla iz takvih brakova jer osim što ne postoje etnički čisti narodi, činjenica je da su se na ovim prostorima izmijenila mnoga državna uređenja koja su različitim prekrajanjima teritorijalnih granica neizravno potencirala takve bračne zajednice obzirom da nije bilo neobično leći u jednoj, a probuditi se u drugoj državi s novim sugrađanima, a o migracijama (pa i projektom Vojne krajine) uzrokovanima ratovima da i ne govorim. Naš se cijenjeni bloger pita kako je djeci iz miješanih brakova (dakle,  smijem li zaključiti da on to nije pa da odbacim i tu "kompetentnost"?) i izvlači iz šešira neku čudnovatu tvrdnju o vječitom pojašnjavanju svoga podrijetla. Srećom, to je samo zaključak nečijeg tuđeg zaključka na temelju još jednog tuđeg zaključka odnosno primjer generalizacije grimovskih dimenzija. Denisa Latina izuzetno cijenim kao novinara i humanista, bez dlake na jeziku najkompetentnija je kritika društvu (tu mogu dodati i Matiju Babića iako je njegov pristup potpuno drugačiji), a vi, dragi blogeru i Denisov kolega morate još puno naučiti o pojmovlju, pa i jezikoslovlju (primarniji problem) da biste ga nekritički mogli protjerivati iz jezika i govora. Nije sve što nam se ne sviđa ili ne razumijemo fašistoidno.
homoludens @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 26, 2008
http://humboldtherald.files.wordpress.com

Copy & Paste
je danas najpopularniji dvojac, poznat je čak i onima što persiraju računalu, a najpoznatiji je i najdraži svima što su štedljivi i škrti na vremenu, znanju i ideji. Neki su toliko neumjereni u svojoj privrženosti da ovim dvojcem ubiru sve točke i zareze, orući tuđe polje kreativnosti, katkada čak i ubiru plodove. Kada ne znaju o čemu bi pisali -  Copy & Paste ima ideju, kada ne znaju dovoljno - Copy & Paste zna više od posljednjeg izdanja enciklopedije, kada treba učiti neznalice - Copy & Paste je više od učitelja. Tko ovaj duet ne bi rabio u svakoj prilici? Duet koji skriva nedostatak glasa i sluha koji streme petoj oktavi.Copy & Paste premošćuju sve intelektualne i obrazovne nedostatke, rupe u sjećanju, ali to se makovo zrno naglom preobrazbom u divovsku mahunu ne može pohvaliti osvajanjem najviše razine - razine mudrosti.  U konačnici su to prazni listovi, bljedilo koje se vijori bez zaključka i koje njegova pseudoautora ne spašava od potpune muklosti kada se umjesto zaslonu i razoružan mora obratiti pravom sugovorniku. Uz ovo ću na kraju dodati da ubuduće neću glasovati za one nominirane blogove dana kojima je zadnji tekst čisti Copy & Paste uradak s portala. Bogu hvala, vid i prstohvat soli imam.
homoludens @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 3, 2008
Danas me očito trese jaka groznica (viroza me neka bacila u krevet) pa mi pod hitno treba oduzeti sav pribor za rad uključujući i crne miševe. Do tada naprosto moram reagirati na nešto što me neugodno iznenadilo. Naime, u svom plovu po blogeru naiđem na tekst cijenjene blogerice poetike koja piše sljedeće:

Ataci i blamaže koje me prate ovih dana od anonimnih komentatora učvrstili su u meni onu moju iskonsku snagu razuma koji mi ne dozvoljava da plačem ili da se dokazujem. Možda jedino mogu negodovati, što Index nije u stanju uvesti bilo kakav red koji bi stvorio makar utisak, da ovdje, medju blogerima postoji dostojanstvo i zaštita privatnosti....
Pitam sebe i vas, tek onako, bez odgovora , ima li smisla ovo druženje na blogeru , ako baš svatko smije nabacivati se blatom po stvarnom imenu u realnom životu, po profesiji, po djeci...(...)
Razočarana i ozlojedjena jesam ; očito, da podrške velike nemam i osjećam se na vjetrometini gola i nezaštićena. (cijeli tekst pročitajte ovdje)

Draga poetiko, te koji se nabacuju blatom, neka voda nosi jer nisu ništa doli suvišne naplavine u koju se sapliće samo dodatna nečistoća. Spominjati ih, samo opterećuje, a gotovo je uzaludno. Ne znam genezu cijele priče i o čemu se radi, no znam da je bez obzira na sve uvijek bitno naći ili biti stijenom jer samo nju ne mogu odnijeti, a lako se na njoj slome. Nije mi bio cilj od ovoga raditi temu, ali samo netko toliko smotan poput mene u stanju je zagubiti lozinku i prisilno biti anonimnim dok se ne odvaži krenuti u potragu. Osobno ne onemogućavam ikakve komentare, ni neuljudne, ni anonimne, ni neuljudno-anonimne jer me ljudska zloća može samo nasmijati i biti povodom za novu temu. Tko želi isprazniti šaržer svoje zločestoće - samo naprijed. Ionako će si sami pregristi jezik kada izgube inspiraciju, a svaka je negativno poticana situacija izgubi. Što želim reći: ne daj se, nisi sama. Tješim se da je sunce s nama i kada mu okrenemo leđa i da ni med cvetjem ni pravice. U svakom slučaju, sretno ti u okršaju s plimom. Ta to je samo mijena.
homoludens @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Tizian, Adam i Eva, c. 1550. Madrid, Prado (www.fictionwise.com)

Jednom je jedna kolegica blogerica (ispričavam se što se ne sjećam imena) pisala o tome kako je smetaju neprestana "žicanja" komentara. Tu temu mogu proširiti još dvama fenomenima: učestalim ispitivanjima blogera kako im se sviđa blog (koji počesto ima tek nekoliko upisa) i otuđivanje tuđih blogovskih sadržaja. Počesto naiđem na ankete kojima, moram priznati, ne nalazim smisao, točnije, njihovu propitivanju kvalitete. Pisanje je bloga altruizam prema samome sebi, izvlačenja onoga najčistijeg i najvrednijeg iz sebe obogaćujući pritom one oko sebe. Ako to radimo na taj način i iz tih namjera, je li uopće bitno tko što misli? Izjasni li se većina negativno, hoćemo li odustati od svojih namjera i načina u koje je utkan naš autorski identitet? Naravno da nećemo ili barem ne bismo smjeli. Pa što ako naš autorski rad nije dovoljno izbrušen dragi kamen i što ne sjaji na propisani način. Postavljanje takvih pitanja prikazuje nas kao nekoga tko ili nije siguran u ono što radi ili traži još jednu potvrdu za ono što smatra izuzetnim. Čemu? Ako ne vjerujete u svoju kvalitetu, kako će vam drugi vjerovati i biti skloni. Da zaključim, ako ispunjavamo ove stranice zbog sebe, nismo li mi sami dovoljno jamstvo da ima smisla to što radimo -  ne rejting, ne komentari, ne nagrade - oni su samo sateliti na našoj putanji. A cilj nam je biti i trajati u materiji koju stvaramo.
* * *
Ipak, ovo se, počesto i dobronamjerno anketno pitanje, ne može mjeriti s nečim daleko zabrinjavajućim - krađom autorskoga djela. Možda sam prenaivni stvor, ali nije mi se činilo da bi se toga moglo naći i na ovim stranicama. U svemu mi nisu jasne dvije stvari: Bi li se taj netko želio naći u obrnutoj situaciji odnosno biti pokraden i kako nije svjestan da će se takvo što nečasno brzo i lako otkriti? To nije pitanje krađe kruha zbog koje i nećete iza rešetaka obzirom na njegovu zanemarivu vrijednost odnosno zakonski limit, čak niti utrošena vremena, već energije koja je pokrenula verbalizaciju jedinstvenih misli i osjećaja. Zakon će biti malo trezveniji i reći:

ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
(NN 167/03)
II. AUTORSKO PRAVO
Poglavlje 1. PREDMETI

Autorsko djelo
Članak 5.
Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Da budemo konkretniji, jeste li ikada, možda i nenamjerno otuđili ili su vam otuđili vašu "intelektualnu tvorevinu"? Meni se osobno dogodilo da su me "citirali" bez navođenja autora citata jer su, eto, zaboravili sve osim citata. No zabezeknulo me nešto drugo, jednom nam je profesor na fakultetu kazao da su autori pojedinih naslova ispitne nam literature samo prepisivali jedni od drugih pa da nam i nema smisla čitati djela svih popisanih autora. Ipak, ta se izjava ne može mjeriti s priznanjem jednog drugog profesora koji je kao student dio svoga istraživačkoga rada naprosto izmislio. Puno je toga, smokvinim lišćem,  skrivenog pod ovim suncem, zar ne? No jesu li u Adama i Eve skrivali (barem na slikama) nešto nečasno?
homoludens @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, veljača 2, 2008

www.cst.cmich.edu -
Artist Buffy Sam of  Laguna, Amerindian headdress featuring barred turkey feathers

Različite su definicije blogova:

Blog (anglizam, duži naziv weblog) je publikacija na internetu (web-u) koja sadrži prvenstveno periodičke članke u obrnutom vremenskom slijedu - najnoviji članci nalaze se na vrhu stranice.
Blogovi mogu biti individualni i kolaborativni. Mogu biti u obliku časopisa, tematski, osobni. Mogu biti povezani u skupine, tematski ili vezano uz domenu koju se nalaze - blogosfera.
Individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose minorna događanja, glasine i osobne stavove. Kako najčešće nemaju uredništvo, već se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj skupini istomišljenika, javno mjenje blogove često smatra neozbiljnim. (www.wikipedia.com)

Blog je skraćenica od weblog što je internet dnevnik. (www.blogeri.hr)

Blog je skraćenica od termina WEBlog, koji nema prevod ali ima značenje "mrežni dnevnik". Blog je stranica na kojoj svako može bilježiti svoja razmišljanja i stavove. (www.blogovanje.com)

Kako odabrati teme za taj dnevnik, a da ne budete zanimljivi samo sebi? Osobno me zanima kako vi, cijenjeni blogeri, pristupate tom izazovu? Riskirate li na način da pišete samo o sebi jer, objektivno, suočavate se s ograničenom čitalačkom publikom koju počesto i ne zanimaju događaji od tuđe osobne važnosti ili ste skloniji kompromisu koji će, zahvaljujući temi od šireg značaja, osigurati veći priljev interesa? U taj interes svakako spadaju različiti fan blogovi koji zasigurno mogu okupiti daleko veću skupinu samom činjenicom da se ista okuplja oko zajedničkoga predmeta obožavanja. Zapravo, treba li u tome uopće biti kompromisan i nije li svaki takav izbor donkihotovske sudbine?
S druge strane, koliko je teško progovoriti o sebi, a ne reći sve? Je li to hrabrost ili ludost zbog koje nas mogu otkriti i oni za koje ne želimo da nas otkriju i što uopće imamo od te hrabre ludosti odnosno lude hrabrosti? Redovito čitam masu blogova, ne zbog inspiracije koja bi samo proizvela sličnost i nužno odvela u plagijat, već da otkrijem pokretačku energiju njihovih autora. Dojmovi su različiti: kod nekih se osjeti olakšanje što su napisali ono što nikada ne bi glasno izrekli, kod nekih je samodivljenje nešto  veći kotačić pokretačkoga mehanizmu, a oni treći traže potvrdu svoga mišljenja ili moguće nadarenosti. Kakva god da bila namjera teško da može ostati neprimijećeno kako su blogovi puni toplih ljudskih priča, istina, katkada napisanih nevješto i lišenih mjere, ali i gotovo vrhunskih analiza iza kojih se mogu sakriti "ozbiljni" novinari i kolumnisti koji to velikodušno  rade za novčanu naknadu. Zamislite li se ikada nad činjenicom da se u ovoj tvornici misli i osjećaja radi besplatno, a jedina je naknada osobno zadovoljstvo koje može i ne mora potrajati.
homoludens @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 3, 2008

Čitam tekst cijenjenoga kolege arcanoida pa mi nije jasno šali li se on ili mu je biologija nebitna stavka. Citirat ću, po meni, sporni dio:

Mužjaci i ženke nisu ista biča pa prema tome ne ponašamo se isto niti  isto razmišljamo. U načelu prirode postoji hijerarhija kod običnih  ljudi, vladara, predatora, lovine, biljaka pa i atoma ako baš  hoćete. Kakva je to onda priča o ravnopravnosti ili jednakosti.  Možemo samo pričati o toleranciji i snošljivosti jer hijerarhija  se mora poštovati. Inače u protivnom nastaje kaos, makar i determinantni  a i on ima svoje zakonitosti. Prema tome, drage feministkinje,  zaboravite na ravnopravnost. Savršenstvo zvana priroda, unaprijed je odredila zakonitosti. Međutim, nije to izgubljeni  slučaj za vas pa se izvolte ponašati u skladu s prirodom.

Dragi kolega, prije svega: ne postoje biča, već bića. Toliko o normi. Da biste shvatili, pa i komentirali tezu o ravnopravnosti (NE jednakosti koju izjednačujete s ravnopravnošću jer nitko ne tvrdi da su muškarci i žene jednaki spol,  već se insistira na tome da imaju jednaka prava kao jedinke iste vrste Homo sapiens u kojoj se biološka kategorija spola ne može određivati društveni položaj i razinu ostvarenja ljudskih prava). Moram reći da ste u očajno velikoj zabludi jer ste sve, Vama poznate razlike među spolovima, prikazali kao dio biološke uvjetovanosti, iako se radi isključivo o društveno determiniranim ulogama. Da pojednostavim, sve ono što pripisujete prirodi - posljedica je odgoja čovjeka i razvoja društva (dakako, to ne znači da je taj razvoj isključivo pozitivna usmjerenja). Biološke razlike među spolovima su toliko neznantne,  a čak i one psihološke o kojima se toliko puno govori, a nimalo zna, su također naknadno stečene, a ne urođene. Dakle, kada se već pozivate na prirodu, trebate nešto znati o istoj, a ne se pridružiti jatu koje se glasa samo da bi ga se čulo. Vaše insistiranje na besmislenosti ravnopravnosti čini temelj kršenja ljudskih prava jer jedinku jedne vrste unaprijed hijerarhijski podređujete drugoj, a da nemate niti jedan valjan argument koji bi opravdao mišljenje da biološka kategorija spola sadrži veću odnosno manju društvenu vrijednost. Šovinizam i feminizam su zapravo dvije krajnosti koje je iznjedrilo neznanje, ljudska glupost i pokvarenost u jednom. Najveći je paradoks u sljedećem: muškarci ne mogu pobjeći od svoje biološke uloge - vlastitih spolnih stanica koje određuju spol budućeg djeteta -  i jedini su biološki "krivci" za svako žensko (i muško, dakako) biće na ovome svijetu pa je potcjenjivanje bilo kojeg spola, a sami nasljeđujemo od oba, potpuno promašen, ako ne i neprijateljski čin spram čovjeka u cjelini.

Usvajanje spolnih uloga (koje odrasli nameću djeci) i spolnoga identiteta shema je prema kojoj se prihvaćaju određena ponašanja na temelju kojih se pojedinac identificira u nekom društvu. Proces humanizacija i oslobađanja predrasuda je bio spor odnosno neuspješan: i danas roditelji djeci nameću spolne uloge (posebna odjeća i igračke za djevojčice i dječake), poticanje agresivnosti u dječaka i nametanje pasivnosti u djevojčica. To je ipak još uvijek napredak u odnosu na prošlost kada su ubijana slaba djeca, stari i bolesni, a žena bila optuživana da rađe manje vrijednu djecu (žensku), iako s određivanjem spola nije i nema biološke veze. Usprkos činjenici da je spol isključivo biološka kategorija, uspio je prijeći i na onu društvenu razinu u kojoj je jedan spol bio nadređen drugome i u kojem je pogubno djelovanje šovinizma nastojalo biti iskorijenjeno jednako pogubnim feminizmom.
(interpretacija stajališta dr.sc. Tvrtka Švoba)

Dakle, priroda ne određuje odnose koje jedinke ostvaruju unutar vrste, uostalom, čovjek živi i u prostoru civilizacije, a ne samo prirodnog okoliša pa ga ne možemo promatrati kao čopor vukova ili stado divokoza, a ponajmanje o muškarcima i ženama možemo razgovarati kao o mužjacima i ženkama (valjda Vam je jasno na koje ste se grane spustili), niti uspoređivati ljude, predatore, biljke i atome. Vaša zamolba da se feministkinje ponašaju u skladu s prirodom je ironična jer upravo Vi niječete prirodu i prilagođavate je svojim uskim svjetonazorima. Na sreću, priroda nije tako ograničena kao što su to um i prateće mu predrasude za koje je ipak žalosno da ipostoje i u 21.stoljeću, i to pored izuzetne ekspanzije znanosti i dostupnosti njezinih saznanja. A znamo do čega su predrasude vodile i dovele i koliko je neznanja o biologiji čovjeka omogućilo raznoraznim luđacima da počine genocide, etnička čišćenja ili pak "samo" opravdaju robovlasništvo. Sjetimo se samo rasizma i zabluda da postoje biološke razlike među "rasama" - pojmu kojega je osmislio  kolonijalizam i s kojim priroda -  kojom se svi ogrću kada se nađu u mraku vlastita neznanja - nije imala nikakve veze. Iako je Vaše mišljenje benigno i utemeljeno na neznanju, loša je reklama i poticaj onima što znaju još manje, a povodljivi su, pa čak i sposobni iz gluposti i pokvarenosti stvoriti zlu ideologiju. Ovaj moj tekst ne staje u obranu žena, već čovjeka općenito koji stalno ima potrebu tražiti nepostojeće razlike ne bi li pronašao nešto čime bi se izdvojio od ostalih jedinki. Za sada je uspješno pronašao i patentirao samo - glupost.
homoludens @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 31, 2007
Eto, navečer me neće biti, ne znam točno gdje ću zaploviti pa svim cijenjenim kolegama blogerima želim dobar provod i nadu u doček još bolje godine. Budite umjereni u jelu i piću, guštajte i ne dajte se. Ma gdje bili, samo je nebo iznad vas. A u oblacima ionako nije dobro biti.

homoludens @ 07:31 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 30, 2007


Citirat ću komentar cijenjenog kolege blogera kavaicigareta:

uopće ne podržavam ovakvu pljuvačinu po RH, tipa: mi hrvati smo ovakvi ili onakvi, tako ti je to kod nas, u RH se znanje ne vrednuje itd. uostalom kakva je ovo jebena patetika: strah od rada, pameti, inteligencije...daj give me a fucking break. nama je, kao, bitniji bb vedran od nekoh malog vunderkinda iz dalmatinske zagore? trebali bi se svi pogledat u ogledalo i pitat za koga nas, zapravo i uopće, boli kurac? od ovakvih textova za raju mi se naprosto bljuje. a i vjerujem kak bi jednostavno trebali odselit, svi oni koji ovdje nisu zadovoljni, ak ih već to toliko jebe.

Malo me zagolicala tvrdnja da je opis stanja u Hrvatskoj pljuvanje po državi kao pravnom objektu jer je to jednom pojedincu naprosto nemoguće. Točnije, svrha tekstova i izjava poput onih Jasmine Popović, Nele Sršen i mnogih drugih ljudi koji imaju što za reći jest da se skrene pozornost na stanje koje se uporno stavlja pod tepih. Kada bi se znanje vrednovalo na način na koji to rade neka druga društva, onda 100 000 intelektualaca ne bi tražilo kruh izvan Hrvatske, visokoobrazovani kadar ne bi postajao tehnološkim viškom a oni daleko manje obrazovani imali udobne fotelje na poslovima za koje nisu kvalificirani. S druge strane, zašto bi netko s dva fakulteta, magisterijem, doktoratom ili bilo koji drugi vrijedni pojedinac odselio iz države? Da skine brigu? S koga? Nesposobnih? No, krasan savjet, cijenjeni kolega.
homoludens @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007
Rekli bismo: danas svaka šuša  ima svoj blog. Zaista, danas svatko vodi neki svoj internetski  dnevnik bez obzira nedostaje li mu ideje ili spisateljskog dara - bitno je biti u trendu koji je po svom karakteru čista manija. Zapravo, u svakom je trenutku ovaj svijet usred neke manije - što slijedi nakon ove blogomanije? S druge strane, koja je stvarna korist od milijuna blogova  s brdo prežvakanih tema ili tema koje se nikoga ne tiču? Kakve li koristi od toga što će jedan (društveni) anonimus  dati svoje viđenje svijeta kojemu ionako ne pripada ili što će sav  svoj životni čemer i jad prosipati pred neznance kao bisere pred...je li? Politici je  stalo do vašeg mišljenja kao i bilo kome drugome do vašeg života. Čemu se lagati? Zar netko uistinu misli da je Bushu, Putinu ili bilo kojoj drugoj političkoj glavešini bitno što misli neki crni vitez s internetskim priključkom ili da je ikome bitno što se jučer dogodilo u vašem mizernom životu. No, nemojmo pretjerivati.
Ispada da je ova blogomanija  zapravo prikrivena egomanija, pišemo da bismo se čitali, jer  najmanje je bitno čitaju li nas uopće. Istresamo sve što nam  se vrzma po glavi bez obzira na to radi li se o nekim vrijednim  mislima ili marginama koje graniče s glupošću jer, ruku na srce,  tolikoj količini teksta više ne mogu konkurirati ni snježne padaline.  Dakako, samo do kategorije kvantitete jer oboje s vremenom dobiva  bitnost lanjskog snijega bez obzira što se jedno od njih čuva  u arhivi. Zanimljivo je koliko se kreativnosti i energije  prosipa zbog zadovoljenja pa i oplakivanja živoga sebe, a zamislite  koliko bi se samo postiglo ujedinjenjem te pozitivne strasti pod  uvjetom da se zamijeni medij u kojem smo svi pogubili dio ljudskosti.  Da ovih nekoliko minuta ili sati u kojima glumimo da znamo pisati  i da nas itko iole ozbiljno shvaća, utrošimo na one kojima nedostaje  toplina ljudske riječi.
Koliko ste puta zavirili na blog  samo da vidite je li netko ostavio komentar (a koje li uopće koristi  od istoga?!), koliko ste vremena utrošili na ovaj hladan dehumanizirani  medij u kojem je datirani komentar jedini trag života dok je nekome  s druge strane žice preostalo ostaviti poruku nakon signala. I sve  to da biste uživali u svom uratku kojeg će dio pročitati s čuđenjem,  a preostali s podsmijehom jer  i  papiga može naučiti abecedu,  ali pitanje je hoće li iz iste moći sastaviti rečenicu: moj  tata nije trubadur.
Da se vratim na pitanje iz naslova:  zašto uopće pisati blog? Ako je nagrada ovako izdašna kao Indexova, zaboravite na tekst iznad. Netko će već glasovati za vas.
homoludens @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.