O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
subota, travanj 5, 2008

izvor slike: http://upload.wikimedia.org

Ovih dana čitam masu antiameričkih tekstova koji osim subjektivno vođenih lupetanja, očekivano, ne nude ništa nova. I dok se papu, čija je uloga više dekorativna odnosno sama sebi dovoljna, dočekivalo kao samoga Stvoritelja, a čiji ćemo porez na božansku ljubav vječno plaćati kroz Vatikanske ugovore (ne zaboravite da vas to košta 400 milijuna kuna godišnje, a vi biste škrtarili na obrani), Busha se dočekalo kao neprijatelja jer, eto, ma tko je ta Amerika? Oni koji su puni kritika na račun američke administracije istodobno su manji od makova zrna kada treba kritizirati hrvatsku politiku, a ne treba ni spomenuti da dopuštaju da ih godinama varaju na izborima kao malu djecu dudama-varalicama. Hrabrosti li, nema što. Zeleno svjetlo za vojno-redarstvenu akciju Oluju Hrvatska je dobila, gle čuda, od mrskoga nam "neprijatelja". Sve kasnije što se događalo (zahlađenje u odnosima na relaciji SAD - Hrvatska) je posljedica loše vođene hrvatske politike, a koja je, da je bila mudrija i kvalitetnija, mogla osigurati slobodu odnosno pravednije suđenje nekim hrvatskim generalima, pa čak i skinuti mrlju s Domovinskoga rata koja je najviše potencirana od velikih "pravednika" iznutra. Nažalost, puno smo toga politički izgubili u okretanju Europi i ignoriranju američke politike. Ma koliko se sebi činili bitnima, nedovoljno smo jaki da bismo mogli opstati sami. To je sudbina malih država i naroda i to moramo prihvatiti jer se nemamo čime šepuriti niti ikome postavljati ultimatume. S druge strane, ova histerija oko referenduma za NATO postaje neukusna (kao da je u pitanju obnova JNA) i nije mi jasno koji joj je točno cilj. Uostalom, poprilično je neozbiljno da nakon reforme obrambenih snaga netko traži zaokret unatrag. Na što da se vraćamo nako prilagodbe novim standardima? Da treba raspisati referendum, mudrijaši su se sjetili zadnji čas, baš nekako u očekivanju pozivnice za NATO. Oni koji su protiv NATO-a valjda vole više ratovati pa im ne smeta što se nalazimo u balkanskom loncu koji nije daleko od eksplozije (itekako znamo da granice Virovitica - Karlovac - Karlobag nipošto nisu zaboravljene). Umjesto da svojim potomcima osiguraju mir, oni se bune što je Hrvatska pozvana u vojni savez kao da će u taj savez ići svi građani, a ne samo profesionalni vojnici. Nije valjda da se smatraju kompetentnima drugima određivali vojne zadatke. Istodobno, nemoguće je ne primijetiti da bi oni radije pristali uz tzv. Istočni blok, nego uz Zapad. S druge strane, i laiku je jasno da dosadašnji koncept obrambenih snaga nije bio održiv, preskup i trom više nije bio u funkciji kao devedesetih (uostalom, vojsku je bilo nužno profesionalizirati jer više vrijede tri profesionalna vojnika, nego tristo rezervista), a stanje u regiji nije nimalo mirnodopsko bez obzira kakvim bi se na prvi pogled činilo. Također, hrvatski vojnici već sudjeluju u mirovnim misijama, i ulaskom u NATO se ta uloga samo dodatno proširuje. Nekima u ovoj državi još uvijek nije jasno da je nešto potrebno i dati, a ne samo očekivati. Na žalost, mi ne pružamo, već samo po običaju laprdamo i očekujemo neko veliko poštovanje. Dok Hrvati u Americi naveliko rade za one koji im u domovini žele uskratiti pravo glasa, ovi ovdje misle da su jako pametni ako s vremena na vrijeme nešto graknu, i to obično u krivo vrijeme i na krivome mjestu.

Govorite da ste iz male zemlje, ali ja sam impresioniran vašim velikim srcima i dobrim košarkaškim timom – kazao je američki predsjednik George W. Bush. U Pučkoj dvorani Ureda predsjednika uz visoke goste iz SAD-a, predsjednikovu suprugu Lauru i državnu tajnicu Condoleezzu Rice, okupilo se šezdesetak uzvanika. Američki je predsjednik istaknuo da dvije države dijele zajedničke vrijednosti, kao što su ljudska prava i dostojanstvo. Čestitao je Hrvatskoj na pomoći koju pruža Afganistanu te istaknuo da cijeni prijatelje koji su se spremni suočiti se sa zlom. – Čast mi je što ste vi naš dobar saveznik. (Večernji list)

Nebitno je tko je George Bush, bitno je koga on predstavlja i koliko mi možemo imati koristi od tog nekog. Ne možemo svoj "maestralni" nastup završiti izjavom da je pijanac, budala i što sve ne, jer onda vas ja pitam: A tko je uopće taj papa da bi ga se ponizno dočekivalo? Je li to onaj starčić koji je u doba najveće srpske agresije savjetovao Hrvate da ljube svoje neprijatelje? Bi li taj čovjek to savjetovao Amerikancima 11. rujna 2001.? Svojom smo histerijom u zadnjih nekoliko dana pokazali nepristojnost i negostoprimstvo i da nam uopće nije stalo do države u kojoj živimo. Netko će sada htjeti ispasti mudar pa izvaliti kako zastupam politiku svijenih vratova, no budimo objektivni i priupitajmo se možemo li se s rogatima bosti i ne svijamo li mi vratove već odavna samo pogrešnima? Vidjeli smo koliko smo štete imali od okretanja pogrešnima. S druge strane, toliko negativnosti nije proizašlo zbog Tadićeva dolaska, čovjeka koji Hrvate još uvijek gleda kao na zločince koji su krivi za etničko čišćenje "Krajine". Toliko o samopoštovanju koje je ovome društvu uvijek nekako izmicalo. Dakle, opametimo se na vrijeme i shvatimo da naša budućnost nije u prosvjedovanju protiv onih koji imaju koliku-toliku volju i uvlačenju onima koji nas ne žele. Zašto je NATO najmanje zlo za Hrvatsku? Dijelom i stoga što je njezin najnezgodniji susjed, Slovenija, član NATO-a i u odnosu na to smo u nezavidnu položaju jer će NATO najprije štititi interese svojih članica. S druge strane, Srbija i Kosovo su nestabilni faktor regije i ne zaboravimo da se primanjem Hrvatske, Albanije i Makedonije (čim riješi pitanje službena imena) nastoji zatvoriti sigurnosni obruč oko ovih dviju država. Dakle, treba problem sagledati daleko šire nego što to običavamo. A graktanje kako smo protiv samo da bismo bili protiv je odavna postalo pomodno.. Jamčim da bi se u slučaju nova rata na Balkanu trećina njih skrila u mišje rupe, a druga trećina stajala u redu za vize.
homoludens @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 8, 2008
 
Newark je najveći grad američke savezne države New Jersey. Grad je to kojega su 1666. godine osnovali puritanci, a broj stanovnika je do današnjega dana narastao na 280 tisuća što bi preneseno u hrvatske okvire značilo da je Zagreb jedini hrvatski grad koji broji više stanovnika. No uzimajući u obzir i druge hrvatske gradove, bismo li igdje naišli na gradonačelnika kao što ga ima Newark?

Po čemu se Cory Booker, student Stanforda, Oxforda i Yalea, politički demokrat, tako ističe? Za početak time što je, kao izuzetno obrazovani pripadnik srednje klase,  za mjesto svoga gradonačelnikovanja izabrao grad u kojemu je gradsko vijeće bilo poznato po korupcionaštvu, a četvrti vrvjele uličnim bandama, što je štrajkao glađu i  živio u šatoru u znak protesta protiv nesmetanoga dilanja narkotika, što nije odustajao ni kada bi gubio, pa čak ni kada bi ga nazivali nedovoljno crnim. I kada je napokon pobijedio, kao prvi čovjek grada nastavio je sa svojim nekonvencionalnim ponašanjem živeći u socijalnom stanu, i to u četvrti koja je više nalik četvrtima nekih drugih, politički nestabilnih država. Booker uistinu diše plućima svoga grada, vjeruje da može promijeniti sve ono loše u njemu, ne odustaje ni kada mu prijete smrću, a ide čak tako daleko da je maloljetnike koji su pisali grafite kako ga treba ubiti poveo u prvi posjet New Yorku pa čak i prvi posjet nekom gradu uopće. S našeg aspekta i nije tako bitan jedan gradonačelnik Newarka, ali zasigurno je značajno na koji način neki predstavnik vlasti radi i kvalitativno pridonosi svome gradu ma gdje se isti nalazio i ma koliko idealistički postavio svoje ciljeve. Ono što mene kao nebitnog pojedinca fascinira jest energija i uživljenost u vlastite ideje, saživjelost s gradom u kojem nisi rođen (Booker je rođen u Washington D.C.-ju, op.a), skromnost koja možda čak graniči s lucidnošću, ali u konačnici ima pozitivan utjecaj na sve oko sebe. Kada bismo uklonili sve afere gradskih i inih vlasti koje su zadnjih godina i mandata punile novinske stupce, kao i ignorirali uobičajenu naviku kako je biti predstavnikom vlasti prije svega prilika za veličanje sebe samoga, možda bismo takve entuzijaste pronašli i u Hrvatskoj.
homoludens @ 04:53 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.