O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog - veljača 2012
subota, veljača 25, 2012



Djeca su oduvijek bila moja omiljena tema, posebice ako je to značilo virtualno opaliti po turu njihove stvoritelje koji su dali malo previše oduška svom ulaštenom autoritetu (i ovoga puta podsjećam na svjetske statistike o svakom trećem zlostavljanom djetetu). Ne zasluživši ničim posebnim svoje ovlasti, počeli su svojatati meso, kosti i dušu onih koje su, uglavnom nehotice, stvorili, dočim su bezvoljnost svoje odgovornosti prebacili na Onoga u čiju se volju ni mrtav ne sumnja. Sebi su pak postavili temelje za neka buduća poprsja (u slučaju da se njihova kreacija uzdigne iznad njih samih) i odmaglili u život.
Iako osobno nesklon autoritetima i posve nemilosrdan prema stvoriteljima stvoritelja (što se, s manje ili više pogrešaka u zapisu, umnažaju na toj beskonačnoj traci života), ne smatram se ni sljedbenikom onih inicijativa što teže utopističkim formama kao što su pravo embrija i dostojanstvo čovjeka od začeća do prirodne smrti (zanimljivo je pratiti korelaciju razine dostojanstva i količine novca). Rezolutnost stava kako "mi znamo kada počinje život jedinstvenih i neponovljivih bića" i pripadajuća misija spašavanja tih bića od "barbarskog skladištenja u zamrzivaču" možda su zgodna sličica za neku prošlu epohu u kojoj se više očekivalo od nadnaravnih subjekata. Danas, kada se uglavnom oslanjamo na sebe i kada smo više svjesni svoje običnosti i ograničenosti, ti prijekori, s ciljem da pravo osobe okuju pravima jedne razvojne faze za koju nema nimalo jamstva da će ikada iz nje izaći, gotovo da zvuče neozbiljno (jednako kao i svaka kolektivizacija individualne svijesti). Zagovornici dostojanstva jedne razvojne faze žele da sve  na ovome svijetu (ali ipak samo ljudsko) ima izbor, počevši od faze zvane embrij. Bdijući nad time da tako nesamostalna samostalno preda štafetu narednim fazama, bit će zaustavljena na granici novoga svijeta: onoga u kojemu će kao jedinstveno i neponovljivo biće početi živjeti tuđe izbore i opredjeljenja. U konačnici, i zablude. Posljedice takvih utjecaja ispaštat će, dakako, samo (kada će po prvi puta suočiti s vlastitom voljom). U Mišni (temelj literature židovskog prava) stoji jedna zanimljiva tvrdnja:

Mimo svoje volje si začet, mimo svoje volje si rođen, mimo svoje volje živiš i mimo svoje volje umireš. (M Avot 4,22)

Svojedobno sam pisao o tome kako je roditeljstvo tek ljudski potencijal, a ne pravo koje se mora ostvariti pod svaku cijenu. Tada sam se osvrnuo na zanimljivu činjenicu da ovakve teme mobiliziraju čuvstva vjernika zgroženih što se netko igra Svevišnjega (nikada nisam dobio odgovor zašto takvo mišljenje ne vrijedi u slučaju spašavanja i održavanju na životu već otpisanih koje bi prirodna selekcija, s pravom višim od ljudskoga, eliminirala bez imalo milosti). I nadalje mislim da prirodu ne treba tjerati ni na što i volio bih da ljudi uvijek percipiraju čin roditeljstva kao univerzalan čin odgovornosti, brige i ljubavi za drugo biće, a ne samo za ono određeno koje "mora imati nešto moje, biti dio mene" (Pitat ću se kojeg to mene: kopiju kopija distribuiranu u određenoj sekvenci vremena koje realno ne postoji?). Međutim, kada bih bio zakonodavac zasigurno se ne bih povodio za svojim moralnim principima, kao što ni kao domaćin ne primoravam svoga gosta da se za trpezom odrekne svojih uvjerenja, nego mu pripremim gozbu koje ta uvjerenja poštuje. Kada bi poštovao moje odabire, smatrao bih ga čovjekom bez samopoštovanja, kopijom nevrijednom daljnjeg umnažanja, jer čovjek bez stava tek prazna je knjiga koja služi samo polici, a s policom je nemoguće suvislo komunicirati. Pokušajte, ako mi ne vjerujete!
Svojim stavovima usprkos, posve razumijem svoje prijatelje koji godinama pokušavaju dobiti potomke i rekao sam im da su za to vrijeme, uz te silne pokušaje, mogli usrećiti neko nezbrinuto dijete, no ta im se opcija i nije nekako svidjela. Izgledalo je kao da sam im ponudio rabljeni automobil, dok oni žude za novim modelom koji si još dugo neće moći priuštiti. Svjestan sam da je pomalo nezahvalno uspoređivati ljude i automobile, no ovdje je naglasak na njihovoj žudnji, a ne na subjektu, odnosno objektu. To sam im ponudio poučen iskustvom skladne koegzistencije s krvno nesrodnim bratom. Sada takvu opciju promoviraju oni koji tvrde da treba prihvatiti vlastitu sudbinu i utjehu pronaći u molitvi (kao da je svijet počeo s njihovim konceptom vjere i morala). Odjednom su sljedbenici onih, koji su u svoje vrijeme najglasnije ustali protiv života koji je težio napretku (i prijetio zadrtosti svojih suvremenika), postali svjesni siročadi i opasnosti koju znanost može prirediti svijetu (iako im ova nije mrska kada treba zadovoljiti njihov ljudski komoditet). Vole se hvalisati statistikom ("većina smo"), iz nje crpe argumente kako je i njihov glas važan ("dio smo društva"), pa čak i u temama koje se njih nikako ne tiču (jer su iza ključanice), ali si ipak uzimaju ekskluzivno pravo na apsolutnu istinu o početku ljudskoga života. Onaj tko se s time ne slaže, prema njihovu, protiv je života.

Život zapravo ne počinje s oplođenom jajnom stanicom, kao što se to često čuje, jer su i spermiji i jajašca također živi. Čovječji embrij je tek potencijalno čovjek, jer tek njegovi geni omogućuju na kraju njegov postanak, ako će imati uvjeta za daljnji razvoj. Embrij čovjeka najduže zadržava sličnost sa zamecima antropomorfnih majmuna, a ona postoji i kod primjeraka u prvo vrijeme poslije rođenja. (dr. sc. Tvrtko Švob, humani genetičar)

Glasno razmišljam: zametak kao potencijalni čovjek nije nikakva filozofija, njegov će put do postanka čovjeka (rođenjem) biti dugačak i neizvjestan. Nastanak tog potencijalnog čovjeka može biti iniciran planski ili neplanski, ali konačni je rezultat produkt slučajnosti baš zbog toga što se ne može predvidjeti koji će od mnoštva nositelja genetskoga koda dobiti priliku oblikovati se u čovjeka. Možda sam kratkovidan, ali ovdje ne vidim mjesta religizaciji, a vjernici će uvijek ionako postupati u skladu sa svojim uvjerenjima (ipak, pitajte ih što misle o legalizaciji prostitucije, koliko se drže posta i nemrsa, kako se odnose prema invalidima i bolesnima, i sl.).

Sa stajališta prava, medicine znanosti i religije, postoje različiti stavovi o početku života. Razlog možda leži u činjenici da je pojam života teško definirati. Ako pođemo od pretpostavke da je život posljedica kontinuiteta od samog nastanka, tada spajanje jajne stanice i spermija predstavlja nastavak tog kontinuiteta. Iako zigota (oplođena jajna stanica) nije individua, jer nema svojstva koja inače pripisujemo ljudima, ona predstavlja osnovu iz koje će nastati višestanično biće. Možda je važnije pitanje kad počinje osobnost ili pak pri čemu osobnost smatramo cjelinom sa svim što određenu individuu čini drugačijom od druge. Rekao sam da zigota prolazi seriju dioba dok se pokreće prema maternici gdje će se ugnijezditi i započeti vrlo važan »hormonski dijalog« s majkom. Čak dvije trećine tih stanica u nakupini ne uspijevaju se ugnijezditi već propadaju. To je rezultat procesa »kontrole kvalitete« u kojoj se osigurava preživljavanje samo najboljih, tj. onih koje imaju najviše šansâ za preživljavanje. Neki znanstvenici iz toga izvlače zaključak da sve što egzistira prije implantacije ne bi trebalo smatrati embrijem već »mogućim embrijem« ili preembrijem. Jedino nakon implantacije genetski potencijal embrija postaje realnost te stječe sposobnost razvoja u ljudsko biće. Upravo se iz tog razloga u nekim zemljama istraživanja dopuštaju sve do 14. dana starosti preembrija, i to pod striktnim uvjetima. Pojam preembrija nije posve prihvaćen i mnogi ga osporavaju. (dr. sc. Krešimir Pavelić, prof, predstojnik Zavoda za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković)

Pisao sam jednom davno i pišem opet: opasno je baciti prvi kamen neovisno o tome u ime kojih ga se uvjerenja laća pojedinac ili skupina. Proglašavanje vlastite volje Voljom (onom koju ne možemo protumačiti, a kamoli zauzdati) iskaz je krajnje neozbiljnosti i pridavanja si nepostojećeg značaja. S druge strane, neumjesno je nazivati se vjernikom, a istodobno manipulirati strahom ("bit ćete kažnjeni"), iskrivljavati činjenice ("ubijaju djecu i zamrzivaču") i nametati krivnju ("podržavajući ubojice i vi ste ubojice"). Međutim, ovdje nema mjesta prijetnjama ni povodljivosti, nego samo razumu i razumijevanju: oni ne smiju biti plod tuđeg razmišljanja i utjecaja. Zato, uostalom, imamo glavu, a ne krošnju (barem ne onakvu u koju smo nekoć smjestili svoje poganske bogove).

Ukoliko članak prenosite u cijelosti (ili tek dio članka), molimo da prethodno obavezno kontaktirate autora.

homoLudens @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 0
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » vel 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.