O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
utorak, listopad 28, 2008
Moram priznati da mi je već poprilično dosadila hiperprodukcija političkih tema i opterećivanje pratećim disfunkcijama i devijacijama  dekadentna društva od kojega koristi imaju samo berači poreza i političkih poena. Nedavni me Indexov članak o pčelama koje znaju brojati (istina, tek na ljudski način protumačeno ponašanje životinja jer su brojevi i brojanje ljudska umotvorina) podsjetio na ta divna stvorenja za koja je slavni Albert Einstein svojedobno rekao kako bi njihov nestanak ljudskoj vrsti ostavio tek četiri godine života. Je li ova gotovo apokaliptična izjava utemeljena, zasigurno je prerano reći, ali da se u pčelinju svijetu događa nešto loše, postaje i više nego očito. Gotovo misteriozni nestanci polovice pčelinje populacije u geografskoj Europi (uključujući i Hrvatsku i Sloveniju) i SAD-u, zbog čega se smanjuju zalihe voća (jabuka, krušaka, jagoda, malina...) i povrća (mahunarki) čiji se uzgoj najvećim dijelom odvija pčelinjim oprašivanjem, dokaz su da se ne treba bojati samo nestanka meda, već i svih onih poljoprivrednih kultura čiji uzgoj ovisi o pčelama čime bi se opet prema dnu povuklo recesijom načetu svjetsku ekonomiju. Koliko moći i bitnosti po ljudsku zajednicu u opnokrilcu kraćem od dvadeset milimetara koji je prema jednom od mitova (egipatskom) nastao u suzama egipatskoga boga Sunca koje su potom pale na Zemlju.
Zašto pčele nestaju? Nagađanja ima svakojakih: od nepovoljnih vremenskih prilika preko insekticida i parazitskih crva pa sve do radijacije mobilnih telefonskih uređaja. Jesmo li mi, koji dobrano ovisimo o pčelama, zapravo krivci njihova nestanka? Je li naša djetinja potreba da telefoniramo uvijek i na svakom koraku  pčelama onemogućila povratak kući? Da štetimo pčelama svojim igračakama zvanim mobiteli i da mijenjamo njihovo ponašanje, dokazano je. Isto tako dokazano je da ih trujemo pesticidima. Naime, svojedobno je u Hrvatskoj za pomor pčela optužen proizvođač pesticida kojemu je u Njemačkoj dokazano da svojim proizvodom ubija pčele (u samo jednoj pokrajini uništena je polovica pčelinje populacije), a nakon čega je u istoj (ali i u Sloveniji) uslijedila zabrana prodaje kao i sudska tužba  za preko deset tisuća uništenih košnica. U Hrvatskoj se, međutim, to nije dogodilo jer vrlo nadležno ministarstvo nije raspolagalo nikakvim informacijama o štetnosti (?), ali je ipak umirilo javnost da hrvatske popise zabrane opasnih tvari redovito ažuriraju i korigiraju prema onim europskim (hoćemo li ostati vječni europski potrčko?). Ako i nije bilo i nema straha od proizvođača pesticida ostaje pitanje što zapravo donosimo na stol, kakve je ispravnosti hrana tretirana sredstvima zbog kojih je u samo u jednoj hrvatskoj županiji nestalo šezdeset posto pčelinje populacije.
Pčele su zbog svoga žalca nerijetko na zlu glasu i o njima najčešće čitamo na stranicama crne kronike pa se čini da je njezin ubod najveći reklamni prostor koji može dobiti. Srećom, ubodi su tek nesretne slučajnosti koje ne mogu umanjiti presudnu ulogu pčelinje vrste u ekosustavu, kao i savršenstvo njezinih proizvoda koje je čovjek već niz puta bezuspješno pokušao oponašati. I dok su današnje generacije naviknute na konzumaciju uglavnom industrijskih proizvoda s niz sumnjivih aditiva koji, istina, gode nepcu, ali istodobno ugrožavaju zdravlje ljudskog organizma, a djeca u vrtićima i školama odbijaju obroke zdrave hrane jer im roditelji nisu usadili pravilne prehrambene navike (zar nije taj projekt neslavno propao?), pčele već 150 milijuna godina proizvode svoju zimnicu odnosno naše eliksire koji sadrže gotovo sve sastojke od kojih je građen ljudski organizam. Gdje je nestao doručak s medom? Ugušen je hrenovkama i raznim mesnim narescima, tonama mesa kojim se davimo iz dana u dan. I obolijevamo. Ni ja nisam svijetao primjer ljubitelja zdrave hrane, ali znam da me očaj moga liječnika, koji više nije znao odgovor na reakcije mog iscrpljenog organizma i prepisanih ovih i onih sintetika, naveo da posegnem za drugim "ubojicom" gljivica - propolisom (pčelinjom smolom). Od tada su sve tube i tubice u smeću.
Koliko je pčela vrijedna u svakome djeliću svoga hitina dokazuje još jedan proizvod žlijezda joj slinovnica - matična mliječ, tzv. pčelinje mlijeko, kojim pčele radilice najprije hrane ličinke, a potom i maticu koja će zahvaljujući takvoj ishrani postati najveća pčela u zajednici (gotovo 50% dulja i teža) i životnoga vijeka koji će pedesetostruko nadmašiti život svojih hraniteljica (pčela radilica živi između 45 i 50 dana). No matična mliječ ne djeluje samo pozitivno na plodnost i dugovječnost pčelinje matice, već i ljudska jedinka ima velike koriste od konzumacije tog kraljevskog eliksira pa se među blagodatima po ljudski organizam spominju antivirusna, antibakterijska i antigljivična svojstva (kao i, uostalom, kod propolisa koji za razliku od matične mliječi nije preporučljiv za astmatičare), a povoljno djeluje i na imunološki (ubrzano zarastanje rana, regeneracija jetre, povećanje broja eritrocita odnosno hemoglobina u anemičnih osoba), te koštani sustav. Osim toga, uz matičnu se mliječ vežu i tvrdnje  o učinkovitu djelovanju na području steriliteta i impotencije, ali i jačanju kognitivnih funkcija, te regulaciji krvnih tlakova i masnoće u krvi.  Očito je da hrana pčelinje kraljice ponajviše koristi ženama jer se spominju njezini povoljni učinci na iste tijekom razdoblja fertiliteta (ublažavanja tegoba tijekom mjesečnih ciklusa,  pomoć rodiljama smanjene laktacije i nakon gubitka krvi nakon poroda) i menopauze.



Pčele ne mogu opstati bez ljudi jer im priroda ne nudi siguran dom stoga je njihov  uspješan uzgoj i zaštita od masovna uginuća istodobno jamac uspješna čovjekova suživota s prirodom koja ga, istina, više ne prepoznaje. To je jedini način da se oni koji se još od antiknih vremena dive ovim čudesnim stvorenjima kojima su pridjevali epitete dostojne bogova i božanstava iskupe za sve stanputice na koje ih je odvela pohlepa za osobnom moći i materijalnim prosperitetom, a na štetu drugih ljudskih jedinki. Pčele nisu samo korisne zbog oprašivanja trećine ovozemaljskog bilja ili proizvodnje ljekovitih proizvoda, one su primjer savršenstva organizacije jedne zajednice i njena reda, rada i discipline, učinkovitih mehanizama upravljanja koji ne trpe neposluh i neskorisnost i koji se bez predumišljaja rješavaju svih onih koji mogu ugroziti zajednicu. Jer zajednica je budućnost, a ne pojedinac. I sve to bez pisanih zakona, članaka i stavaka i dopuna im i izmjena. Ljudi su se pak, oponašajući pčelinju zajednicu i njezinu hijerarhiju, ali uz brdo pisanih zakona, članaka i stavaka i dopuna im i izmjena, oteli redu i disciplini neprestano se lomeći na granici zakonu dozvoljivog i moralu zabranjenog. Iako snažno društvena bića rijetko djeluju na dobrobit zajednice ako ista kolidira s osobnim interesom gubeći tako bitku od onih koje nemaju ni svijest ni moralnih načela. Iako su ta kola odavno nizbrdo krenula i teško je očekivati povratak na one temeljne vrijednosti ljudskosti na koje se, istina, rado pozivamo, ali su ih zadnji prakticirali knjiški likovi prije više stoljeća, najmanje što možemo učiniti za svijet kojeg gazimo (ne kojim gazimo) jest, dok su još u letu, sačuvati glasnike prirode. Da, pčele nam poručuju da smo dobrano zaglibili u pokušaju da prirodu zamijenimo sobom. Čuvajmo naše pčele. Pa i od ljudi.



Izvori:
Roman Ozmec, Medna pčela, časopis Meridijan br. 69/2002
Tko je krivac za pomore pčela u Hrvatskoj?, pčelarstvo.hr
dr.sc. Saša Radić, Matična mliječ - prirodni stimulans, pčelinjak.hr
Udruga pčelara Medun, Delnice, Pčela medarica - kranjska pčela (Apis mellifera carnica), medun.hr
Nestanak pčela počinje se osjećati: Britanija bilježi pad zaliha voća i povrća, dnevnik.hr
Mobiteli uzrokuju masovni nestanak pčela, dnevnik.hr
homoludens @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 15, 2008



Na istoku se Hrvatske pojavio novi trend kojega bismo mogli nazvati Ljeto donosi smrt. Naime, kako bi vlasnici mogli bezbrižno na zasluženi godišnji odmor, dosjetili su se trajnog rješenja - usmrtiti svoje ljubimce injekcijom. Tako je u Osijeku već desetak pasa, zbog godišnjega odmora svojih vlasnika život završilo eutanazijom. Koliko poremećen moraš biti da se kućnog ljubimca, koji nije ni star ni bolestan, rješavaš na ovakav svirep način? Koliko poremećn moraš biti da pristaneš to učiniti, iako je protuzakonito, i još se možeš smatrati veterinarom? U sustav se ne pouzdajem jer nitko do sada nije platio kaznu ni zbog napuštanja kućnog ljubimca (pune su ulice napuštenih pasa i mačaka), a upravo su vlasnici pasa i mačaka jedan od najvećih javnozdravstvenih problema jer svojom neodgovornošću ugrožavaju zajednicu (napadi lutalica, prijenosi bolesti, itd.)

U četvrtak su ubili 3, u petak jednog, znači dva dnevno. Što to znači, 60 mjesečno? Pa to je stravično! Taj zakon je mrtvo slovo na papiru! Mi podnosimo prijave, i prekršajne i kaznene, no sve one budu odbijene! (Davorko Feil, voditelj osječkog azila, dnevnik.hr).

Zemlja koja se dići kako služi za veliki odmor zapravo je velika rupa civilizacije u kojemu su azili za životinje mjesto strave kakvih ima samo u holivudskim produkcijama. Na žalost, bez alarmiranja svjetske javnosti ništa se ne postiže, pa mora izaći na vidjelo kakvi to divljaci žive u srcu Europe. Turisti se zgražaju nad onim što vide, barbarskim običajima koji vrve nasiljem (odsijecanje glave volu, nošenje izmrcvarena pijetla na barjaku), ali i nasilje izvan običaja (ubijanje magaraca, trovanje tornjaka, sakaćenje mačaka), azilima u kojima je odavna izgubljena svaka ljudskost (mučenje glađu, nehigijenski uvjeti, polijevanje vodenim šmrkovima mladunčad i bolesne životinje, itd.)

Masovno napuštanje pasa tijekom ljeta ubire danak. Stanje u belomanastirskom azilu neizdrživo je. Gospođa Đurđica sa svog balkona danonoćno je svjedok maltretiranja pasa u azilu. Psi su gladni, žedni i agresivni. (dnevnik.hr)

Kažu da je pas najbolji čovjekov prijatelj i on to uistinu jest - uvijek je svojem vođi čopora (čovjeku) na raspolaganju bilo da mu je rezervni lovac, spasilac ili da gleda umjesto njega. On nema skrivenih interesa i nije odan samo kada se to može naplatiti, ne pati od skupocjenosti i često su mu dobre i stare novine, socijaliziran je, no pravo je pitanje je li čovjek uopće socijaliziran i koliko je frojdovski točno da je u svojoj biti on zapravo tek asocijalni divljak? Prateći sve ove ispade neljudskosti koji su prisutni diljem Hrvatske (točnije, u rastućem su trendu), počinjem misliti kako taj tip asocijalnog divljaka na ovim prostorima nikada nije i možda neće biti kultiviran (znate, nije problem imati korov na livadi, ali na polju itekako jest). Vlasnike koji zlostavljaju  životinje treba smjestiti u neku zdravstvenu ustanovu jer se radi o čistoj patologiji koja se nimalo ne razlikuje od zlostavljanja čovjeka (društvene životinje) i zasigurno im puno ne nedostaje da svoj bijes s patuljastog zeca preusmjere na dijete, a potom i na nekog većeg i odraslijeg. Do tada, alarmirajmo svijet o ovoj zabiti ljudske psihe i tzv. višestoljetne kulture jer sustav nam nije na pomoći. Zašto? Pa taj smo truli i neučinkoviti sustav upravo mi sami ili mu barem prešutno držimo štangu.

Slike iz azila u Zadru (forum.hr)
homoludens @ 11:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 14, 2008

Oduvijek prezirem lovce, to je nešto za što ne mogu naći razumijevanja jer ubijanje pod krinkom pomaganja prirodi i dalje smatram divljačkim činom (ne miješajmo današnje paradiranje s potrebama prapovijesna čovjeka). Uostalom,  tvrdnje kako oni pomažu u prirodnoj selekciji je toliko nakaradna s obzirom da je njihova selekcija zapravo narušavanje prirodne ravnoteže jer ubijaju primjerke koji su nositelji dobrih gena i mogu kvalitativno unaprijediti vrstu (više o tome govori i genetičar Tvrtko Švob). U skladu s time me uznemirilo divljačko ponašanje jednog kretenoidnoga varšavskog rendžera koji se previše uživio u ulogu i vjerojatno pomislio da nasuprot sebe ima bijesna lava, a imao je samo pitoma soba. Još je debilnija izjava koja stiže iz lovačke udruge:

Moramo ovaj slučaj u potpunosti istražiti, prije nego li donesemo zaključke. Prema informacijama koje smo mi dobili, sob je bio agresivan", izjavio je Marek Duszynski iz Poljske lovačke udruge i dodao kako je zbog potpune zaštite sobova u Poljskoj, njihova populacija znatno narasla. (index.

Prema onome što se može vidjeti iz videozapisa jedini tko je bio agresivan jest papak s puškom odnosno rendžer i jedino što je taj papak mogao jest ubiti životinju? A što se uopće čudim. Čovjek ili životinja: zar netko danas vodi brigu o tome tko je ispred ciljnika kada mu se pomrači um, a pomrači se svako malo, i to mnogima (ne tako davno je WHO objavio podatak da svaki treći čovjek na ovome svijetu ima neki mentalni poremećaj). Ovaj je svijet jedna velika psihijatrija u kojoj su oni bez dijagnoze osuđeni na one s dijagnozom stalno hodajući po jajima da u ovima ne pokrenu još veće ludilo i tako im ni krivi ni dužni osiguraju oružje. Možda je ovdje u središtu samo jedan sob, ali mnogim smo luđacima u određenom trenutku i mi samo sobovi.

Video i vijest
homoludens @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 26, 2008

http://www.petcrusader.com

Slušam na vijestima o novom slučaju nasilja nad životinjama. Neka je balavurdija, koju očito nitko antropomorfan nije odgajao, polila benzinom i zapalila jednu sirotu mačku, a potom slavila svoj monstruozni čin koji je uredno snimljen mobitelom. Što očekivati od ovakve djece? Što bi ona sutra mogla učiniti nekom čovjeku, i to iz čista hira da pokaže svoju "premoć". Da su takva djeca odrasla u džungli ne bi imala ovako poremećeni sustav vrijednosti, no kako ga ne bi imala kada je to mentalni sklop njihovih roditelja koj su to postali jer je postati roditeljem jednako lako kao i pljunuti na pločnik. Ta su djeca doslovno ispljunuta i prepuštena ulici da ih odgaja, mjestu koje je gore od džungle samom činjenicom što je leglo bezakonja. Ne razumijem ljude koji nisu svjesni svoje roditeljske nesposobnosti i bez imalo grižnje savjesti stvaraju buduće monstrume koji će danas-sutra ugrožavati našu slobodu i pravo na život. Ta balavurdija koja danas spaljuje mačke, sutra će spaliti čovjeka. Na žalost, društvo se općenito slabo prevenira od takvih potencijalnih luđaka, roditelje preslabo kažnjava, pa kasnije imamo razne Mlađane i slične. Neliječena trauma i devijacija danas, tragedija je sutra. A počesto preskače životinje i kreće od čovjeka. No bez obzira na sve to, nasilje nad životinjama ruši svako dostojanstvo i kredibilitet čovjeka koji je na ovome svijetu samo prolazni gost i čija ga okrutnost neće spasiti od najvećega straha - nepostojanja besmrtnosti. Da ista postoji, na ovome bi svijetu opstala samo jedna vrsta - veliki i mali monstrumi.
homoludens @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 23, 2008
Noina arka sklonište je za 150 pasa i jednako toliko mačaka. Na žalost, uskoro će izgubiti svoje prostorije i naći se na cesti, a trenutno ih muči i to što nemaju ni grama hrane za životinje. Ne budimo samodostatni i samodopadni, pomognimo najboljim čovjekovim prijateljima. Kuna vam ništa ne znači, a drugima je cijela arka.

Zahvaljujem svima koji će se upisati svojom dobrotom!

Vrata azila u Sv. Klari se moraju zauvijek zatvoriti
1. travnja 2008. godine


Sudjeluj i ti u velikoj humanitarnoj akciji za kupnju zemljišta i izgradnju skloništa za napuštene životinje!

Broj žiro računa akcije: 2360000-1500142333

Sisavci za sisavce!
homoludens @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.