O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
petak, travanj 8, 2011

Hrvatski građani slabo znaju (iako ih se redovito anketira) na što se to u njihovo ime pristaje za neke buduće integracije (koje su navodno njihova vjekovna težnja, iako je teško govoriti o vjekovnim težnjama kolektiva koji je kakofoničan čak i kada su u pitanju nostalgije: imaju li iste vjekovne težnje oni što su se u svim dosadašnjim poglavljima povijesti borili na različitim stranama i što još uvijek, preko mrtvih, vode nezavršene bitke?).
Te se buduće integracije stavljaju u kontekst "nemamo alternativu" , pa je malo tko toliko hrabar pomisliti (a kamoli da ima rezervni plan) što će se dogoditi ako lipanj ostane zabilježen samo po prvom danu ljeta.



Zabavljeni očekivanjem sudbonosnog "da" nakon kojega ništa više neće biti kao prije (barem ne za one koji već razgledavaju nove kovčege za Bruxelles), gotovo da smo postali ravnodušni na svakodnevicu u kojoj bolnu tišinu otkaza povremeno prekida neuspjeh slabo artikuliranih jurišnika na gradske trgove. Možemo li jednako tako ostati ravnodušni na najnoviji akcijski plan za zapošljavanje nacionalnih manjina (u tijelima državne uprave i lokalne samouprave) za koji će se pronaći nešto manje od 144 milijuna kuna (a što opet ne činimo zbog sebe, nego zbog kvake 23)? Budimo ljudski korektni (ne površni birokrati ili zastranjeni ideolozi), korektniji od poglavlja koje u nazivu sadrži i "ljudska prava". U Hrvatskoj je u veljači evidentirano 336.411 nezaposlenih osoba (što je stopa od vrtoglavih 19,6%): sve su to hrvatski građani koji imaju jednaka prava i obveze i koji uživaju isto ustavno "pravo na rad i slobodu rada". Ne postoji ni jedan razlog (ma koliko maštoviti bili europski birokrati i ma koliko rastezali pojam ljudskih i građanskih prava) da ijedan nezaposleni građanin dobiva prednost ispred drugog nezaposlenog građanina (posebno ako tu prednost ne može dokazati nekom od stečenih kvalifikacija), jer u društvu jednakih šansi pozivanje na podrijetlo i osjećaje ne može imati nikakav utjecaj, a kamoli generirati privilegije. Uostalom, Hrvatska si takvo što ne može ni financijski priuštiti (iako, istina, već predugo živi na kredit).
Ako je netko htio biti napredan, pa ovakvo djelovanje prikazati pozitivnom diskriminacijom, onda neka dopusti nekoliko pitanja:

  1. 1. jesu li manjine diskriminirane po pitanju ostvarenja prava na rad? Ako jesu, zašto se to ispravlja tek sada, pred završetak pregovora i u ekonomski kriznom razdoblju? Ako nisu, zašto treba posebno poticati njihovo zapošljavanje?
  2. može li se poticanje zapošljavanja određene skupine promatrati u kontekstu diskriminacije svih ostalih nezaposlenih pojedinaca i skupina?
  3. treba li se provoditi akcija zapošljavanja nezaposlenih na temelju njihove nacionalne ili neke druge pripadnosti ili treba provoditi akciju zapošljavanja svih nezaposlenih?
  4. koliko se cijeli ovaj akcijski plan uklapa u najavljenu reformu državne uprave (još iz 2009.)?


Pozitivna diskriminacija (a diskriminaciju najprije moramo dokazati) provodi se s ciljem izjednačavanja prava svih građana (nakon toga ona postaje običnom diskriminacijom koja s manjine prebacuje težište na većinu). Dakle, cilj je postići ravnotežu. Osobno ne vidim da je ovakvim načinom moguće postići taj cilj, izuzev onoga da se na vrijeme (politički "na vrijeme") zatvori najkritičnije poglavlje (iako ostaje očitom razlika između pukog ispunjavanja i preuzimanja obrazaca). S druge strane, što bi mogli pomisliti građani: da su se trebali izjasniti kao pripadnici neke manjinske zajednice kako bi mogli biti dijelom nekog akcijskog plana namijenjenog manjinama? Zapravo, zaboravimo te dihotomije, vrijeme je za red, rad i disciplinu, ne za lijevu ili desnu, manjinsku ili većinsku, jednopartijsku ili koalicijsku Hrvatsku.

homoludens @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 20, 2009


Lijevim sam uhom, onako poluzainteresirano, prebirući neke stare prašnjave arke, osluškivao ponudu radijskoga programa i među mnoštvom kontakt-emisija što su vabile na rasipanje impulsa, izabrao sam onu u kojoj se jedan (bih li imao koristi od spomena njegova imena?) urednik i voditelj mučio s razlikovanjem pojmova pretplata i pristojba. Tema je, dakako, bila javna televizija (iako si još uvijek nisam rastumačio taj društveno precijenjeni pojam), a ovaj se tipični primjerak ovdašnja novinarstva tijekom cijeloga nastupa mučio s pojmovljem koje je svakoga mjeseca uredno mogao sresti na poleđini opće uplatnice. Ne imajući nešto pojma o zakonu koji propisuje obvezu plaćanja naknade koju nije znao ni pošteno imenovati, naš se radijski ptić hrabro upustio u plovidbu po suhom zajedno s jednako neupućenom slušateljskom posadom. Bilo je to pravo malo nadmetanje rasipača vremena i novaca. Naime, ništa drugo nisu imali za ponuditi. Također ni ništa novije od jedne arhivske teme koja je ovih dana ponovno izvučena iz podruma: uvreda ravnatelja javne televizije jednoj zaposlenici te iste. Ali izvlačenjem iz podruma nismo dobili prvoklasnu berbu, već pokvareni mošt koji nikako nije mogao dati ništa pitkog, a kamoli vina.
I sami znate da ne povlađujem ni vlastitoj dlaci, samim time ni tuđim keratinima, i nimalo me nisu impresionirali živčani pozivi na smjenu jer, kako to uvijek biva u ovom surom balkanskom ćorsokaku, rijetko tko razumije razloge svojih zahtjeva (reče mi moje iskustvo). I ovom sam prilikom prepoznao istu manu, a istodobno podijelio jednaka dvoumljenja: ako zapostavimo nedokumentiranost uvrede (a svjedoci smo da su uvrede čest oblik verbalna zlostavljanja, kako nadređenih, tako i podređenih, i da se ove slabo ili nikako ne sankcioniraju), ne možemo biti toliko nekorektni i tvrditi da je uvreda izrečena (ponavljam, ako jest) na nacionalnoj razini, jer četnici nikada nisu bili nacija, već jedna ideološka skupina (pokret) koja se zapadno od Drine nikada nije smatrala antifašističkom formacijom, pa samim time ni ničim pozitivnim. Dapače, na ovim prostorima, nakon službene rehabilitacije zla koje su utjelovili,, još uvijek postoji bojazan od uskrsnuća četništva. Upravo mi iz tih razloga nije jasna potreba pojedinih pripadnika srpske nacionalne manjine da reagiraju na izjavu koja se nije dotakla ni jednog etnonima, a kamoli srpskog (Prepoznajete li se, vi, ako ste Hrvat, pri prozivanju ustaša? Zasigurno ne, niti ih imate potrebu uzimati u zaštitu). Međutim, ono oko čega se moralne vertikale nisu uspravile jest uvreda te iste dame po spolnoj osnovi: koliko njih je osudilo nazivanje dotične kurvom? Taj im se dio očito nije učinio problematičnim koliko onaj s ideološkim predznakom, a cijeli je ispad odmah dilentantski neodgovorno povezan s etničkom pripadnošću njezina supruga. Kažem dilentantskim jer je naziv četnik potekao iz hrvatskog jezika i jer kao povijesni pojam predstavlja hrvatskog ustanika (iz drniškoga kraja) u doba najezde Turaka tijekom prve polovice 17. stoljeća. Istina je da su mnogo kasnije Srbi posudili taj naziv, no to nije spriječilo Hrvate (napose iz Dalmacije) da im se pridruže u njihovim pustošenjima diljem Balkana.
Zgražanja (s godinu i pol zakašnjenja) kako je nedopustivo da jedna takva osoba (ravnatelj) bude na čelu javne televizije (iako nas uglavnom žulja plaćanje pristojbe, a ne koga je potvrdio parlament) licemjerna je samim činom što se bez problema prošlo preko izjava tipa Svi će Srbi stati pod jedan kišobran i Srbi iz Hrvatske mogu ponijeti samo blato koje su na opancima i donijeli u Hrvatsku. Nekako sam siguran da su autora ovakvih izjava, osim onog čudnovatog milijuna i sitniš, između ostaloga,birali i oni koji se danas zgražaju na izjavu o kojoj samo znaju da je možda izrečena i da možda ima veze s  uvredom na nacionalnoj razini. Mogu li oni biti relevantni zastupnici političke korektnosti? Teško.
homoludens @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008
Srpski je demokratski forum ovih dana poslao jadikovku u obliku pismuljka u kojemu skreće pažnju na nikada teži položaj Srba u Hrvatskoj (istina, nikada u povijesti nisu imali 15 državnih tajnika). Zadnja je to u nizu žalopojki kojoj idejni otac Veljko Đakula (nekadašnji član vlade terorističke paradržavice SAO Krajine i nimalo nebitno i još manje začuđujuće - laureat Hrvatskog helsinškog odbora) opet proizvodi umjetne valove. Osim što je nepojmljivo da član onakve vlade bude prvi među najglasnijima o kršenju ljudskih prava (odakle li samo hrabrosti i ideje?!), jednako je nepojmljiva retorika kojom se služi (red neistine, red jadikovke), a koja se prezentira pred domaćom i stranom publikom. Koliko su ozbiljni njihovi zahtjevi govori i činjenica što ih ozbiljno nije shvatio ni Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak i član srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", koji smatra da se dotični nisu bavili onim bitnim, dok su nebitno postavili na krive temelje odnosno da se radi o pismu koje je ispod svake ozbiljne razine.  Njegov je stav potvrdio i Milorad Pupovac koji je bio još konkretniji kazavši da u dotičnom Forumu sjede upravo oni koji su krivi za ovakav položaj Srba i koji su prodavali srpsku imovinu bez znanja vlasnika. Naravno, ovom cirkusu nije kraj, već su ga potpisima začinili Ivo Banac (priznao da pismo nije ni pročitao), Ivan Zvonimir Čičak i ostali hrvatski intelektualci. Vrlo je znakovito da  intelektualci  i političari s ovih prostora odavno imaju položen majstorski ispit iz lažne solidarnosti i uvlačenja u ključanice. Pitanje je samo što rade na drugoj strani umjesto da se pridruže svojim idolima?
Iako Vlada smatra da određeni dio Srba (a tu mislim samo na one koji se grebu za vlast pa ih zovem profesionalnim Srbima) ovim pismom žele poskočiti na listi izbornih favorita, izglednije je da dotični pripremaju teren za ostvarenje autonomije po načertanijama Tomislava Nikolića. Sreća u nesreći je što među hrvatskim Srbima ima dovoljno trezvenjaka da prepoznaju dilentatizam  srpskih nadripolitičara i anuliraju uvlakačke potpise profesionalnih Hrvata, a koji nemaju pojma kako je svakodnevno hrvatskim građanima, bez obzira na etničku pripadnost, u surovoj hrvatskoj stvarnosti. Iako stalno, poput papagaja u pretijesnu kavezu, ponavljaju iste otrcane fraze u telefaks formi, previdljivo je postalo kako nemaju veze s realnošću jer malo tko od njih uistinu doprinosi boljem životu kako Hrvata, tako i hrvatskih Srba. Pa čemu onda sve ovo? Posao je samo posao, zar ne? Pa makar i ovakav.
homoludens @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 29, 2007
Ovih dana Sanaderu nije nimalo  lako i malo tko bi htio biti u njegovoj koži. Njegov konačni  i jedini pravi uspjeh ovisi o onima što su izborno prošli i deseterostruko  slabije. U navali postizbornih želja, najviše se nadula ona o  dvostrukom pravu glasa, i to daleko više od traženja potpredsjedničkih  mjesta u vladi ili mjesta državnih tajnika usprkos tome što je  broj zastupničkih mjesta tih i takvih s puno želja manji od broja  prstiju jedne ruke. Je li traženje dvostrukog prava glasa za državljane  Hrvatske sa stalnim prebivalištem u istoj realan zahtjev bez obzira  što uz to imaju i status nacionalne manjine? Kao što znamo,  u Hrvatskoj su zakonom priznate 22 manjine. To je izuzetno liberalan  zakon kojega u susjedstvu gotovo da i nema, a o uzoru, političkoj  Europi, da i ne govorimo. Da, onoj istoj koja stalno dijeli šamare,  a sama u svoje zakone ne stavlja ono zbog čega ih dijeli. S druge  strane, o reciprocitetu nema ni govora, široke smo ruke, no ne  i za sebe. Kaže meni jedan prijatelj: Pa što onda, mi moramo biti primjer drugima, a drugi neka  vode računa o sebi.Zanimljiva teza. Samo moj prijatelj  zaboravlja nešto: svaka država vodi računa o svojim građanima  izvan matice i ne može očekivati od drugih da ispunjava njezine  obveze. Uostalom, zašto bi se Srbija bolje brinula za Hrvate u  Srbiji, nego Hrvatska? Pogledajmo malo kako su Hrvati  tretirani u susjednim državama odnosno u državama maticama nacionalnih  manjina iz Hrvatske:

Bivše jugoslavenske  republike:
Od svih bivših jugoslavenskih republika,  Hrvati imaju priznat status nacionalne manjine samo u Srbiji i Crnoj Gori. Poznato je da se u Vojvodini  smanjuje njihov broj i da je od 1945. do danas pao sa 8 na svega  2%. Noviji podaci kažu daje broj Hrvata u Srbiji smanjen za 35  000 (neke pesimističniji izvori tvrde da ta brojka doseže 50  000), a da su uzroci takvoj statistici emigracije ili asmilacija.

Broj  Hrvata u Srbiji: 70.602
Broj Srba u Hrvatskoj: 201.631 (popis  2001.)

U Crnoj Gori je  danas za trećinu Hrvata manje nego je to zabilježeno 1973., a  osim toga, iseljavanja su se nastavila i tijekom Domovinskoga rata.  No danas se tvrdi da je njihov položaj, barem na kulturološkom  planu,  daleko bolji nego u doba Miloševićeva režima.

Broj Hrvata u Crnoj Gori: 7.602
Broj  Crnogoraca u Hrvatskoj: 4.926 (popis 2001.)

U Makedoniji Hrvati nemaju  status nacionalne manjine već se vode pod "ostali" obzirom na  njihov mali broj. U Hrvatskoj taj kriterij brojnosti nije na snazi.

Broj  Hrvata u Makedoniji: 2.248
Broj  Makedonaca u Hrvatskoj: 4.270 (popis 2001.)

Ni u Sloveniji, članici Europske  Unije, Hrvati nemaju status nacionalne manjine, iako  u toj državi  živi cca 50 000 Hrvata. No za razliku od Francuske, ovdje barem  postoji nada da će i Hrvati jednom ostvariti svoje ustavno pravo na  način kako ga ostvaruju Slovenci u Hrvatskoj, zemlji koja nije članica  EU.

Broj Hrvata u Sloveniji: 50.000
Broj Slovenaca u Hrvatskoj:  13.173 (popis 2001.)

U BiH su Hrvati konstitutuvni narod, no oni sami za  sebe tvrde da su čak ispod razine nacionalne manjine. Obzirom  na Daytonski sporazum, Hrvatska se dužna brinuti o bosanskohercegovačkim  Hrvatima, a kako to čini pitanje je za neke druge rasprave. Evo  samo podataka koji pokazuju svu nakaznost rata i pratećeg mu etničkog  čišćenja:

Broj Hrvata prije rata:  760.852
 Broj Hrvata nakon rata: 573.000

Austrija,  Mađarska i Italija
U Austriji Hrvati imaju status  nacionalne manjine s time da su manjinska prava na nižoj razini  od one koju uživa slovenska nacionalna manjina obzirom da nije  ispoštovan međunarodni ugovor iz 1955. godine. To se prvenstveno  odnosi na pravo na dvojezične natpise i radioprogram na jeziku  manjina što je slovenska manjina ostvarila, a hrvatska nije. Dakako,  ima tu još i mnogih drugih problema no o tome u jednoj drugoj temi  koja će se baviti Gradišćanskim Hrvatima.

Broj Hrvata  u Austriji: cca 40.000
Broj Austrijanaca u Hrvatskoj: 247 (popis  2001.)

I u Mađarskoj Hrvati  imaju status nacionalne manjine i taj je status najbliži pa čak i  identičan onome kojega  nacionalne manjine ostvaruju u Hrvatskoj.  Da su Mađari s odličnim položili ispit o pravima nacionalnih  manjina dokazuju i riječi predsjednika RH Stjepana Mesića:

Mađarska je zaštitila sve, pa i hrvatsku  nacionalnu manjinu, i to u mnogo čemu iznad europskog standarda. (Kaposvar,  13. 11. 2004.)
A da su obje zemlje na  razini zadatka potvrđuje i sljedeće: Predsjednici (Mesić, Madl)  su ocijenili  da Hrvati u Mađarskoj i Mađari u Hrvatskoj uživaju visoku  razinu manjinskih prava.(HRT vijesti,  arhiv)

Broj Hrvata u Mađarskoj: cca  90.000
Broj Mađara u Hrvatskoj: 16.595 (popis 2001.)

U Italiji je situacija nešto  drugačija, status autohtone manjine je priznat samo moliškim  Hrvatima. Da bude jasnije o čemu se radi citirat ću članak 8. Sporazuma između Republike Hrvatske  i Talijanske Republike o zaštiti manjina potpisan 5. studenog  1996.

Republika Italija  izričito je priznala, kao autohtonu, hrvatsku manjinu u regiji  Molise, gdje je njezina nazočnost  utvrđena. Ugovor hrvatskoj  manjini jamčislobodno izražavanje kulturnog identiteta i naslijeđa,  uporabu materinjeg jezika u privatnom i javnom životu te osnivanje  i održavanje vlastitih kulturnih ustanova i udruga. Bilateralnim sporazumom Hrvati u pokrajini Molise prvi  put su priznati kao manjina. (MVPEI, Informacije za Hrvate  izvan domovine).

Nije zanemarivo ni znati da broj Moliških  Hrvata iz godine u godinu opada i Hrvati danas čine većinu u  samo tri mjesta. Kakva je to zaštita nacionalnih manjina (općenito  gledajući)?

Broj Hrvata u Italiji: cca 2.500 (Molise: 2.081)
Broj Talijana u Hrvatskoj: 19.636 (popis 2001.)

Kada sve  zbrojimo i oduzmemo postavlja se pitanje: A koju to još posebnost žele  manjine u Hrvatskoj i po čemu manjini trebaju dva glasa kada sva svoja  prava sasma komotno može ostvariti na temelju više nego i povoljnih  zakona? Po čemu bi se jedna država trebala prilagođavati ama baš  svima koji se ovako ili onako izjašnjavaju? Dakako, ne zastupam francusku  praksu i nepriznavanje nacionalnih manjina, ali  ne podržavam ni  naviku da se manipulira na temelju statističkih podataka. Ispada da  Hrvatska svojim zakonima mora ispraviti ono što Europa zbog komocije,  ali i sigurnosti ne čini. Ili je Europa u pravu dok mi, po običaju,  pretjerujemo?
homoludens @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.