O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog - ožujak 2017
utorak, ožujak 7, 2017

Mogao bih reći da sam za sada svoje odradio: sa svoje sam troje djece simbolično pomogao otužnoj slici hrvatske demografije, uredno sam podmirio sve svoje porezne obveze, a usput i pomogao kojem potrebitom sugrađaninu. Možda bih se trebao ugodno zavaliti u naslonjač i nazdraviti sebi najfinijim likerom jer još uvijek sam neovisan, nikome dužan, a pred svakim uzdignuta čela.

Ali nisam sretan jer na Balkanu se godinama i decenijama unazad događa negativna selekcija i istodobno obmanjuje nekakvim napretkom i prosperitetom (koji samo što nije taj unesrećeni prostor pretvorio u Eldorado). I mnogi su nasjeli uvjereni da biraju treće, četvrte ili pete putove, a zapravo su samo odabirali treća, četvrta ili peta izdanja kojima su se mijenjali tek urednici ili naslovne stranice. Iako se ništa nije mijenjalo, zapravo je bilo i gore (jer zemlja se samo zaduživala i gubila radno sposobno stanovništvo), bili su uvjereni da mijenjaju povijest. Iz te samoobmane proizlazi sva ona djetinjasta radost oko rasta BDP-a (što je najmanje rezultat realizacije kvalitetnih političkih programa i gospodarskih strategija), smanjenja stope nezaposlenosti (što je mjera neuspješnosti s obzirom na to da nezaposleni uglavnom ne pronalaze posao, već mijenjaju državu) ili dijeljenje poreznih olakšica (pri čemu najbolje prolaze oni koji imaju najviše). Do kada će ti djetinjasti osjećaji onemogućavati svaki razvoj?


Negativna selekcija u praksi

Prije no što sam utekao raditi za "stranca" (imamo samo različite putovnice), mislio sam da je uzvišeno raditi za državnu službu u koju sam stigao kao "najbolji klinac koji mnogo obećava". Mišljenje sam promijenio nakon što sam upoznao profil prosječna uživatelja državnih jasli. Nakon što sam radio s Amerikancima, Česima, Japancima, Nijemcima, Francuzima, Mađarima, Španjolcima, Britancima, Estoncima, Šveđanima, Švicarcima i mnogima s obje zemljine polutke, hrabro mogu reći da nigdje nisam susreo toliko bahate nekompetentnosti, samodopadne neodgovornosti i zarazne lijenosti fiksirane rodovsko-plemenskim obilježjima.

Tako sam se potiho spremio jednoga kišnog dana kada više nisam mogao podnijeti da izmišljaju vrijeme dolaska i odlaska, da sjede i satima ne rade ništa (ili ipak "rade" tako da se "znoje" po portalima, društvenim mrežama i usput se licemjerno smiju kako im nitko ne može dati otkaz) dok bih se ja ubijao za svoju i njihovu plaću te da doslovno ne znaju zbrojiti ni dva dvoznamenkasta broja.

Od svega me najviše uznemiravala ta bešćutnost prosječnog uhljeba kojemu nije bilo nimalo neugodno što ne zaradi svoju plaću (iako stalno nariče kako je potplaćen), što više odmara na poslu nego kod kuće (a jauče kako se naradio), što nema nikakve rezultate rada ili što tuđi trud pripisuje sebi, što tvrdi kako se zaposlio jer je bio najbolji (iako znaš da su odbili mnogo boljeg kandidata koji zasigurno zna zbrojiti dva broja). Umjesto njih meni je bilo neugodno što prolazim do dojučerašnje gospode prisiljene prekapati kontejnere dok ovi zijevaju, rastežu pauze, razgledavaju izloge i na suncu hvataju boju. Nisam tako odgojen: da uzimam ono što mi ne pripada. Svoje sam ime i čast ponosno spakirao u jednu papirnatu kesu i s velikim olakšanjem rekao zbogom. Da nisam, vjerojatno bih poludio jer nisam mogao postati poput njih: samodopadnih neradnika koji znaju da ih se nitko neće usuditi ni krivo pogledati ma kako gadno zabrljali. Uz to su me i te mračne mreže odnosa, gdje nikada ne znaš tko ti priprema postolje, a tko epitaf, izuzetno umarale. Jednostavno nisam od te gubitničke sorte. Pišem gubitničke jer većina njih ne bi nigdje drugdje pronašla posao, najmanje izvan balkanske zone. Krenuo sam dalje. Tamo gdje znači što i kako radim i gdje nisam u istom košu s onima zacementiranima koji ne znaju i ne žele naučiti, koji preziru svako htijenje i strast profesionalizma i koji samo broje sate do bijega.

Nažalost, većini ljudi na Balkanu onako je kako su dali drugima da im prostru. Kada bi bilo drugačije ili bolje, to bi srušilo mnoge prirodne zakone (jer teško ništa može dati nešto). Jednaka je žalost i da manjina trpi zbog dilentatizma većine kojoj odgovara da se ništa u kaosu ne mijenja što političarima pak omogućava da unedogled prodaju iste sukobe, mitove, prosječnost i populizme.

Svjestan svega toga svojoj djeci ipak nisam savjetovao da krenu u svijet. Barem ne još. Najlakše je spakirati kofere i dati petama vjetra, osloboditi put onima kojima su puna usta hrvatske dobrobiti, a uništavaju sve što je stvarano generacijama (industriju, javno dobro i same ljude). Takvima vjerojatno odgovara egzodus svih "neposlušnika" koji su dovoljno domoljubni da kažu kako domovina nije mjesto gdje te sprečavaju da živiš mirno i dostojanstveno. Nema ničega dostojanstvenog u radu bez plaće, krojenju pravde zastarama ili odbacivanju sposobnih kako bi se podobnima oslobodio put.

Želite li vi uopće da vaša zemlja uspije?
Katkada se uhvatim u malodušnosti jer mi se čini da taj narod sam sebi uporno puca, čas u jednu, čas u drugu nogu, pa dok ne padne i ponovno se ustane kako bi se još jednom ustrijelio. Treba li biti nobelovac da se uvidi kako glavinjanje nije strategija, niti je šutnja zlato, već samo put u sigurnu propast. Koliko još generacija treba biti smaknuto da se isključi naredba samouništenja?

Za kraj bih tek skromno poručio:

  1. život nije društvena mreža ili Farmville, počnite promišljati planski i strateški
  2. evoluirajte - proglasite neprijateljskim namještanja po kriterijima krvi i tla
  3. prestanite biti zadovoljni statističkim pogreškama koje vam idu u prilog
  4. prestanite biti jalni, neodgovorni, lijeni, podrugljivi, nesolidarni, socijalno neosjetljivi i diskriminatorni te, za boga miloga, prestanite se precjenjivati
  5. prestanite raditi za parazite koji vam ne isplaćuju plaću
  6. počnite kažnjavati one koji ne valjaju, a nagrađivati one koji vrijede - ne obratno
  7. počnite živjeti u 21. stoljeću
  8. ne gradite kapitalizam socijalističkim navikama
  9. zauvijek iz svojih glava izbacite ustaše, četnike i partizane
  10. cjeloživotno se obrazujte jer znanje je moć (ne plagijatori ili nametnici bez naobrazbe)
  11. država nije majka, ali je ne varajte (samo zato što to rade drugi)
  12. ne štitite loše kako ne biste uništavali dobre (ljude/djela/ideje)
  13. ne prodajte čast ni dostojanstvo
  14. darujte kada god ste u prilici
  15. činite ono što želite da se čini i vama
  16. uvijek budite među onima koji pale svjetla
  17. budite građani svijeta
homoLudens @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » ožu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.