O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
nedjelja, kolovoz 10, 2008
Sloboda govora je donijela mnogo dobra za pojedinca, ali je istodobno i otkrila neke nevolje za zajednicu S jedne je strane dobro što nema ograničenja na mišljenje, no s druge je strane takav mehanizam omogućio da se na mala vrata provuku nepogode poput gluposti i netolerancije. Govornici su naprosto počeli bojevati, a izreka Neuki su smjeli je više nego ikada primjenjiva. Bez obzira na stupanj saznanja o temi, govornik je dovoljno hrabar demantirati sugovornika iako je ovaj tek ostavio svoje mišljenje. Tako dolazimo do pojave gdje se tuđe mišljenje diskvalificira kako bi se vlastito postavilo kao nadmišljenje vrijedno citiranja koje će posve nekritički preuzeti oni koji imaju još manje znanja o izjavljenome. Umjesto da se njeguje pluralizam, u raspravama se počesto stvaraju dvije suprotstavljene struje koje se običnu nadmeću u "argumentaciji", a da je osnovni nedostatak njihova isključivost i duboka ideološka indoktriniranost. Svatko brani svoje boje, no ne može se rasprava svesti na stadion u kojemu svatko bodri svoje igrače. Rasprave bi trebale dovesti do novih saznanja, no okupljanje različitih glava na istome mjestu često dovodi do još većih zavrzlama i buđenja uvijek istih aveti. Tako se u mnoštvu osobnih istina (o kojima imam dobro mišljenje dok ne pokušavaju postati općima) teško može raspoznati koja od njih  zastupa sebe, a koja na umu ima i zajednicu.
Ono što me također smeta jest nekritičko promatranje nekih pojava i događaja ukoliko ista pripadaju vlastitu ideološkom sklopu, a još više kada je naslov jedini pročitani dio s kojim se polemizira. Smatram da ovo društvo ponajprije treba opismeniti, potom naučiti demokraciji i pluralizmu, a na kraju i dati pravo glasa. Čini se da je ova građanska evolucija išla obrnutim tijekom koje je omogućilo previše gluposti i premalo tolerancije. Sloboda govora ne znači  lupetanje bez reda i pravila, i najobičnija komunikacija ima svoje civilizacijske zakonitosti. Vrijeme da mozak i jezik kultiviramo i uskladimo s tim zakonitostima, u suprotnom će svaki razgovor biti na razini pijace. Jedino još oko čega se dvoumim jest odakle je utjecaj krenuo, s dna prema vrhu piramide ili obratno, no promatrajući kako identično stanja vlada i na vrhu, lako je moguće da se  ovakvo tumačenje demokracije samo spustilo s vrha.
homoludens @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008

Slika preuzeta s: http://tmrdesign.com

Znate li što sadrži haška optužnica protiv Radovana Karadžića? Koliko ta optužnica ima točaka i koja mu se sva zlodjela stavljaju na teret? Koliko je ljudi pobijeno pod njegovim zapovjedništvom i koji su to krajevi zavijeni u crno? Naravno da ne znate jer mediji serviraju priče o beogradskom lekaru kao da je celebrity. Istina još uvijek ne znamo koju je pastu za zube koristio, ali barem znamo da je imao ljubavnicu i kako se zvala, koliko je zarađivao od komične loge alternativca i što si je time mogao priuštiti, na koji si je to specifičan način vezivao svoj beli perčin, (pigtail) što je i koliko jeo i pio, koga jest ili nije častio, pače nasmijavao, je li potegao gusle i koji je vozni red autobusa u kojemu je uhićen. Drugim riječima, krajnja degutantnost neprofesionalizma na kakav smo navikli na ovim prostorima. Ispada da je lekar Radovan, čovjek optužen za genocid, balkanska imitacija Hitlera, dobio novu ulogu u dokumentarcu simbolična naziva Kako je vegan Radovan naprasno zatvorio radionu. Možda se mediji  samo bore za svoju krišku slave, ali njihovo bavljenje time što je lekar Radovan radio dok je svijetu paradirao pred nosom je jeftino kupovanje publike i posebno degutantno od onih koji sebe smatraju ozbiljnim medijem. Jasno mi je da ima budala, ta još ima onih koji brinu hoće li lekar Radovan i dalje davati savjete i da je možda bolje pustiti ga iz pritvora kako se pacijenti ne bi osjećali izgubljeno bez omiljena lekara, ali da se mediji spuštaju na razinu kumica s placa koje pet dana mogu lupetati o neravninama na krumpiru, e, to mi već nije jasno.
Da ne ostanete u mraku, usprkos silnim reflektorima žednih medija, predlažem da pročitate za što se to tereti balkanski krvnik umjesto da trošite vrijeme na prenemaganje oko toga tko će više iskopati nebitnih detalja i tako produžiti predstavu na još jedan dan jer, eto, zato i postoji cirkus.

Genocid, saučesništvo u genocidu, istrebljenje, ubistvo, hotimično lišavanje života (teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949., kršenja zakona i običaja ratovanja, genocid, zločini protiv čovječnosti) počinjeni na područjima koja obuhvataju, među ostalim, sljedeće opštine u Bosni i Hercegovini: Bijeljina, Bratunac, Bosanski Šamac, Brčko, Doboj, Foča, Ilijaš, Ključ, Kotor Varoš, Novi Grad, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Srebrenica, Višegrad, Vlasenica, Zavidovići i Zvornik i srebreničku enklavu:

  • ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata tokom i nakon napada na i unutar tih opština; ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u logorima i zatočeničkim objektima i nakon što su iz njih odvedeni; i ubijanje bosanskih Muslimana nakon zatočeništva na više raznih lokacija u srebreničkoj enklavi i u njenoj okolini.
  • nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima za vrijeme zatočenja u logorima i zatočeničkim objektima i tokom isljeđivanja na tim lokacijama, u policijskim stanicama i kasarnama, gdje su zatočenici bili stalno izloženi nečovječnim djelima, ili bili prisiljeni da im budu svjedocima, a koja su uključivala ubistvo, seksualno nasilje, mučenje, premlaćivanja i pljačku.
  • zatočenje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u logorima i zatočeničkim objektima u uslovima života sračunatim da dovedu do fizičkog uništenja, u cijelosti ili djelimično, tih nacionalnih, etničkih, rasnih i vjerskih grupa.

Progoni, deportacija, nečovječna djela, protivpravno terorisanje civila, uzimanje talaca (kršenja zakona i običaja ratovanja, zločini protiv čovječnosti) počinjeni na područjima koja obuhvataju, među ostalim, opštine Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bratunac, Brčko, Čajniče, Čelinac, Doboj, Donji Vakuf, Foča, Gacko, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Jajce, Ključ, Kalinovik, Kotor Varoš, Nevesinje, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Prnjavor, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Šekovići, Šipovo, Sokolac, Teslić, Trnovo, Višegrad, Vlasenica, Vogošća, Zavidovići i Zvornik i srebreničku enklavu:

  • ubijanje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata tokom i nakon napada i u logorima i zatočeničkim objektima; i ubijanje hiljada bosanskih Muslimana nakon njihovog zatočeništva na više raznih lokacija u srebreničkoj enklavi i u njenoj okolini.
  • prisilno premještanje ili deportacija hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrba.
  • nečovječno postupanje i/ili mučenje bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrba i konstantno ponižavanje i degradiranje, uključujući fizičko nasilje, nanošenje duševnih patnji i seksualno nasilje nad bosanskim Muslimanima, bosanskim Hrvatima i drugim nesrbima u navedenim opštinama.
  • uskraćivanje osnovnih prava bosanskim Muslimanima, bosanskim Hrvatima i drugim nesrbima, uključujući pravo na rad, slobodu kretanja, pravo na pravosudni postupak i pravo na ravnopravni pristup javnim službama, među ostalim i dostupnost prikladne ljekarske njege.
  • sistematsko bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrba od strane snaga bosanskih Srba.
Ostalo pročitajte na www.un.org/icty

Pa neka se dragi mediji još uvijek bave prehrambenim i spolnim navikama lekara Radovana. Dobro je dok ne slušamo o njegovim probavnim smetnjama. Na žalost, mentalne smo već vidjeli. A bogami i neumjerenost medija željnih pažnje pod svaku cijenu dok naše strpljenje bacaju u bescjenje.
homoludens @ 19:51 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 25, 2008

Slika preuzeta s: http://www.crystalinks.com

Iz dana u dan nas maltreriraju crnom kronikom u gotovo svim sredstvima javnoga priopćavanja. Svako malo možete čuti,  vidjeti i pročitati tko je koga ubio ili tko se zabio u koji stup; vijesti su postale kronikom popa Dukljanina. Serviraju nam leševe kao da se radi o "žrtvama" paintballa, počesto neukusno jašu po mjestima natopljenima ljudskom krvlju, a o diletantskoj objavi podataka i identiteta da i ne govorim. Svojom su potrebom za senzacionalizmom osigurali opću tjeskobnost jer njihovo izvještavanje nije ni profesionalno (sjetimo se dilentatizma u otkrivanju identiteta djevojčica zaražnih HIV-om), ni ukusno, a počesto je i napadno u svom detaljiziranju. Tome ću dodati i sve veći porast šovinizma pa više čak i nije bitno što je tko počinio, već iz naslova vrišti etnička pripadnost počinitelja (Hrvat, Srbin, Albanac...) implicirajući time da je najbitnije što je kokoš ukrao Hrvat, Srbin ili Albanac, a ne što je počinjena krađa (dakako, počesto se ne radi ni o krađi, a ni o kokoši). Kada bolje promislim, koja je uopće svrha te rubrike koja nalikuje policijskome zapisniku, ali s više neukusa i jezičnih popikavanja, te manje suvislih informacija. Više nego ikada smo natjerani živjeti tuđe sudbine koje nas niti zanimaju, niti im naše saznanje realno možemo biti od koristi, a o prosipanju lažne sućutnosti da i ne trošim riječi. Ako ta rubrika služi za katarzu, onda je mogu slobodno premjestiti u neko specijalno izdanje pa neka se pojedinci duhovno pročišćuju, a ako je svrha informiranje, onda neka barem smanje opus i po mogućnosti ne započnu svaku vijest s crnilom. Tomu ću i dodati da mi se još gorim čine komentiranja takvih vijesti na portalima gdje do izražaja dolazi dno civilizacije u onih koji misle da su tehnološki napredni time što se znaju priključiti na internet. Jednoga dana će to znati i Pan troglodytes.
homoludens @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 18, 2008
U emisiji Nedjeljom u dva, Mario Mihaljević kaže:

Ako plaćamo benzin Mađaru, telefon Nijemcu i kamatu Talijanu, ne vidim razloga zašto ne bi ušao srpski kapital na hrvatsko medijsko tržište.

Komentar mi se čini totalno promašenim (Mihaljević je često mijenjao mišljenja, zar ne?). Prije svega što se benzin i telefonija ne mogu mjeriti s medijima i njihovim izravnim utjecajem na mase. Moj bankovni račun ili automobil neće poblesavjeti zbog nove banke ili naftne kompanije, ali ću ja ili manje obrazovane mase itekako biti indoktrinirani utjecajem određena medija. Nema društva u kojemu su mediji slabi i nemoćni, dapače, oni su u stanju promovirati određenu političku opciju i osigurati joj miran politički život i nekoliko desetljeća, biti glasnogovornici ratova i spretno sakriti svaku prljavštinu onih na vlasti, a istodobno potkopati one kojima je do istine a ne parola. Mediji su zapravo jednako potrebni koliko i suvišni, a na Balkanu je stvar još i gora pa bi se moglo čak i reći da su više suvišni. Toliko o onom općenitom djelu usporedbe naftnog derivata i medija kao manipulativna sredstva. Problem možemo promatrati i na sljedeći način: umjesto da očekujemo BBC, CNN ili neku treću postaju mi se zadovoljavamo jednim TV Pinkom. TV Pink jest zabavna televizijska postaja, ali smatram da nije nešto neophodna i da trebamo težiti onim TV postajama na kojima se, uostalom, usavršavaju hrvatski TV i radijski djelatnici. Ne, oni ne idu u susjedno dvorište, već u svijet. Mihaljeviću uopće nije jasno da nije problem srbijanskoga kapitala (uostalom, kapital nema etnikuma, on ima samo oznaku legalnosti ili ilegalnosti), već onih interesa koji se skrivaju iza tog kapitala, ali i naše koristi od prihvaćanja takvog projekta. S obzirom na relativno loše stanje u hrvatskim medijima, prihvat onih koji nikako ne mogu biti uzor i još se za njima povlače repovi (vezivanje uz Miloševićev zločinački režim) zasigurno nije ono što treba društvu koje se najprije treba opismeniti, naučiti demokraciji, a tek ga onda pitati za mišljenje. Na žalost, taj proces još nije ni otpočeo.

Prošle je godine beogradski tjednik Vreme objavio dokumente po kojima se vidi da su Milošević i državne vlasti u Srbiji i te kako pomogle Mitroviću da stvori ovakvu televiziju. Naime, Radio televiziji Srbije bilo je naređeno da ustupi TV Pinku neke svoje frekvencije te da im na svaki način pomogne u stvaranju programa, a koju godinu kasnije RTS je morao ustupiti i neke svoje odašiljače. I ne samo to, TV Pink je od svog početka pa do travnja 1999. emitirala program iz Ušća, zgrade koja je nekada bila sjedište Centralnog komiteta, a tada sjedište Miloševićevog SPS-a, zatim sjedište JUL-a, stranke Miloševićeve supruge Mire Marković. S tog je mjesta emitirala i TV Košava čiji je vlasnik bila Miloševićeva kćerka. TV Pink i svi ostali izišli su iz te zgrade kad je pogođena u zračnim napadima NATO-a. Mitrović je kasnije nemušto objašnjavao kako je “po vrlo surovim tržišnim cijenama plaćao najam tog prostora”. Takve izjave nisu ga spasile od odluke američkih vlasti da ga 1999. godine uvrsti na listu 600 osoba koje zbog suradnje i pomaganja Miloševića i njegova režima ne smije ući u SAD te ne smije poslovno i financijski imati veze s pojedincima i tvrtkama u SAD-u. Kada je lista kasnije skraćena i kada su na njoj ostavljeni samo oni s kriminalnim dosjeom, Mitrović je otpao s liste.U vrijeme rasta TV Pinka, 1996., Željko Mitrović ulazi u JUL, stranku Mire Marković. Dva puta je bio kandidat na saveznim izborima, posljednji put 2000. godine, a jednom je postao i “savezni poslanik”. Danas Mitrović tvrdi kako je ušao u JUL i postao “savezni poslanik” zbog moralnih obveza jer ga je Miloševićev režim tako ostavio na miru i televizija je normalno radila. Tri dana nakon pada SPS-a, 2000. godine, Mitrović napušta JUL i odmah se stavlja na raspolaganje novoj vlasti. (Nacional, Dean Sinovčić, 23. 11. 2004.)
homoludens @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 11, 2008
U današnjem Jutarnjem listu čitam Davora Butkovića:

Franjo Tuđman jest osnivač moderne hrvatske države i ratni pobjednik, međutim to su jedina dva komplimenta u valorizaciji njegove političke ostavštine. (Davor Butković, 11. svibnja 2008., Jutarnji list)

Ono što ostaje upitno jest što će to vrijednoga Butković ostaviti iza sebe (vrijedno za kolektiv), da se već sada može postaviti tako nadmoćno. Ovdje se uopće ne radi o Franji Tuđmanu, može biti bilo tko drugi, od Račana do Mesića, ali kada netko kome je struka novinarstvo (dakle, ništa neophodno po zdravlje kolektiva) i kada iza sebe ima aferu izmišljena intervjua kojega demantira Vlada (barem smo tako svjedočili), onda poprilično bahato zvuči izjava da je osnivanje moderne države i ratna pobjeda samo sitna epizoda. Onda je ono što rade mediji tek čestica.

Tu­đman, kao osni­vač dr­ža­ve i ra­tni po­bje­dnik, uči­nio je i izni­mno mno­go da se ova dr­ža­va kom­pro­mi­ti­ra, da se u ­njoj iza­zo­ve po­tpu­ni ka­os i du­gi osje­ćaj be­zna­đa i fru­stra­ci­je te da se bi­tno uspo­ri ­njezin me­đu­na­ro­dni ra­zvoj.  Tu­đma­no­ve kon­tra­di­kci­je, da­kle, gla­vne ide­je ko­je je on svo­je­do­bno bio za­go­va­rao, a od ko­jih je sam mo­rao odu­sta­ti ili ga je jednostavno vri­je­me de­man­ti­ra­lo, zor­no po­ka­zu­ju zašto je Tu­đman bio loš po­li­ti­čar i još lošiji dr­ža­vnik. (Davor Butković, 11. svibnja 2008., Jutarnji list)

Cijenjeni Davor Butković bezglavo juri svojim osobnim mišljenjem zaboravljajući da se tako ne svjedoči povijesti. Povijest traži vremenski odmak, a ne subjektivna mišljenja koja su počesto nastala kao odjek obračuna s istom (istina, svijet se gleda različitim očima, ali bilježi istim pogledom). Taj je odmak oduvijek postojao, ali se u društvu koje je iz jednoumlja uletjelo u višestranačje puno toga pomiješalo i mnogi su bjesomučno nastojali iskoristiti sve čega su se dočepali. Tako se javila neutaživa žeđ za javnim razračunavanjem sa svima koji bi nekome stali na žulj. Ni jučer, ni danas, a ni sutra, se možda  neće naći nitko tko bi se kritički mogao osvrnuti na političko djelovanje Tuđmana, Račana. Mesića, Sanadera i svih onih političara koji su obilježili ovaj segment političke povijesti jer niti ima interesa, niti ima dovoljno objektivnih autora. Za kraj ostaje još jedno ključno pitanje: ako je jedan čovjek imao poslanje izazvati kaos, a što onda ti isti glasnogovornici pravde i morala nisu djelovali korektivno i što im u bografiji ni za sto godina neće pisati ništa više od toga da su , eto, pisali i pisali? Hmmm, papir vs. država? U izvrnutu društvu je i to moguće izjednačiti.
homoludens @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008

izvor: http://www.smh.com.au

Čitam komentar cijenjenoga Domagoja Zovaka čiji mi se tekst čini poprilično apokaliptičnim i kao da poručuje: Samo vas referendum može spasiti.

Kada se Račan dogovarao s Drnovšekom (podsjetimo, danas se slovenski premijer Janša poziva na taj Sporazum smatrajući ga glavnim argumentom za međunarodnu arbitražu), ili kada se Prevlaka stavljala u status ni na nebu ni u Hrvatskoj (danas je tamo mješoviti režim kojim uspješno održava status quo, dakle, ništa ne rješava problem), ili kada se petljalo oko Kleka, nije se vikalo: Samo nas referendum može spasiti od kockanja teritorijem. Naš je najveći problem neupućenost (od Ollija Rehna smo saznali što je potpisivao državni tajnik) i naše su reakcije ili pogrešne ili zakašnjele. Rat je odavna gotov, a mi smo izgubljeniji nego ikada, lutamo, ne znamo kome se prikloniti, a kada to i učinimo opet je promašeno. Već je napisano: osnovni je problem što svaka nova vlast donosi politiku suprotna smjera i tako nikada ne može pronaći pravi put. Račan je vidio korist od hodočašćenja Blairu (da, Velika Britanija nam je izuzetno naklonjena, ovdje ću udariti glavom o zid i sjetiti se odbijanja izručenja ratnoga zločinca) i Schroederu da bi se Sanader vratio proameričkoj politici. U međuvremenu se izgubilo jako puno godina, ali ne samo njihovih. Upiranja u lošu američku i rusku politiku nama ne donosi nikakvu korist; prozivanje SAD-a zbog Vijetnama ili današnje političke čistke u Rusiji može zadovoljiti samo naša moralna načela. No odavna znamo da se pored takvih načela lako može ostati i gladnim i bosim. Također, osvrt na nepotpuno zaživljenu emancipaciju i slabo ostvarena manjinska prava nije samo kronični problem američkoga društva, on postoji svugdje oko nas. Međutim, izuzetno je točan dio o svrsi postojanja raznoraznih udruga u Hrvatskoj koje su same sebi jedinom svrhom. Ipak, ta bi se definicija mogla proširiti i na dobar dio političkih stranaka, napose onih koje se aktiviraju u vrijeme predizborne kampanje. Također, potpisujem i sve napisano o tome kako živi "mali" čovjek u Hrvatskoj. Ono s čime se ne slažem jest da ispada kao da zakon nekome brani raspisivanje referenduma. Ako netko misli da treba zabraniti uvoz piletine iz Ptuja, neka uzme stolić i skupi 450.000 potpisa, računica je jasna. Druga je stvar što Ustav ne nalaže raspisivanje referenduma u svrhu priključenja vojnim savezima. No, to su donijeli oni koje je izabrao narod. Od toga istoga mi očekujemo da donese pametnu u odluku o NATO-u, a jedva 5% stanovništva čita novine (i to bi bio neki postotak da pojedine novine nisu politički obojene ili da ne reduciraju informacije). Također, ako Hrvatska i ne postane dio NATO ekipe, gdje stoji da se u Hrvatsku neće vraćati lijesovi? Jesu li trenutne mirovne misije nešto potpuno  različito? Nisu. Uostalom, svatko tko je odabrao ili će odabrati vojsku kao poziv zna što ga očekuje i da smrt nije apstrakt. Dakle, nije to licemjerje, već posao - posao kojega hrvatski vojnici već dugo obavljaju (preciznije, radi se o misiji ISAF-a, koju, vidi čuda, vodi NATO).  Dakle, nećete ginuti vi, nego oni koji su se i budu se obučili za borbu, a ne čuvanje pilića. I ako nismo propali zbog potpisivanja ne baš povoljnoga SSP-a koji će morati biti ispoštovan do kraja i u slučaju da Hrvatska ne postane dio EU, onda zasigurno neće propasti ni potpisom za NATO. A baviti se time tko je Staljin modernoga doba (komunizam i jednoumlje su 50 godina bili prihvatljivim folklorom ovoga društva) je kao pljuvanje u vjetar. Imajmo na umu da vjetar za razliku od pljuvanja može izazvati materijalnu štetu.

homoludens @ 16:31 |Isključeno | Komentari: 0
subota, travanj 5, 2008

izvor: http://happykatie.typepad.com

Mnoge se televizije, napose one s nacionalnom koncesijom, vole hvaliti kako imaju popularne i urnebesno gledane emisije, no uređaj kojim se to mjeri (peoplemetar) i zahvaljujući kojemu se dijeli 100 milijuna marketinsških eura nije nimalo precizan pokazatelj svega onoga čime se televizijske postaje hvale, i to ne stoga što bi bio neprecizan, već stoga što ga posjeduje tek 20% hrvatskih kućanstava. Tvrtka (jedina koja se javila na natječaj i osigurala si posao), a koja je te i takve uređaje postavila u hrvatske domove, može se pohvaliti da danas takve uređaje ima manje od 900 kućanstava i čiji se rezultati prezentiraju kao rezultati i svih onih koji takav uređaj nemaju. Koliko je to reprezentativno, prosudite sami. Veći problem od peoplemetra jest ubitačno zaglupljujući televizijski program koji u trci za marketinškim uspjehom zaboravlja da mu je primarni posao televizijski program. Najveći doseg postaju reality showovi koji ovu zajednicu prikazuju glupom, polupismenom i lijenom. Ovakav privid ipak dokazuje jedno: kakvim trebaš biti da bi dočekao svojih pet minuta. Na žalost, dobar dio publike to guta, iako se radi o potpuno nejestivoj i neprobavljivoj namirnici, a što samo pokazuje koliko manjak edukacije uzrokuje gubitak osjećaja za valjano. Kada se sve zbroji i oduzme, pitanje je koja je svrha produciranja lošega programa, točnije, instiucionaliziranja polupismenog idiotizma? Ako je u pitanju samo novac, onda je možda vrijeme da neki ljudi promijene profesiju jer se očito bave pogrešnim poslom, a tu posebice mislim na one kojima su beskonačne reprize osnovni koncept rada.
homoludens @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 23, 2008
Gledam naslovnicu tjednika Feral i nešto mi nije jasno, jesu li to novine ili presuda u pisanome obliku? Naime, naslovnica glasi:
Višestruki ubojica ipak nije u saborskom odboru za ljudska prava.

Samo netko tko se pravi blesav ne zna da je ovdje riječ o Branimiru Glavašu, ne osuđeniku, već optuženiku za kazneno djelo ratnoga zločina. Dakle, otkada jedna tiskovina presuđuje nekome koga sud još nije osudio? Pustimo na stranu svoja subjektivna mišljenja i koga bismo ili ne bismo stavili iza rešetaka, no oni koji se vode za profesionalizmom trebaju nadvladati svoje subjektivno-navijačko-huškačke porive da jedne uzvisuju, a druge pokopavaju po vlastitu nahođenju i da poštuju osnovno načelo: presumpciju nevinosti. Ne samo što je to neprofesionalno i necivilizirano, već je i miješanje u rad pravosuđa. Također, isto ponašanje je sasvim u suprotnosti s Ustavom:

Članak 28. Ustava RH
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

Dakle, ova samoinicijativna blaćenja i klevete u kojima se ljudima presuđuje prije suda koji je jedini ovlašten donositi presude, pokazuju dno dna etilke i profesionalizma u pojedinim medijima. Potpuno je nebitno je li Glavaš kriv ili nije, što je radio ili nije, uostalom, mi nismo suci jer za takvo što nismo uopće kompetentni (iako volimo gurati njuške u sve i sva), bitno je da se neki ne znaju ponašati i da poprilično prelaze granice ukusa i profesionalizma. Umjesto da nam ukažu na stanje kakvo jest, oni nameću svoj subjektivni konstrukt kojim se bez problema izmanpuliraju ionako povodljive, neuke i slabo upućene mase. Obzirom na opću naviku da zaključujemo ni iz čega, presuđujemo prije utvrđivanja krivnje, pitanje je: A što već nismo na krovu svijeta uz toliko pameti?
homoludens @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 12, 2008
U zadnje vrijeme rijetko pratim emisiju Otvoreno jer se stalno premeću iste teme  kroz koje se promovira politički elitizam, dok nam je zdravstvo u takvom stanju da u bolnicama otpadaju stropovi, a liječnici govore da ih je sram njihova radna mjesta. No obzirom na trenutak, skandala oko izmišljena intervjua sa Sanaderom, sinoćnje je Otvoreno bilo pravo osvježenje (dijelom i zbog svojih gostiju). Za početak, komentari Matije Babića u kojima je teško naći prigovora - uistinu stoji da je upitno neovisno novinarstvo u kojemu se jedan novinar obraća premijeru s Dragi Ivo, kao i činjenica da se daju unaprijed sastavljena pitanja koja će biti po ukusu onome koga se intervjuira. Također, što reći o profesionalizmu kojemu je gmail valjana elektronička adresa jednog predsjednika vlade. Viktor Zahtila je simptičan momak kod kojga imam dojam se uistinu samo naivno šalio i da u njemu nema nikakve zločestoće. Je li se lažno predstavljao? Nije. Potpisao se kao xy, a ne Ivo Sanader. Također, nije izvukao nikakvu materijalnu korist pa je utuživost bez pokrića. Kada bismo bili manje napeti i opsjednuti formama, te imali smisla za zdrav humor, ponašanju ovoga dečka bismo se trebali samo slatko nasmijati. Ne mislim da je ovo naštetilo Jutarnjem listu, još manje EPH, jer ionako 70% građana ne vjeruje medijima. Dovoljno da se pitaju za prave uzroke, a ne da se bave jednim dečkom koji simpatično kaže (direktoru EPH Stipi Oreškoviću, op.a): iza vas stoji 20 odvjetnika, iza mene samo ova stolica. Da, Viktore, iza tebe je samo stolica, no namagarčeni su oni. Točnije, sami su sebe namagarčili. Ako ima imalo šale u ovoj ukočenoj zemlji, onda će i Viktorov potez biti shvaćen nezlonamjernom šalom kao što se i Butkovića brani da nije namjerno izazvao skandal. Kako smo čuli od Matije, Jutarnji je kasnio s objavom isprike. Sada neka kasne s progonom (ako imaju pokrića) 23-godišnjaka koji im je svima pokazao da su toliko savršeni da su bez imalo truda i uz vlastiti akademizam prevedeni žedni preko vode. Mislim da je to ono što ih najviše boli.

(izvor slike: http://www.januspresentations.com)
homoludens @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008
Nije mi jasno je li ljudima toliko dosadno (istina, nema snijega za zimske radosti) ili su samo tako prirodno radoznali pa vole drugima viriti ispod tanjura. Naime, čitam na Indexovom portalu (preneseno iz Večernjega lista) kako Karlovcem kruži priča da je 1991. godine Branko Vukelić nekako izbjegao mobilizaciju. Kako mislim da je bavljenju tako osjetljivom temu koja traži argumente mjesto u ustanovi, a ne na ulici, zaobići ću proizvoljno skrpanu analizu nečega što mi je poznato samo na razini naslova.
Ono što mi je ovdje upalo u oči jest podatak da se Vukelić do 1994. godine izjašnjavao Jugoslavenom odnosno do godine kojom je ukinuta ta narodnost. Ne znam što ikome znači kako se Vukelić izjašnjavao odnosno kako se bilo tko izjašnjavao jer je to osobna stvar svakog pojedinca pa tako i Vukelića, a osim toga, nakon primjene zakona o općem oprostu nekome propitivati narodnost je čisti bezobrazluk i sotoniziranje tog pojma.. Uostalom, velike li koristi od rezultata takvog njuškanja.  Bilo bi bolje da se ti dušobrižnici bave životopisima onih što su u raznoraznim krajinama bili na istaknutim pozicijama pa da nas obavijeste kako su se uklopili u zajednicu koju su ne tako davno destabilizirali umjesto što se bave time kako se tko osjećao jer čovjeka čine njegova djela, a ne umjetan pojam naroda i narodnosti pa preporučam da se uhvate pametnijeg posla koji će koristiti zajednici. Što manje njuškanja oko nebitnih stvari i bit će više vremena za napredak društva u cjelini.
homoludens @ 00:35 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 30, 2007
  Na Radiju 101 je završilo glasovanje za osobu godine. Uz dužno poštovanje prema pobjedniku - predsjedniku Stjepanu Mesiću - malo je neobično da političar dobiva prednost pred osobama koje su ostvarile svjetske rezultate - Blankom Vlašić i Sanjom Jovanović. Jesmo li još uvijek previše opterećeni politikom na čije smjerove utječemo svake četiri godine između 7 i 19 sati? S druge strane, bilo bi najpoštenije da kandidati budu razvrstani po kategorijama pa bi se našlo mjesta i za one kojima je politika draža od svih ostalih međunarodnih uspjeha, a istodobno bi se otvorio prostor mnogim drugim uspješnim pojedincima koji jednako pa čak i bolje promoviraju Hrvatsku u svijetu. U nadi da će tako biti narednih godina, svim djelatnicima spomenute radiopostaje želim sretnu novu godinu.
homoludens @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.