O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog - listopad 2011
subota, listopad 15, 2011
Neki mi dan, dok sam užurbano ravnao ušesa svojim zgužvanim stranicama života, odjednom upadne moj prijatelj: "Ludi, nisam se borio za ovakvu Hrvatsku! Nikog ja nisam ovlastio da se zadužuje u moje ime!". Gotovo da me bacilo s ljestava ovakvo naglo poboljšanje njegova vida. A mislio sam da nikada neće progledati od tolike ljubavi spram činjenice da nije sluga stranom kapitalistu, nego domaćem feudalcu, koji mu ipak nešto češće dopusti da proslavi to što je Hrvat i katolik, kako bi ga nakon ode domovini i misna slavlja mogao i nadalje pravovjerno tlačiti.
Ja, obrazovani i uzorni građanin, stajao sam u redu kao zadnji krumpir čekajući potvrdu svoje uzornosti kako bih na sprdačini od posla sa svojim nadređenim, bez znanja, obrazovanja, morala i s dosjeom, potpisao ugovor i postao njegovim zakonitim kmetom (žalio sam se svojedobno u Tamo da putujem).


Zaboga, zar očaj te spoznaje ne nosimo već predugo i kronično u sebi? Gotovo da smo navikli trpjeti i pobuniti se samo ako taj križ na našim plećima postane nosiv. Jesmo li se pretvorili u ono protiv čega trebamo ustati i počinjemo li štetiti jedino sebi tom bljutavom mlakošću koja svako građansko djelovanje pretvara u farsu? Već sutra ćemo, čim osjetimo miris jeftina vina i premasnih kobasica, pohitati na štandove onih što nam se obraćaju samo kada od nas traže potvrdu za svetu pričest - vlast. I evo ih opet i prije početka službene izborne kampanje. Traže našu ruku. Ima li naivnije mlade? Nisam naivan. I bez da čitam novine razum mi govori da je nešto - što je trajalo skoro dva desetljeća i proteglo se kroz dva stoljeća i tisućljeća - dotrajalo. Izlizalo se izvana i umorilo iznutra.
Zahvaljujem Ivanu Šukeru na dosadašnjem radu, angažmanu, sigurno je da je iznimno puno radio i sasvim sigurno se i umorio. Posao u izvršnoj vlasti je iznimno težak, traži ljude 24 sata na dan, troši ih, svatko ima pravo propitivati što radite, a svi to ne podnose jednako snažno - kazala je Kosor. (Jutarnji list, 27. 12. 2010.)
Ako se pojedini ministar umorio nakon manje od dva mandata (gotovo sedam godina), onda su se umorili i oni s kojima je radio (napose nadređeni čija su satnica i odgovornost još i veći). Što su to još mogli, a nisu stigli učiniti u razdoblju koje je prosječnom čovjeku dovoljno da završi sve škole (od osnovne do visoke)? Plaše nas povratkom onih među kojima su i sami bili (a neki i danas govore da se time ponose), plaše nas gubitkom pojedinih prava (iako je mnogo branitelja na rubu egzistencije, dok se majkama nezakonito otima i dječji doplatak, a glad obespravljenih ostaje posljednja luč uz odar pravde. Pokušavao sam prizvati pamet, jer se od silnog dramatiziranja kako su predstojeći izbori presudni za opstanak svega što smo mukom stekli, nisam mogao sjetiti što bismo to mogli izgubiti? Osobno već odavno nisam ponosan čovjek i mogu još samo izgubiti razum. Nisam naivan i neću dati priliku nikome tko je u ovih zadnjih dva desetljeća imao prilike pokazati što umije (pritom se oglušujem na izlike kako je netko imao samo jedan mandat, jer je to ravnoj onoj da je pogriješio samo jednom - pacijent je umro: biste li pristali biti sljedeći pacijent?). Posebno ne onima koji preživljavaju od koalicija do koalicija (što slijeva, što zdesna) kako bi si osigurali povlaštenu starost. Da budem iskren, primio sam se pera nakon dugo vremena jer me još nešto nagnalo na razmišljanje, nešto što je ovaj moj terorist ispalio kao iz topa: "Da smo mi bolji ljudi i ta bi Hrvatska bila bolja!". Zanimljivo, nekoliko ću dana kasnije u novinama pročitati veoma sličnu izjavu Ljeva Ponomarjova (izvršnog direktora pokreta Za ljudska prava): "Na vlasti nam je okrutan sustav. I narod nam je okrutan, ne samo sustav." I, zaista, Hrvatska nije samo onaj sloj kojeg jedva dosežemo pogledom i s kojim nikada ne dijelimo ista dvorišta i iste svodove (iako smo ih izabrali jer se u njihovim manama prepoznajemo). Hrvatska su i oni obični, često bogobojazni, ljudi, koji dobrovoljno idu istim onim tragovima nepotizma, mita i korupcije. Ali ti tragovi ne vode kući. U Europu.
Time se Hrvatska napokon vraća kući, u Europu, čijem je civilizacijskom krugu uvijek pripadala. (Iz čestitke župana Nikole Dobroslavića, Dubrovački vjesnik, 24. lipnja 2011.)
Znate, civilizacija (i pripadajući krugovi) je jako precijenjena. Pročitajmo zajedno što o istoj kaže Proleksis enciklopedija:
Civilizacija (lat.) ili uljudba, ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica; razdoblje ljudskog društva koje slijedi nakon njegovih primitivnih faza; također, skup materijalnih i duhovnih stečevina određenog društva. Pojam su uveli franc. prosvjetitelji u XVIII. st., kao antitezu pojmu neprosvijećenog doba feudalizma; u prvotnom se značenju pojam vezuje uz znanost i napredak; poč. XIX. st. sinonim je za najviši stupanj razvoja materijalne i duhovne kulture; u XX. st. pod utjecajem sociološko-antropoloških istraživanja počinje se govoriti o posebnim civilizacijama.
Teško je ponositi se napretkom (a to nije samo izostanak lomača i vješala) u vrijeme u kojemu postoje moderni robovi i radni logori, aplauzi teatru klanja i gaženje hrane iz puke zabave, "preventivno" eliminiranje života nasred ulice, ponižavanje nemoćnih i obespravljenih, često i izvan granica izdržljivosti i uz najvišu cijenu. Jednako se tako teško pozivati na socijalnu, pravednu i pravno uređenu državu kada se pravda istjerava kravama, kada vam Strasbourg vraća pravo na rad ili na dom. Ali mi smo gordi i volimo se kititi, pa makar i izrazima kao što je civilizacijski krug. No taj isti često biva osramoćen čim zađe u prvu ulicu, stadion ili rivu. Obiteljsko/vršnjačko nasilje, gospodarski kriminal, razbojstva, navijačko huliganstvo... i uljuđenosti više nema ni u tragovima. Možemo li se s "malo dobrih ljudi" vratiti u civilizaciju? S nekolicinom koja će se boriti za zajedničko, a ne privatno bolje sutra; koja će stati na obzor budućnosti, a ne se nadviti nad kosti svoji posvađanih, i jednako zaluđenih, predaka; koja neće štititi ideale svoje partije i biti njezinom glasačkom mašinom kojoj savjest ne treba da bi djelovala. Jesmo li nedovoljno uporni u traženju onih nekomotnih što borbu za prava (radnika, seljaka, studenata, invalida) neće nazivati uzurpacijom ili onih nositelja genskih mutacija što pripadnike rodnih manjina neće nazivati greškom prirode? Hoćemo li ikada osvijestiti da je nužno sankcionirati one što se lažno zaklinju u bogove dok istodobno gaze tuđe svetinje? No da se ipak vratimo navodnom povratku kući. I nadalje se pitam: gdje smo mi to bili da se tek sada, nakon manje od stoljeća, vraćamo kući? Priznajemo li time promašenost svojih odluka (jesmo li uopće sposobni za donošenje novih?) i rasipnost svojih lutanja od istoka do zapada? Kako naplatiti izgubljeno vrijeme?
Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama! (Antun Gustav Matoš, 1909.)
I dok radnička Hrvatska niže poraze, politička poskakuje i sebi viče pobjeda. Ona bezlična, koja se najbolje snalazi u naslonjaču, pak, čeka milost s nebesa, dok intelektualna još uvijek promišlja o svome nastupu (jer treba paziti na svaki detalj). Koja će Hrvatska odnijeti pobjedu? Dakako, nijedna.
homoLudens @ 01:41 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » lis 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.