O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog
srijeda, svibanj 14, 2008


Slika preuzeta s: http://www.hi-tech.ournet.md
Albert Einstein sa sestrom Majom


Davne je 1954.godine slavni Albert Einstein (od učitelja okarakteriziran kao spor i lijen, a prethodno i kao mentalno retardiran) pisao pismo naslovljeno na njemačkoga filozofa Erica Gutkinda kojemu je iznio svoje mišljenje o Bogu i Bibliji pa je tako o prvome rekao da je produkt ljudske slabosti, a za potonju da je kolekcije lijepo ukrašenih dječjih legendi. Slavni je znanstvenik dodao još i sljedeće:


Riječ Bog za mene ne predstavlja ništa više od izraza i proizvoda ljudske slabosti, a Biblija kolekciju lijepih, ali primitivnih poprilično djetinjastih legendi (...) židovska je religija inkarnacija najdjetinjastijih praznovjerja (Einstein je bio židov op.a)

Ovo je pismo došlo u središte zanimanja jer je postalo aukcijskim predmetom, ali ujedno i više nego ikada nadopunjuje neka današnja razmišljanja. Kada bi vam netko ispričao da je ulovio morskoga lava s grivom i repom, i da mu je pritom zarikao u lice, vi mu naravno ne biste vjerovali, no ako bi rekao da mu se na autobusnoj stanici ukazala Gospa i pritom ga savjetovala kako da se uspješno ostavi nikotina, malo biste se zamislili, a potom možda i pozvali cijelo selo na proštenje i još dobro zaradili na novostečenu ugledu. Primjer je banalan,. ali ilustrira naš neujednačeni odnos prema vjeri i vjerovanju. Za prvi bismo primjer iz priče tražili audiovideo zapis, za drugi bi nam bila dovoljna i riječ kao i prije 2000 godina. Da je Bog izraz slabosti, zapravo religija u cjelini, primijetio je još Sigmund Freud tvrdeći kako ona čovjeku pruža utjehu  na onoj razini koju hladna znanost ne može doseći, a usvojena dovoljno rano, u dobi kada je ne možemo mentalno procesuirati, ostaje trajno indoktriniranom stranom naše ličnosti. No bi li to moglo biti tako? S jedne strane i bi s obzirom da je religija kao sustav vjerovanja počela slabjeti usponom znanosti i tehnološkim napretkom, ali i da je opstala u dovoljnoj mjeri i ostala snažnom na onim područjima na kojima znanost još nije dala odgovore ostavljajući najbitnije pitanje otvorenim i ujedno idealnim mjestom za daljnja manipuliranja. To pitanje glasi: Tko je čovjek i odakle je stigao? Posve je jasno da se prvim ljudima mogla prodati priča da grmljavna predstavlja bijes vrhovnoga bića ili da je poraz u ratu njegova kazna, kao i da se iskupljenje postiže jedino žrtvovanjem uz obilje krvi. Nije nimalo slučajno što su etnička čišćenja i genocidi vođeni baš u ime tih nekih nedodirljivih. U svemu tome ostaje problematično sljedeće: je li religija zapravo još samo jedan oblik ideologije? Ako jest, zbog čega roditelji svoju djecu izlažu toj ideologiji, umjesto da im dopuste da sami jednoga dana, kada budu sposobni razumjeti većinu dogmi, odaberu što žele i žele li uopće?  Religija je aspekt kulture, dakle, ona se usvaja i nije imanentna čovjeku. Međutim, usvojiti oralnu higijenu i nečije propovijedi nije na istoj razini potrebe niti prikladno istoj životnoj dobi. Također, ima još jedna zanimljiva Einsteinova izjava iz tog Pisma:

Ja ne vjerujem u osobnog Boga i to nikad nisam poricao, već sam to jasno isticao. Ako u meni i postoji nešto što bi se okarakteriziralo kao religijsko, onda je to beskrajno divljenje strukturi svijeta, u onolikoj mjeri u kojoj ga naša znanost može otkriti. (index.hr)

Danas je i više nego aktualno poimanje privatnoga Boga. U zazivanju su Boga najbrži oni koji najčešće drugima podmeću nogu. Boga su privatizirali do te mjere da ga se redovito sjete usred nekog problema, valjda očekujući da taj Bog samo čeka da ga ovi zazovu ili napišu predstavku žalbe. U kršćanskim radioemisijama u kojima se moli za druge, ovi redovito navode sebe odajući tako koliko su skromni, ali ne prema sebi, već prema drugima i imam osjećaj da bi u slučaju da drugima daruju zrno riže, tražili veliki oglas u novinama kojim bi se zabilježio tu nadasve humanu gestu. Ovaj fenomen i nije toliko individualan, pa tako možemo pratiti kako se u slučaju veće tragedije u crkvi okupe oni koji su je gledali samo izvana, a ni politika ne preza zaći posebice ne kada se vrate mrtvački sanduci vojnika koji su, nota bene, okupirali tuđe tlo (nebitno u kojemu ratu). Složit ću se s Einsteinom da je taj netko u koga vjerujemo produkt našega straha jer se, uostalom, strahom najlakše manipulira i iz njega stvara fanatizam (tako nastaju predrasude, tako nastaje ksenofobija). Problem nastaje onda kada taj strah počinje dokidati racionalnu stranu našega bića koje se počinje prepuštati prostoru kojega uopće ne poznaje odnosno prikrivenom beznađu. Kakva je to nada kada je oslanjamo pa čak i prenosimo na nekoga ili nešto za što ne znamo čiji je produkt i egzistira li uopće? Zapravo, ta je putanja malo dulja jer do Boga vodi put preko onih zemaljskih koji su nas uvjerili da su svojom krepošću savladali i neke, nama nesavladive, prepreke pa nije jasno lebde li samo mislima ili su se i tjelesno približili visinama, gle čuda, tek vidljivom dijelu svemira odnosno nebu. Ne treba ni zaboraviti da time što su se duhovno (ili tjelesno?) približili Bogu ne znači da su zaboravili na zakonitosti ekonomije usput pridonoseći tome da će se jednoga dana ljudi osjećati prevareno nakon što doznaju svoje pravo podrijetlo koje se već pomalo nazire i sada. Da, na sliku i priliku, samo čiju?

Slika preuzeta s: www.d.umn.edu (University of Minnesota Duluth)

Pozdravite Lucy (Australopithecusa afarensisa), najstariji nađeni primjerak ljudske vrste odnosno pretka današnjih ljudi (Homo sapiensa), starim nešto više od 3 milijuna godina. Na čiju sliku i priliku, procijenite sami.
homoludens @ 00:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
89763
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.