O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog - lipanj 2008
nedjelja, lipanj 29, 2008

Slika preuzeta s: http://usversusthem.files.wordpress.com

Iza nas  je još jedna parada rodnih manjina i pomalo počinje nalikovati na serijal. Kao i prethodne godine, i  ova je završila s puno neodgovorenih pitanja, a jedno od njih je i: Čemu ta parada uopće? Kao i svako okupljanje i ovo ima blagoslov najvišega zakona - Ustava, pa je inzistiranje na zabrani takvog pa i svakog okupljanja uopće, pozivanje na povredu ustavna zakona. Drugim riječima, koristeći svoje pravo zahtijeva se ukidanje tuđeg, a to je, realno gledajući, ograničeno razmišljanje. Međutim, ovdje se otvara drugo pitanje: Čemu paradirati sa svojom spolnom orijentacijom? Istina, radi se pomalo i o isforsiranu činu jer se borba za vlastita prava ostvaruju izvan ulice (barem nakon što je prvi izlazak na ulice završen). Prvi je Gay Pride imao smisla, upozorio je javnost na činjenicu da i oni žive među nama i da se i njihova prava trebaju poštivati, ali čemu s time upoznavati javnost čak osam puta? Naravno da se ostali počinju pitati: A što oni zapravo žele? Što bi tek bilo da mi počnemo s velikim heteroseksualnim protestima? Također i meni se osobno nameće pitanje: S kime oni vode uličnu polemiku? Sa zakonom? Sumnjam, jer je zakon o istospolnim zajednicama izuzetno kvalitetno napravljen (ovdje možete pročitati Zakon o istospolnim zajednicama) i može se vidjeti koliko je njegov sadržaj blizak reguliranim pravima heteroseksualne bračne zajednice. Pritom moram primijetiti da njihovi zahtjevi (barem prema onome s čime smo upoznati) streme u neke neslućene visine, a s obzirom na još uvijek neregulirana obiteljska prava i prava majki (neriješeno pitanje surogat-majčinstva, točnije, zabrana; neizjednačenost biološke i pravne majke: podsjećam vas, majka je samo ona žena koja vas je rodila bez obzira je li vas pokušala ubiti, a pomajka vam spasila život;;presložena i obeshrabrujuća procedura posvajanja, itd.) Jedino s kime homoseksualna zajednica ima problem jest okolina koju treba educirati, no taj proces edukacije ne može biti uspješan ukoliko je opterećen forsiranjem druge strane.

Ipak ima nešto što me čak i smeta: licemjernost pojedinaca u heteroseksualnoj zajednici. Naime na postavljana pitanja oni odgovaraju sljedeće: homoseksualci su poremećeni, odvratno je gledati kako prakticiraju analni seks, to je neprirodno, ali ok mi je ako su u pitanju lezbijke. Ono što smatram izuzetno glupim argumentom jest pozivanje na prirodu. Zar se mi, vrsta koja je ovu prirodu dovela na rub propasti možemo još pozivati na ono što je ova jadna iznjedrila? A s druge strane, ako nastave tvrditi da je homoseksualnost bolest, nije li i bolest samo prirodni tijek prestanka funkcionalnosti, u ovome slučaju ljudskog organizma? Hoćemo li, analogno tome, kamenovati sve što nema medicinsku oznaku B.O.? A što je najsmješnije, ovo čak i ne spada u kategoriju oboljenja. Zapravo, najizglednije je da se zapravo radi o poremećaju nastalom u fetalnoj fazi (neki tvrde da nastaje djelovanjem hormona majke čije povećanje nije još objašnjivo) i da ono slatko djetešce čije obraščiće volimo štipati, već ima tako oblikovanu svoju spolnost. Biste li ga pljuvali i udarali kao što o tome maštate kada pored vas prođe netko sa zastavom duginih boja? Čisto sumnjam. Kako bi im proturječili, homoseksualci se pozivaju na homoseksualnost životinja, a to je opet još jedno bacanje pogrešne rukavice jer životinje to rade iz potpuno drugačijih razloga koji imaju veze s hijerarhijom odnosa, a ne nužno užitka kao što je to kod ljudi riječ. Zapravo, mi toliko malo znamo o spolnosti životinja da je pozivanje na njih, kao i na prirodu, jednako puhanju u vjetar. Ma o čemu mi zapravo znamo dovoljno da se možemo jednako dovoljno bahato postaviti? O prakticiranju različitih vrsta seksa neću trošiti riječi, jednako ga prakticiraju i jedni i drugi i ne vidim razlike koju neki vide, osim što vidim plodno tlo za hrpetinu nespolnih bolesti o kojima nitko ne vodi računa. Dakle, koja je razlika prakticiranju oralnog odnosno analnog seksa kod heteroseksualnih odnosno homoseksualnih osoba? Osim što čujem: Fuj, bolesno, fuj, neprirodno... Nigdje nijedan argumentirani razlog. Dakako, kako bi ga i bilo kada ove papagajske riječi nisu autorski naše, već samo eho indoktrinacije (i sami znamo da djeca nemaju predrasude sve dok ih im ne usade odrasli).
Kako osigurati miran suživot homoseksualne i heteroseksualne zajednice? Očito samo edukacijom. Prvi moraju biti svjesni da svoja prava moraju potražiti na mjestima gdje se ona i rješavaju i da forsiranjem i bučenjem mogu samo navući još veći bijes, a nikako riješiti problem. Njihova spolna orijentacija nije nikakav ekskluzivitet niti svjetsko čudo, već oblik ponašanja koji ima svoju dugu povijest i tu povijest treba poštivati, ali ne i nabijati na nos. Drugi pak moraju shvatiti da negiranjem i nasiljem ne mogu izbrisati čitavu jednu populaciju i da su kao građani dužni poštivati i sva tuđa građanska prava. Također i da nisu pozvani, još manje kompetentni davati zaključke o neprirodnosti ili poremećenosti i da time ne mogu opravdavati svoj stav o nepodnošenju drugog i drugačijeg. Dakle, i manjinu i većinu treba educirati, a ne da na temelju lošeg ili nikakva odgoja, pa čak i rekla-kazala postanu isključivi i nasilni. Većina treba manjinu i manjina većinu da postala cjelovita. Dakle, ovo nije samo parada šarenih zastava,  ovo je indikator društva koje se boji suočiti samo sa sobom, i to većina s manjinom i manjina s većinom. Zato se i nakon ovih osam godina gledaju preko ramena specijalne policije.
homoLudens @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008

Slika preuzeta s: www.freerepublic.com

Čujem jučer u Dnevniku Nove TV da disciplinska komisija UEFA-e smatra spornim i navijački poklič U boj! U boj! Nije mi jasno smatraju li europski konformisti Zrinske i Frankopane, pa čak i Ivana pl. Zajca ustašama ili je sporan tek početni fonem /u/? Treba li shodno tome i UEFA-u početi nazivati EFA-om da se ne bi pomišljalo na neke nedopuštene konotacije? Zasigurno da krovna europska udruga, udruženje oliti savez (bolje tako nego polurazumljivi pojam asocijacije koja može značiti sve pomalo, a zapravo ništa spektakularno) osnovan 1954. godine nema ništa s ustaškim pokretom, kao što ni  Petar Zrinski (rrođen 1621.), Fran Krsto Frankopan (rođen 1643.) kao ni Ivan pl. Zajc (rođen 1832. ) nemaju ništa s Antom Pavelićem (rođen 1889.). Koliko mašu sa svim tim, još će ispasti da je Hrvatska (pored svih onih crnokošuljaša što marširaju središtima europskih metropola - od Španjolske preko Mađarske do Njemačke i šire), zapravo kolijevka  dviju blizanačkonastranih ideologija poznatih kao fašizam i nacizam. Kako nije naodmet znati, a vidimo da se Europljani teško snalaze na Balkanu, još teže od Turaka u 15. stoljeću, nije naodmet dobiti uvid u operu Nikola Šubić Zrinski koja je very popular song in Japanease glee choir (After the end of the WW I, Croatian mariner's ship sunk in Japan. While they repaired their ship, "U Boj" becomed very popular glee song in Japan.).





U boj, u boj!
Mač iz toka, braćo,
nek dušman zna kako mremo mi!

Grad naš već gori,
stiže do nas već žar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!

K'o požar taj grudi naše plamte,
utiša rik mača naših zvek!

K'o bratac brata
Zrinskog poljub'te svi!
Zrinskom na vrata,
vjerni junaci vi!

Sad, braćo!
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše more!
Brus'mo ljute naše mače,
neka sijeku jače, jače!

Sad zbogom bud',
dome naš zauvijek,
oj, zbogom,
od svud i svud
na te dušman ide prijek.
I već u grob
sveti trup sklada tvoj,
al' neće!
Za te sin svak u boj se kreće!
Dome naš, ti vijekom stoj!

Hajd' u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena mnoš
na nj diže svoj nož;
Hajd' u boj!
Nas mal, al' hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt'?
Smrt vragu, smrt!

Za domovinu mrijeti kolika slast!

Prot dušmaninu! Mora on past'!

Dakako, zaboravismo da se spominje vrag. Da možda on nije uvrijeđen po nekoj od osnova? Šalu na stranu. Da je bilo izgreda - jest, i to svatko normalan osuđuje i ne protivi se kazni. Da se na turskoj strani čulo lupetanje o drugom pohodu na Beč, a znamo tko je u 17. st. jurišao na njega i s kojim zamislima (zasigurno ne o otvaranju ćevapdžinice) - jest. Mogu razumjeti sve, ali da se Europa kojoj su Balkan i Hrvatska čuvali istraumatiziranu stražnjicu od Osmanlija (inače bi ih ovi ugurali u zahericu i ponovno zapekli) iživljava na svakom detalju (neka se samo bavi kukastim križevima na utakmicama talijanske lige) je nešto što prelazi svaki ukus. Tu ne mislim na podizanje desne ruke ili ostale kvaziparole, već na jedno benigno U boj! U boj! Nemojte da povjerujem kako je Gorjanović Kramberger još 1899. godine na Hušnjakovu brdu otkrio kosti krapinskog praustaše. Da se razumijemo, ja čak i nisam neki patriot, niti me brine glupost koja me okružuje 24 sata dnevno, ali me poprilično zamara zluradost koje ima i više od budala koje mašu simbolima o kojima znaju isto koliko i pingvini o kokosu. Inače, kako je to, ne tako davno, izgledalo u srcu Italije, veleštovane članice EU-a i G-8.

Slika preuzeta s: http://images.usatoday.com/sports - tako je bilo na utakmici Lazio - Livorno u Rimu

Dolazim do sljedeća zaključka: Europa se zapravo panično boji svoje nemoći jer je svjesna da nije SED (Sjedinjene Europske Države) stoga paničari jer ne može kontrolirati ludilo na vlastitu tlu (dolazi do toga da se uhićuju antifrankovci, a ne ludi frankovci koji tom profašističkom banditu odaju počast, dok se istodobno javnost ne može dogovoriti oko njegove uloge, iako je i koalama jasno da nije crno-bijel kao one, već pomračeno crn). Kako je taj famozni poklič primljen od strane Amera, pisalo je i na Indexu:

Američki Sports Illustrated, oduševljen nastupom naših navijača na Olimpijskom stadionu u Berlinu, ovako je preveo njihov poklič "U boj, u boj, za narod svoj!".

A tko želi biti ili ostati glup neka vjeruje da ovaj sporni poklič nije zrinsko-frankopanski (U boj, u boj za dom!) jer kada nešto ne znaš onda je to zasigurno ustaško. Takvih papaka nema ni za uvoz. Također, neka vjeruje da  su četiri zabludjele i promašene godine tijekom 20. stoljeća nadmašile četrnaest stoljeća hrvatske povijesti i da su umrljale sve hrvatsko više nego je to slučaj u kolijevci fašizma odnosno nacizma. Dobro da nismo otkrili Ameriku, još bi pridodali i genocid nad Indijancima. Srećom pa je i moj službeni put trajao do 80-ih god. 20.st.
homoLudens @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 22, 2008

Slika preuzeta s: http://www.lawyersatlanta.com

Dugo me držala budnost, ne zato što je puni mjesec nego stoga što su su stigli dani kada se ima nešto više posla no obično, a jedino mi je poslije ponoći, nakon sparna dana, ugodno za raditi. No, ništa ne bješe od posla jer me u mojoj mirnoj ulici punoj zelenila, ali i ljudske vremešnosti, zaokupirao zvuk motora nekog karavana. A nedaleko karavana mladi par za kojega mi nije odmah bilo jasno da u sebi ima više alkohola nego vode. Sjedili su na pločniku, i gestikulirali, no tijelo im je više trzalo nego imalo neki dublji smisleni pokret. U jednom se trenutku djevojka, odjevena tek u neku prozračnu haljinu koja je više nalikovala spavaćici, ispružila duž pločnika. Ali tu nije bio kraj alkoholiziranoj predstavi jer nakon nekoliko je minuta uslijedilo povraćanje drugog člana ovog dueta. Kleknuvši, dugo je iz sebe izbacivao sve sadržaje dana. Djevojka je samo sjedila pored njega, no malo kasnije se pridigla pa sagnula i pokazala svima iza prozora svoju nagu stražnjicu, a potom se pridružila u klecaju. Kada je završila faza povraćanja, oboje su se pridigli i krenuli do automobila , te se vidjelo kako nitko od njih ne može napraviti ni dva pravocrtna koraka. Njišući se kao palme bez kokosa, držali su se jedno za drugo, pri čemu se muški član posade nakon pet koraka uspio izravnati s asfaltom. Djevojka ga je pridigla i nekako uspjela ugurati u vozilo i taman kada su sjeli na svoja mjesta, on na suvozačevo, a ona za upravljač, eto pijana paunčića opet van. I gdje je otišao? Pomokriti se na mjesto gdje je povraćao. Trebam li reći da je bio okrenut ulici gledavši ravno u tuđe prozore? Dok je on zalijevao travu, djevojka ga je stezala oko struka, valjda da čovjeka ne prevrne muškost. Na sreću, ovdje se nazire kraj ovoj alkoholnoj priči jer ovaj su uput napokon ušli u vozilo s namjerom da se odvezu. Ipak, nije prošlo bez problema jer se pijani duo natezao oko upravljača plivajući po sjedalima.

Ovo je zgodna pričica, ali zapravo duboko zabrinjavajuća. Odakle ljudima hrabrosti da ovako neodgovorno sjednu za upravljač, da prihvate ulogu potencijalnih ubojica? Nije mi nimalo žao ako se taj netko, pijan kao mazga, zabije u neki stup i pogine, već kada postane uzrokom tuđe pogibije. A s druge strane, tko uopće odgaja takve neodgovorne budale? Badava  zakon, ako je u obiteljskom domu rupa u odgoju veličine one ozonske jer nijedan zakon ne može spriječiti budalu da vas sutra ne pospremi dva metra ispod zemlje. Također, nije nezanemarivo ni što su akteri ove priče tek 20-godišnjaci pa se pitam što se to događa našoj mladeži jer nije samo ovo dvoje pajaca pijano plesalo za upravljačem. Vidimo to po crnoj kronici i statistici. Očito je da su ljudi neodgovorni i da misle kako imaju život viška. Red je da im netko pojasni  kako nemaju kviska.
homoLudens @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008

Slika preuzeta s: http://www.veetee.com

Evo, slušam jedan intervju s političarem koji broji lijepi niz godinica, što životnih, što partijsko-stranačkih (da, dobro piše), i umjesto da uživa u mirovini, barem po sili zakona, on još brazdi na političkoj sceni kao da je dječarac koji tek upoznaje ljepote pašnjaka i pastirskog štapa. To me navelo da se pitam koliki je vijek trajanja jednog političara, a da nije ideološki potrošen odnosno demode. Kada pogledamo hrvatsku političku scenu, vidimo da to može trajati i nekoliko desetljeća i da je političar jedno od rijetkih zanimanja za koje se može reći da nije prohujalo s vihorom. Dapače, što se više otkriva prljavih igara, to je sve više prijavljenih igrača i ludilo ne prestaje jer bitno je biti u izabranoj vrsti. Ljudi kakvi jesmo, slabo pamtimo doručak, a kamoli što je bilo u kuhinjama raznih režima, danas ne zna što je bilo jučer i stoga su mu mogli prodati reformirane i nelustrirane. Upravo zahvaljujući našoj vrhunskoj formi pospremanja pod tepih, lustracija nije provedena (je li to zato što bi Tuđman morao prvi odstupiti, pa potom Račan i ostala većina kojoj se vlast previše mili?). Tako je sasvim prihvatljivo ako ste do jučer sotonizirali Crkvu, a danas ste blizu oltaru jednako kao i kardinal ili da ste bili suglasni biti jedinom strankom na izborima, a sada vam nikako dosta demokracije. Uistinu nam nije dosadno uz ovakvu politicu dell'arte. Ne znam je li to mentalni sklop ili samo skup nesretnih okolnosti, ali na ovim su prostorima dobro prolazili autokrati koji su svoju politiku prodavali kao jeftini folklor, najprije lažnog bratstva i jedinstva, a potom i jednako lažnog velikog hrvatstva koji su samo služili kao bučni paravan kako bi se u blaženoj tišini moglo raditi na osobnom prosperitetu.
Uvijek kažem kako je ova zemlja umorna od istih nažuljanih lica koja umjesto da zakon potjera u mirovinu svoju drugu mladost nalaze u politikanstvu i pritom nitko ne utvrđuje jesu li ti ljudi mentalno sposobni za obavljati takve poslove s obzirom na političku i biološku potrošenost. Političari su ljudi koji ne moraju imati ni znanja ni obrazovanja (jeste li se ikada pitali koliko je kompetentan onaj koji vam je glavu otežao svakakvim zakonima ili još uvijek mislite da su takvi zakoni od Boga?), bitno je da imaju visoki stupanj prilagodljivosti na novonastale okolinske uvjete, da ne kažu ono što misle o tome kako jest jer svoj proizvod nikada neće prodati, da kriju svoju prevrtljivost i proglašavaju to političkim zrenjem iako je svima jasno da zrelo i pokvareno vino nije isto bez obzira što mu je u osnovi grožđe.
Koliki je vijek trajanja jednog političara? Koliko i neotvorenoj konzervi. Međutim, neke od njih su i višekratno otvarane pa se to više i ne može sa sigurnošću znati. Kako god, nije baš da smo se najeli od sadržaja kojeg nude. Dapače, ostali smo gladni nakon svega što su namprodali pod sastojke.
homoLudens @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 8, 2008
Razgovaram s prijateljem koji baca drvlje i kamenje na Slovence zbog kazne za istaknute hrvatske zastavice. Pokušavam objasniti svome prijatelju da Slovenci samo slijede slovo zakona i da je jedini krivac hrvatska strana koja svoje građane nije upozorila na te stavke. Građani nisu dužni znati sve propise drugih država, ali ima onih kojima je to itekako poznato, pa i posao čak (neka ne cendraju da nema kadra u državi sa stopom nezaposlenosti od 14%). S druge strane, mediji, površni kako jesu, uopće ne donose o kojem se to članku zakona radi, a dio njih čak  tvrdi da vozači nisu obaviješteni sve dok nisu dublje kročili u slovenski teritorij odnosno dok nisu platili kaznu. Jutarnji list pak donosi nešto drugo.

U slovenskoj policiji na graničnom prijelazu Macelj, istaknuli su da granični policajci upozoravaju navijače da uklone sva obilježja s vozila.
- Putnici uglavnom surađuju s nama, no dio njih zastavice nije uklonio ili je to naprosto zaboravio učiniti. No, zakon se mora poštivati pa se događa da policija zaustavlja automobile već nekoliko kilometara od granice i kažnjava vozače na čijim su automobilima istaknute zastavice. Nije tu riječ samo o hrvatskim navijačima, jer se kažnjavaju i navijači koji na taj način putuju iz drugih europskih zemalja - rekli su u slovenskoj policiji.  V.P. (Jutarnji list)

Na ovaj je tekst reagirao jedan slovenski carinik kojemu je situacija ipak bolje poznata (novinari obično prate sve, a malo toga im je struka i stoga se u najveći dio ne razumiju).

Evo radim na graničnom prijelazu Slovenija Hrvatska.Juče sam bio na poslu. Tekom dana nismo kazniili nijednog hrvatskoog navijača.Jest da su bili upozoreni na zabranu "koriščenja" zastava i 99,9 % navijača prihvatilo je upozorenje i skinilu su zastave. I sad dragi novinarji , ko sije mržnju između SLO-HRV. VI VI dragi novinarji, uradili bi sve, samo da biste bolje prodavali svoje novine.(Jutarnji list)

Također, dobro je pročitati i druge izvore jer istina je uvijek u sredini.

Slovenski zakon razobešanja in razkazovanja državnih simbolov na vozilih namreč ne dopušča. Izjema so protokolarna vozila in vozila državnikov, po trditvah hrvaških medijev pa naj bi mnogi navijači to zvedeli šele, ko jih je zaustavila policija. Ta naj bi jih kaznovala tudi s kaznimi do 200 evrov. Kot piše spletna izdaja Jutarnjega lista, naj bi jim na mejnem prehodu Macelj sicer zagotovili, da policija opozarja vse navijače, da morajo simbole in zastave odstraniti z vozil. »Potniki v glavnem sodelujejo z nami, nekateri pa zastav niso umaknili ali pa so na to preprosto pozabili,« naj bi jim po pisanju časnika povedali slovenski policisti ter dodali, da je zakon potrebno spoštovati in da zato slovenska policija ta vozila zaustavlja že nekaj kilometrov za mejo. Kot so poudarili pravila ne veljajo samo za hrvaške, temveč tudi za navijače drugih držav. (Delo)

Da se sve može riješiti i bez simptoma ponašanja horde kakvome možemo svjedočiti po hrvatskim forumima , dokazuje i sljedeći dogovor:

Iz MUP-a su priopćili da su sa Slovenijom dogovorila kako neće kažnjavati naše vozače sa istaknutim zastavicama. No, hrvatski MUP ipak savjetuje da se za vrijeme prolaska kroz Sloveniju zastavice i ostali navijački rekviziti uklone.
Zemlja domaćin Europskog prvenstva u nogometu, Austrija, također ima zakon koji zabranjuje simbole koji su izvan automobila. No tijekom trajanja prvenstva donijeli su privremeni propis kojim toleriraju simbole. Iz Hrvatskog ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija poručuju, iako su Hrvati sada euforčini i to žele svima pokazati, da to nije alibi za nepoštivanje tuđih zakona. (24 sata)

Dakle, zakon je u pitanju, a ne da su se urotili Slovenci ili mali zeleni. Sve one bljuvotine ispisane ovih dana na forumima (ode u vjetar moje uvjerenje da je internet za normalne rasprave zrelih ljudi) pokazuje nespremnost za objektivno razmatranje stvari (da, Slovenija je teritorijalno mala, pa? Barem se u Ljubljani cijeli dan ne sjedi po kafićima). Nadalje, od hrvatske smo zastave napravili ubrus koji povlačimo kako nam se svidi, ali zato na državni blagdan (napose za Dan državnosti i Dan neovisnosti, za koji mnogi ni ne znaju kada se obilježavaju) teško je naći kuću na kojoj se ista vijori. Ma može nas biti sram. A da sutra tako krene kolona sa slovenskim i srpskim zastavicama na automobilima, kamenja bi bilo na sve strane jer Ovo je Hrvatska!

Zakon o varstvu javnega reda in miru (ZJRM-1)

4. člen - izobešanje tuje zastave
(1)     Zastave tujih držav se lahko izobesijo tako, da so javno vidne ob uradnih ali delovnih obiskih šefov držav, uradnih delegacij ali uradnih predstavnikov zakonodajnih, sodnih ali izvršilnih organov tujih držav, ob mednarodnih srečanjih in mednarodnih športnih ali drugih javnih prireditvah ali javnih shodih z mednarodno udeležbo ter pred hoteli in drugimi objekti, kjer se z izobešanjem označuje njihova namembnost.
(2)     Zastave tujih držav se lahko izobesijo samo, če se s tem ne krni ugleda Republike Slovenije ali tuje države, smiselno na krajih in na način, kot ga določa predpis, ki ureja izobešanje zastave Republike Slovenije.
homoLudens @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008
Idem na godišnji odmor. Želim svima što brži polazak i što dulji ostanak. Zaboravite na blogove i forume, sve bedastoće na koje nas je  internet naviknuo, prepustite se pravom životu od kojega nas je tehnologija odučila. Živjeli!


  
homoLudens @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

A tko nam je kriv što ni odštetu ne znamo tražiti, već podvijena repa jedva čekamo da se druže s nama pa nam drugari rado presole druženje jer, eto, znaju da mogu. Ali, pazite dobro, mi smo se skoro pa glasno pobunili.  Tako bismo mogli opisati posjet Vuka Jeremića, srbijanskoga ministra vanjskih poslova. Tko o čemu, Vuk o ćudi, ali ne svojoj:

Vjerujem kako Srbija i Hrvatska imaju jasnu odgovornost da zajedno vode regiju u europsku budućnost. Međutim, nije uvijek bilo tako. Sjetite se Vukovara i tragičnih događaja koji su se tamo dogodili. Sjetite se etničkog čišćenja više od četvrt milijuna Srba tijekom operacije Oluja 1995. godine. (index.hr)


Dakle, Vuku je pokolj u Vukovaru tragični događaj, a (najvećim dijelom) planirani zbjeg srpskoga stanovništva etničko čišćenje, iako dobro zna da su ga organizirale krajiške kreature. Inače, matematika mu sjajno ide: u ratu koji broji blizu 15.000 žrtava, 80% njih su Hrvati pa će biti zanimljivo čuti smatra li europska kancelarija da se ovdje radilo o genocidu. Ipak, ne nadam se previše jer još lupetaju o građanskom ratu, a i Balkan smatraju zonom u kojoj je skoro pa legitimno da svatko svakog istrijebi. Kao da su sve današnje države nastale uz svetu misu i molitvu autohtonu stanovništvu. Nije čak ni strašno to što je Vuk izjavio, nego gdje je to izjavio: dakle, usred Zagreba (grada kojega su granatirale srpske snage) drži predavanje o pravilima ratovanja. Bilo bi smiješno da nije tragično. Za loše hrvatsko-srpske odnose Vuk optužuju Hrvatsku, jer Hrvatska nije srušila pola Srbije, već samo priznala Kosovo. Dovoljno je pitati Vuka koliko je Hrvata i državnih sekretara u njihovoj Vladi i planiraju li uskoro jednu koaliciju nalik onoj u Hrvatskoj. Čisto usporedbe radi. Moram priznati da ne znam koja je to politička struja u Hrvatskoj uvjerena da se s takvom srbijanskom politikom može graditi budućnost.i da u njoj ima ičega proeuropskog. Regionalna suradnja da, ali s kime? Onima koji još nisu prihvatili da je Milošević kriv zbog zločinačke ideologije, a ne gubitka rata? Jandrokovićev mi je odgovor slab: što znači da Hrvatska ima drugačije stavove? Pa ne radi se o tapetama. Tu nema stava, kao što nema stava ni o holokaustu jer to se zna i s time se ne polemizira. Gdje bi ovaj svijet stigao kada bi svaki žabac davao svoju procjenu barske vode.


"Tijekom bilateralnog susreta s ministrom Jeremićem, održanog nakon Ministarske konferencije, ministar Jandroković izrazio je oštar prosvjed zbog izrečenih stavova te ponovio dobro poznato stajalište Republike Hrvatske o velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku i razlozima priznanja Republike Kosovo. Izrazio je nadu da ovakvi potezi predstavnika Republike Srbije neće narušiti postignutu visoku razinu suradnje među zemljama članicama Jadransko-jonske inicijative", stoji u priopćenju ministarstva vanjskih poslova RH o diplomatskom incidentu. (index.hr)

Srbija kakva je sada, sigurno ne može biti presudan faktor u regiji jer se još uvijek nije ostavila duhova iz prošlosti, a navodnom se proeuropskom Tadiću neki stavovi preklapaju s onima u radikala Tomislava Nikolića. Koliko iskrenima i poželjnima mogu biti bilateralni odnosi s nekima koji još uvijek nisu osvijestili genocidnu politiku devedesetih, već je ponajprije promatraju kao onu koja je izgubila bitke i obećane teritorije. Da jesu, onda bi Kadijevića i ostale patuljke iz JNA, prvi zatvorili, i to bez zahtjeva iz Hrvatske. Samim time što to nisu učinili, optužili vojni vrh, pokazuje da se ne smatraju odgovornima. Naš je problema što ih nismo podsjetili i što ih prihvaćamo bez da prethodno isprave ono što su počinili. Ali ne balavim oprostom kojega bi bolje izreklo trogodišnje dijete.
* * *
Još je jedan povezani događaj zaslužio komentar: skupština Srpskog narodnog vijeća. Ono što se dotičnima može priznati jest da su odlično organizirani i da se, za razliku od Hrvata, znaju okupiti i povezati, te predstaviti i raspraviti o zajedničkim interesima. Mesićev je govor bio relativno dobar, iako je žalosno da se u 21. stoljeću nekome (č. Dodiku) mora pojašnjavati da se granice više ne mogu i neće nasilno mijenjati. Međutim, promašenom mi se čini najava da će Hrvatska pomoći Srbiji u ujedinjavanju Europi. Je li to Srbiji Vuka Jeremića i Zorana Tadića koji se još nisu pomirili s time da svaka država ima pravo reagirati na terorizam (kada već pojma agresije nema u međunarodnom pravu): bilo bi zanimljivo pitati što je politika njegovih prethodnika radila na Kosovu 1999. i zboge čega se morao uplitati NATO. Zbog berbe lana? Od Dodika, premijera etnički očišćena entiteta (od Hrvata i Bošnjaka) nismo ni očekivali čuti ništa drugo osim o velikom stradanju Srba tijekom raspada Jugoslavije. No Dodiku u prilog ne ide statistika, kao ni činjenica da je upravo srpska strana počinila genocid i sprovela etničko čišćenje. Ipak, opasno se igrati brojkama, relativizirati žrtve, no oni koji odbijaju odgovornost upravo to čine. Dodik se ponaša kao da je premijer međunarodno priznate države (ne ruši li upravo on, svakom svojom izjavom, integritet BiH?), kako i sam priznaje, ne voli BiH i navija za Srbiju. Sve je to ljudski, osim da dobiješ državu u državi na etnički očišćenom teritoriju. Bravo, međunarodne šeprtlje!

Za govornicom je kazao da iako ima onih koji kažu da Republika Srpska nije država, da se on ipak tako osjeća.

Pupovcu je zastajao glas i osjetio sam svu težinu položaja Srba ovdje", kazao je Dodik. Predviđa da će povijest, koja još uvijek nije napisana za ovo područje vezano za rat, "napisati da su Srbi bili veliki stradalnici raspada bivše Jugoslavije, narod koji je stradao u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu; "Mi smo 'loši momci' na svjetskoj medijskoj pozornici i nisu nas htjeli razumjeti".(index.hr)

Ne znam treba li komentirati ovoliku količinu politikanstva. Ne znam zbog čega je Pupovcu zastajao glas i što je to toliko teško srpskoj manjini u Hrvatskoj. Koliko mi je poznato, a jest, njihov je položaj bolji od položaja manjina u pojedinim europskim državama. Koliko se njih može pohvaliti s predstavnicima u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti (o promašaju Tuđmanova zakona o općem oprostu, a koji se provodi i danas, ne želim ni raspravljati jer vidimo da je među aboliranima bio i Kapetan Dragan i neću ga smatrati dobrim dokle god takav zakon ne donose sve one europske i izvaneuropske države koje se bore protiv terorizma)? Također, ono oko čega možemo polemizirati jest pojam velikih stradalnika. Svi su narodi bivše Jugoslavije bili žrtvama jednog genocidne politike proizašle iz glave neosuđena Slobodana Miloševića (pravda jest spora, no kako da budemo sigurni da je ovdje inicirala brže otegnuće papaka?). Taj Milošević to nije radio sam, iza njega je bila čitava horda ljudi koji sve do danas nisu kažnjeni za svoje zločine, a nismo ni svjesni koliko drugih malih zločinaca živi pored nas. Možda je tim ljudima bio ispran mozak, ne znamo, ali mnogi su od njih samo oprali krvave ruke i nastavili živjeti pored nas kao ugodni susjedi - sapun je stvarno moćno sredstvo. Što reći o Dodikovom opravdanju zločinačke turneje koja se održavala po republikama koje spominje. Da podsjetim, Dodik tvrdi da je sve to samo bila reakcija na zločine izvršene nad njegovim narodom tijekom i nakon II. svjetskog rata, a ide tako daleko da Srebrenicu naziva mjestom u kojem su se Srbi samo branili.

Rezolucija H. Res 199, 27. 07. 2005., Predstavnički dom američkoga Kongresa:
Politika agresije i etničkog čišćenja koju su implementirale srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine s direktnom pomoći vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), a koja je uzrokovala raseljenje više od 2.000.000 stanovnika i procjenjeno 200.000 žrtava, desetine tisuća silovanih ili na drugi način mučenih i zlostavljanih osoba, dok su nevini civili Sarajeva i drugih urbanih naselja bili neprestano izloženi granatiranju i snajperskim napadima; definirani su kao kriminalni čin genocida po definiciji kako navodi članak 2 Konvencije za prevenciju i kažnjavanje genocida, potpisan u Parizu 9. prosinca 1948. godine i stavljen u punopravnu snagu 12. siječnja 1951. godine.

Srebrenica je najbolji pokazatelj zločinačke turneje velikosrpske politike i potpune nesposobnosti Europe i UN-a da se suprotstave jednom obliku balkanskog neofašizma. Dapače, još i danas paze  da ne upotrijebe pravu riječ. Dodiku i Jeremiću i kompaniji želim poručiti da im je bolje pokriti se ušima kao što je to učinila Njemačka nakon Drugog svjetskog rata i da napokon izgrade društvo u kojem četnici neće biti dio folklora i u kojemu neće biti mjesta za zaštitu terorizma. Svi smo vidjeli i svi znamo sve, i tko je kao literaturu koristio Načertanije i tko je lupetao o ugroženosti, a istodobno rušio sve pred sobom ne zaustavljajući se samo na balvanima. Već pomalo postaje neukusnom ta potreba da uzroke agresije čupaju iz koncentracijskih logora jer bi analogno tome čitava Europa morala posegnuti za besom. Sve me ovo zapravo podsjeća na onu: Kada su vuka uhvatili u krađi ovaca, ovaj je rekao da se ne smatra krivim, već je okrivio seljane da su im ovce neukusne.
Ono što je bitno ovdje shvatiti jest da je svaka iznesena kritika usmjerena prema politici jer nije narod kriv što ga vodaju kao ovce. Pitanje je samo do koje razine ova priča o kolektivnoj nevinosti i krivnji, može prolaziti kao lema iz rječnika o političkoj korektnosti.
homoLudens @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » lip 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.