O blogu i lijepom ponašanju
Naputak o blogu i lijepom ponašanju


Blog, duhom zamišljenog i perom izmišljenog, lika imenom HomoLudens, nastao je u potrebi njegova tvorca da iznese svoje mišljenje o nekim stranputicama i naginjanjima društva čiji je pridruženi član. Jasno, isti je svjestan da previše tmine šteti pogledu i vidu pa je svojoj priči dodao i poglavlja o vedrim očitovanjima duha kroz aspekte kulture koja mu je prvi rod. Sve objavljeno ostaje u domeni osobna mišljenja i mašte zahvaljujući kojoj ovaj blog stvara tipični antijunak atipična štiva. Tvorac ovih stranica i glavnog antijunaka koji se muči s društvom i društvo s njime, ne očekuje niti želi apsolutno slaganje s onime iza čega stoji i pojavom i inatom, no isto tako očekuje i civilizirano ophođenje komentatora, bez obzira jesu li u svojstvu slučajnih prolaznika, slijepih putnika ili možebit gaje neke lucidne simpatije za ove retke, a koji također raspolažu tek osobnim mišljenjem kojega su slobodni iznijeti, ali ne i nametati kao jedino ispravno i postojeće onemogućavajući time pluralizam i pravo drugoga na slobodu mišljenja i govora. Ne morate znati ustav da biste se uljuđeno ponašali.

* * *

Tvorac se ograđuje od osobina svoga antijunaka i svih onih zaključaka koje bi njegovo ponašanje moglo izazvati u čitatelja, a posebice gnuša od mogućnosti komparacije jer žive dvije odvojene priče u dvije različite dimenzije. Iz tog razloga nije moguće u potpunosti spoznati niti jednoga od njih, a kamoli upoznati, stoga poštujte njihovu distancu od bilo kojeg aspekta bliskosti sa stvarnim svijetom.

* * *

Tvorac ovoga bloga i pripadajućeg mu antijunaka odbija svaku pomisao na nominiranja ili nagrade jer piše da bi namirio svoje duhovne potrebe pa mu ih nikakva ovozemaljska dobra kojima je moguće odrediti cijenu ne mogu zamijeniti i može ih čak smatrati uvredom zbog pokušaja da ga se materijalizira i odredi mu cijena u društvu u kojemu se samo zrak ne doživljava kao stvar. Jedina nagrada ovim stranicama jest da ih se prihvaća s poštovanjem kao što to zaslužuje svako nadahnuće.

* * *

Ukoliko bilo tko od posjetitelja ovih stranica ima potrebu citirati bilo koji od članaka ili dijelova članaka s bloga (a da nije jasno naznačeno kako pripada drugom autoru), molimo da se prethodno zatraži pristanak na neki od objavljenih kontakata. U suprotnom će to izgledati kao da ste uzeli igračku dječaku s kojim se ne želite igrati, a dobro znate da to nije pristojno. Također, uljudno molimo za svako suzdržavanje od prepravljanja i slobodna tumačenja misli iznesenih na ovim stranicama čiji tvorac jedini posjeduje ekskluzivno pravo na njihovu interpretaciju. Možda život nije, ali citat će svakako biti dovoljan.

* * *

Ovaj naputak je važeći za sve stranice na čiji sadržaj autorsko pravo polaže HomoLudens, a što ćete prepoznati po logotipu priloženom na dnu ovoga naputka.

Redakcija
27. veljače, 2009.

Blog - siječanj 2014
petak, siječanj 10, 2014

Svojom ću krivnjom nastaviti cicijašiti i nad ovim retcima koji su pred vama. I neću svjedočiti da sam ničim izazvan posegnuo nastaviti ovu tvrdicu oblikovanu u antimjere za duhovni i materijalni spas kroasan-šinjorine. Itekako sam bio izazvan glupastim oglasima o duhovnom savjetovanju, treninzima za upravljanje životom i uravnoteženjem duha te ostalim Striborima koji iskaču sa svake okomice ne nudeći ništa osim svoga ega i uplatnice (čak su počeli savjetovati nezaposlene za ne baš sitan novac).




Iako sam ljubitelj gusaka, nisam ljubitelj magle. Pobornik sam razgovora, pregovora i dogovora stoga nisam zadovoljan vlastitim zaključkom kako se Hrvati panično boje promjena te kako sve više simpatiziraju svoj intelektualni i materijalni rasap. Zaigran kakav jesam (i kako mi ime govori) i neopterećen time što nisam doktor ekonomskih znanosti, ministar financija, bankar ili tamo neki jeftini CC (currency counter), odlučio sam pribiti neke svoje ideje u čast promašenih odluka i izostanka učinkovite strategije (planiranja, ulaganja, proizvodnje ili potrošnje). Ne znam koliko će ih na kraju biti pribijenih (zasigurno manje od Lutherovih 95), ali vodit ću se mišlju kako čast i nijemost ne pristaju zajedno i kako Hrvatska (kao mala zemlja s pretežno starim i relativno slabo obrazovanim i radno konkurentnim stanovništvom, prezadužena preko mjere i dobrog ukusa te s mršavim izgledima za potpuni oporavak) ne može naprijed samo ako ćemo to "silno željeti", "moliti" ili jednostavno "nadati se". Ta je mumificiranost postala toliko zarazna da čak i političari sve više govore kako "vjeruju". Vjerovati sam prestao kada sam zaradio prvi honorar stoga ni vama ne nudim ništa što bi duši moglo biti ugodno ili dovesti razum u neugodan položaj.

 

Roditeljstvo

Dijagnoza (o problemu)

Biti roditeljem veoma je odgovorna i zahtjevna uloga, a čini se da je u današnjem organiziranom društvenom rasulu postala još zahtjevnijom. Mnogim je roditeljima pronalazak slobodnog mjesta u jaslicama i vrtićima postao nepremostiv problem (premda je prirodni prirast -10.000 još uvijek smo prebukirani), posebno samohranim majkama ili očevima kojima status zaposlenih ili nezaposlenih predstavlja isti problem (ako rade, preskup im je vrtić; ako ne rade, preskup im je život). Osim toga, današnja su djeca sve više izložena nasilju, a često su i sama nasilna te predstavljaju ozbiljni (ne samo sigurnosni) problem za društvo u cjelini. Bez obzira na pojedinačne i kolektivne ambicije, ostvarenje kvalitetnijega života u zajednici trebao bi biti primarni zahtjev s kojim se ne cjenka ni po cijenu života.


Uputa o lijeku (o potencijalnom rješenju)

  • uvođenje obveznog tečaja za roditeljstvo za sve potencijalne i buduće roditelje (s ciljem stjecanja ili usavršavanja roditeljskih vještina)

  • uvođenje kazni za napuštanje ili zanemarivanje djece (Dječje se domove puni kao stanice za rabljena vozila, stoga je vrijeme da se stane na kraj bezbrižnoj praksi "prijeđi dijete na drugoga". Odgovorno roditeljstvo počinje prije skidanja gaća, da budem posve izravan, jer svaka neodgovornost duhovno i financijski opterećuje društvo.)

  • potpuno ukidanje domova za djecu bez roditeljske skrbi (Najveći dio novca bio bi preusmjeren na račune skrbnika, a preostala sredstva u poticaje za zapošljavanje mladih. Većina onih koji bi time ostali bez posla bili bi zaposleni u drugim odgojno-obrazovnim ustanovama)

  • krajnje pojednostavljenje procedure za posvajanje djece

  • ukidanje provođenja tzv. ovrhe nad djetetom (jer djeca nisu stvari ni ičije vlasništvo)

  • posebno novčano kažnjavanje roditelja čija se djeca (ili roditelji osobno) verbalno i fizički zlostavljaju djecu društvenih/nacionalnih manjina i udomljenom/posvojenom djecu te djecu s invaliditetom (kao posebno osjetljivim društvenim skupinama)

  • veća prava i zaštita djece (Npr. svaki bi roditelj bio obvezan otvoriti poseban račun za djecu koji bi bio pod nadzorom nadležnih tijela: pretpostavka je da se tada ne bi događalo da roditelji neracionalno raspolažu novcem dok istodobno zakidaju vlastitu djecu. Često sam svjedočio kako majka ili otac sebi kupe pivo ili cigarete, a djeca ih na blagajni mole da im kupe sladoled ili čokoladu.)

  • program financiranja jaslica i vrtića (besplatni za krajnje korisnike) iz posebnoga nacionalnog fonda (o njemu u jednom od budućih nastavaka)


Ušteda (o potencijalnoj koristi)

  • za ovu stavku nije primjerena ušteda jer unapređenje i zaštita roditeljstva i djece, kroz svoj pozitivni učinak na društvo u cjelini, sadrži potencijalno najvrednije resurse i čimbenike stabilizacije (ne mogu to samo osigurati ekonomski prosperitet i pojedinačni profesionalni uspjesi) te sam iz tog razloga predvidio i više troškova.


Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje

Dijagnoza (o problemu)

Hrvatska se ozbiljno suočava s paradoksom: negativni prirodni prirast i jake unutarnje migracije dovode do smanjenja broja đaka (nestaju čitavi razredi), a istodobno se suočavamo s prevelikim brojem učitelja, nastavnika i profesora koje se nema gdje zaposliti (pritom ni ovi zaposleni nisu sigurni da ih se neće riješiti kao viška). S druge strane, nakladnici pobiru nemali novac od tiskanja udžbenika (čitao sam o 300-400 milijuna kuna dobivenih iz džepova građana) koji se tiskaju češće nego oni iz kojih sam učio na fakultetu (a nisam se bavio visinom bora ili bitkom na Neretvi). Tu se javlja još jedan problem: iako je prema čl. 65. Ustava osnovno školovanje "obvezatno i besplatno", ne manjka djece koja napuštaju osnovnu školu (mnogi i zbog financijskih nemogućnosti) te tako postaju dvostruko izgubljeni (za sustav obrazovanja i tržište rada).


Uputa o lijeku (o potencijalnom rješenju)

  • potpuno ukidanje školskih odbora (mišljenja sam kako roditelji, članovi pojedinih stranaka i slični ne trebaju odlučivati o zapošljavanju stručnog kadra u školama)

  • uvođenje strožih kriterija za zapošljavanje nastavničkog i stručnog osoblja (U nekim su školama na zamjenama radili i apsolventi jer je zakon to omogućavao, međutim, to nije dobro kao što nije bilo dobro da su profesori bili bolje obrazovani od svojih ravnatelja koji nisu imali sveučilišne diplome. Ovdje bih se priklonio ideji dr. Davora Pavune koji je svojedobno kazao da u školama treba zapošljavati najbolje jer loši ili prosječni ne mogu stvoriti ništa osim jednako loše ili prosječne, a s takvima se ne može naprijed.)

  • ukidanje školskih programa za suficitarna zanimanja

  • uvođenje školskih programa u skladu s predviđenim potrebama tržišta rada (kako bi se smanjila sve veća kasnija potreba za prekvalifikacijom)

  • uvođenje sedmogodišnje osnovne škole (ne treba nam nepotrebno produljenje obrazovanja, posebno nakon produljenja studiranja po bolonjskom programu)

  • uvođenje reda na tržištu školskih udžbenika (jedan nakladnik, manje udžbenika u korist veće angažiranosti nastavnika, novi udžbenik svakih pet godina za jasno definirani nastavni program, jedinstven i ujednačen na razini cijele države u kojoj neće biti "jačih" i "slabijih" škola)

  • puno ostvarenje čl. 65. Ustava i vraćanje u odgojno-obrazovni sustav svih učenika koji su ga, neovisno o pojedinačnim razlozima, napustili

  • uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja

  • uvođenje reda u sivu zonu poduke (obvezna prijava djelatnosti i posebna, niža stopa oporezivanja za sve davatelje instrukcija)

  • fleksibilniji uvjeti za otkazivanje ugovora o radu u slučaju postizanja loših rezultata (kontinuirana niska prolaznost učenika, neprimjerena ponašanja prema učenicima i kolegama i sl.) i određivanje osobnog dohotka prema učinku (poticaj kompetitivnosti i usavršavanju)



Ušteda (o potencijalnoj koristi)

  • ušteda na financiranju programa i škola koji proizvode kadar za burzu rada

  • ušteda na subvencioniranju školskih udžbenika i općenito smanjenju njihova broja

  • smanjenje izgubljenih sredstava uslijed sive ekonomije na tržištu poduke (priljev sredstava od njezina oporezivanja)

  • smanjenje broja osoba bez završene osnovne škole

  • dobivanje najkvalitetnijeg nastavničkog i stručnog kadra


Visoko obrazovanje

Dijagnoza (o problemu)

U posljednje vrijeme u dnevnome se tisku sve češće može pročitati o visokoobrazovanome kadru koji nikome nije potreban i masovnoj prekvalifikaciji profesora i inženjera u kuhare, slastičare, pčelare, električare, vodoinstalatere i kozmetičare. Ovom bih prigodom spomenuo sina obiteljskoga prijatelja koji nije mogao dobiti specijalizaciju pa danas prodaje dijetetske proizvode. Zašto je učio i uopće studirao šest godina (kao odličan student) ni meni ni njemu baš nije jasno (a ne potuca mu se svijetom). Mladi ljudi koji su godinama grijali fakultetske klupe i bili izvan tržišta rada (ostavimo po strani povremeni rad preko studentskih ugovora, blagajne, skladišta, cijepanja drva ili bedinanja male i velike djece), a država na njih potrošila milijune proračunskog novca, danas su opet na početku. Zvanje koje su stekli, nevidljivom hrvatskom tržištu - ne treba, a ono koje treba mogli su imati mnogo godina ranije. Sustav je tako još jednom uspio proizvesti novu generaciju izgubljene generacije u kojoj su visokoobrazovani (čak i doktori znanosti) pogrešno kvalificirani ili prekvalificirani za siću zvano domaće tržište. Budu li nam se doktori znanosti morali prekvalificirati za slastičare, a slastičari sa srednjom turističko-ugostiteljskom školom ostajali na burzi, onda je bolje da zatvorimo škole. I to redom.


Uputa o lijeku (o potencijalnom rješenju)

  • donošenje strateškog plana visokog obrazovanja kojim bi se jasno odredilo kakav je profil visokoobrazovanih stručnjaka potreban tržištu rada

  • smanjenje upisnih kvota na pojedine suficitarne studijske programe, odnosno povećanje upisnih kvota na onim deficitiranima (nužno je ukinuti one studijske programe koji redovite proizvode kadar za burzu rada, te kao takvi stvaraju višestruke troškove)

  • prestanak financiranja "studiranja za dušu" (čak i kada student plaća svoju školarinu, državu košta tzv. hladni pogon)
    - povećanje kriterija upisa i studiranja (usprkos bolonjskom sustavu obrazovanja nastavljamo imati studente koji preddiplomske studije završavaju nakon 5-6 godina, a diplomske nakon 3-4 godine, pa tako studiranje može potrajati i dulje od 7 godina)

  • uvođenje mogućnosti aktiviranja moratorija na upise u skladu sa stanjem na tržištu rada

  • revizija svih stručnih i fakultetskih diploma akademskih građana do 65 godina starosti (zbog svih afera i glasina o nepoštenom stjecanju akademskih stupnjeva obrazovanja)

  • redefiniranje prvostupničkih diploma (trenutno neprepoznatih i marginaliziranih na tržištu rada, čak i među poslodavcima bez ikakve diplome) javnih i privatnih visokih škola i učilišta

  • viša stopa oporezivanja privatnih visokih škola i učilišta

  • uvođenje studentskih kredita za sve studente neovisno o uspjehu na prijemnom ili tijekom studija (korist bi bila višestruka: itko ne bi odustao od studiranja zbog financijskih razloga, a novac bi se vraćao u proračun iz plaće kreditiranog studenta)


Ušteda (o potencijalnoj koristi)

  • ušteda na ukidanju dugoročno neisplativih studijskih programa

  • dodatni priljev sredstava od oporezivanja privatnih visokih škola i učilišta

  • smanjenje broja nezaposlenih smanjenjem suficitarnih zanimanja

  • maksimalno skraćivanje studiranja (preddiplomske i diplomske studije ograničiti na maksimalno 7 godina studiranja neovisno o kombinacijama 3+2, 4+1, 0+5, 0+6)

  • kreditiranjem studenata više bi se sredstava moglo preusmjeriti za znanstveno-istraživačku djelatnost




(nastavak slijedi)

Ukoliko članak prenosite u cijelosti (ili tek dio članka), molimo da prethodno obavezno kontaktirate autora.

homoLudens @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 2, 2014
Institut za javne financije objavio je danas osvrt u kojem tvrde da, umjesto na poboljšanju uvjeta zaduživanja, Vlada se trudi pronaći nove modalitete zaduživanja po nepovoljnim uvjetima. Stručnjaci potpisani na dokumentu, dr. sc. Anto Bajo i dr. sc. Marko Primorac osvrnuli su se na nekoliko primjera. Jedan od njih je i odluka Vlade o suglasnosti ministru financija za zaduživanje RH u iznosu od 200 milijuna eura i Odluka o suglasnosti Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP) za kreditno zaduženje u iznosu od 606,4 milijuna kuna, donesena na Badnjak. Tri dana poslije dana je suglasnost za kreditno zaduživanje Hrvatskih cesti i HŽ Infrastrukture, pa je Vlada u samo tjedan dana povećala javni dug za oko četiri milijarde kuna. (izvor: Dnevnik.hr)
Nadam se da ste uspješno proslavili još jedan beznačajni trenutak prelaska iz 23:59 u 00:00 i da niste mnogo novca potrošili na taj dernek od sapunice (pa ste danas morali glodati jučerašnje kosti na sutrašnje kamate). Vjerojatno ste se već uspjeli otrijezniti i napipati pseudokapitalistički jaram oko pseudosocijalističke šije. Ako i niste, nema veze. Ionako nećete biti pošteđeni. Ali gledajte to s vedrije strane: sada kada imamo novi pravopis (kada je riješeno još jedno egzistencijalno pitanje), moći ćete sav taj svoj jad preciznije i pravilnije opisati. Gotovo na akademskoj razini. Tako će me i moj polupismeni pobratim pravilno znati nazvati škrcem, a ne samo cicijom ili tvrdicom.

Priznajem, škrt sam. Kao Škot. Tko nije upoznao nijednog Škota ostat će u zabludi do kraja života kako su umjerenost i suzdržanost mane. Ali rastrošnost jest. No od toga ovim domaćima nije pretjerano neugodno. Zašto da se moja bogobojazna susjeda crveni kada od svih silnih kreditnih kartica, koje je pobacala pred potplaćenu blagajnicu, ni na jednoj nema pokrića za kupnju zimske salame. Ionako je u trendu koristiti ono što nemaš: novac, obraz, dosljednost, autoritet. Mogao bih do sutona secirati tu zonu sumraka. Ipak, volio bih da nešto sunca ostavimo onima koje smo doveli pod svoj suncobran. Našem potomstvu. Kada ćemo početi odgovorno raspolagati životom, novcem i svim ostalim resursima? Rekla bi moja pričuvna memorija: "A i ti svašta pitaš!"

Natrčao sam danas na informaciju kako će parlamentarne političke stranke i nezavisni zastupnici za svoj rad dobiti 50,2 milijuna proračunskih kuna.

Iznos koji su stranke dobile izračunat je temeljem broja zastupnika koje imaju, pa je slijedom toga najviše novca pripalo SDP-u (20, 4 milijuna), potom HDZ-u (14,5 milijuna), pa HNS-u (4,4 milijuna kuna). Po zastupniku se godišnje dobije 325.725 kuna, a po zastupnici deset posto više, dakle 358.297 kuna. Laburisti i HDSSB za politički su rad dobili po 1,9 milijuna kuna, Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) nešto više od milijun kuna, IDS i SDSS po 977 tisuća kuna, Kerumova Hrvatska građanska stranka (HGS) 684 tisuće kuna. Demokratskom centru (DC) i HSP-u dr. Ante Starčević pripalo je po 358 tisuća kuna, a HSS-u i Bošnjačkoj demokratskoj stranci Hrvatske po 325.725 kuna. Isti iznos dobit će i svaki od šestorice nezavisnih zastupnika. (izvor: Index.hr)

Isti su iznos političke stranke i nezavisni zastupnici primili i prošle godine, a ako tome dodamo onaj nepotreban referendumski trošak od 47 milijuna kuna (nepotreban u značenju da nije bio neophodan ni urgentan i da ni na koji način nije i neće doprinijeti kvaliteti društvenog i političkog života, a kamoli njegovu spašavanju), dolazimo do gotovo sto milijuna kuna. Kakvu li smo to novu vrijednost proizveli? Ako netko zna ... mikrofon je uključen.
Javnoj smo televiziji udijelili 1,2 milijarde kuna pristojbe (ako niste pronašli novac, ovrha je pronašla vas). Više sam informacija dobio na internetskim portalima (i još sam mogao birati koju ću vijest ignorirati), a gledljiviji sam novogodišnji program pronašao na drugim (stranim) TV postajama (još uvijek nisam shvatio smisao četvrtog kanala).
Za Mesićev smo ured izdvojili nekoliko milijuna kuna otkako je prestao obnašati svoj predsjednički mandat. Još je 2004. godine Zakonom o posebnim pravima predsjednika Republike omogućeno da bivši predsjednik nakon prestanka mandata koristi doživotno pravo na vlastiti ured, službeno vozilo i osobnog vozača, državno osiguranje i podmirenje troškova ureda (električne energije, grijanja, telefona, adaptacije) iz državnoga proračuna, a sve kako bi, kada jednom bude bivši, "s bogatim međunarodnim vezama i iskustvom, i dalje mogao pomagati svojoj državi". Kako Hrvatska prije toga nije imala živućeg bivšeg predsjednika, tako su i prvi troškovi za proračun pristigli tek 2010. godine. Na sreću, uz sav taj trošak, donesena je i jedna dobra koalicijska odluka intervencije u zakon.
Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike

Članak 5. (NN 105/04)
Prava iz članka 2. i 3. ovog Zakona predsjednik može koristiti trajno.

Članak 5. (NN 22/13)
Prava iz članka 3. ovoga Zakona predsjednik može koristiti 5 godina po prestanku obnašanja dužnosti.

Zamislimo samo kada bi političke stranke, različiti uredi i agencije te sve medijske kuće isključivo ovisile o tržištu. Kada ne bi bilo još jednog prireza samo zato što sam posjednik TV kutije, a ova bi milijarda od pristojbe, i sve ostale milijarde (samo nas ugovori Svetog Petra i dvadeset županija godišnje košta milijardu kuna) bile injektirane u zdravstvo i obrazovanje (jer bolesne će nas i radno nekonkurentne pregaziti prvi nalet radnika s tonućeg istoka). Smijem li zaključiti kako je Hrvatska bogata zemlja dekadentnih ljudi kojima je upravljanje novcem i vlastitom sudbinom teže od kvantne fizike?

Proračun za 2014. godinu već je obilježen sa 17 milijardi kuna proračunskog deficita. Treba li biti doktor ekonomskih znanosti da se zaključi kako je moguće složiti državni proračun bez ili s minimalnim deficitom? Da se uvidi kako je državni aparat preglomazan i preskup, kako nisu potrebne tolike županije i općine, kako je povećavanje poreza i svih ostalih davanja kontraproduktivno na svim razinama produktivnosti, kako je zadnji čas da se prestanu ignorirati zapušteni objekti i hektari (više od milijun) neobrađene površine, kako je preluksuzno štititi neproduktivna radna mjesta samo zato što je to za nekoga "antiocijalna mjera" (dok istodobno antisocijalno stvara gubitak) i kako je pogubno zapošljavati po ijednom kriteriju osim sposobnosti jer država nije savez plemena nego građana.

Ali recite mi iskreno, je li bolje potopiti cijeli brod ili spasiti bar dio putnika i posade. Ako ste za prvu opciju, što još radite na brodu?
I ako me pitate tko je osoba godine, bit ću sasma precizan: to su svi oni koji od jedne kuna naprave tri i uspiju preživjeti od prvog do prvog usput uspijevajući odgojiti i obrazovati svoju djecu. Onu kojima dugujemo ostaviti bar malo sunca.


Ukoliko članak prenosite u cijelosti (ili tek dio članka), molimo da prethodno obavezno kontaktirate autora.

homoLudens @ 16:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Autorska prava
Svi tekstualni (izuzev citata koji su jasno istaknuti) i slikovni (početna stranica) zapisi na stranicama homoludens.bloger.hr su autorski i vlasništvo korisnika Index.hr blog servisa homoludens te se kao takvi ne smiju reproducirati, umnažati ili na bilo koji drugi način koristiti u komercijalne svrhe bez izričita pristanka autora.
Svezak II.
Trenutno online
 users online

Arhiva
« » sij 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
88900
Protivno oporuci
S naslovnica





































Index.hr
Nema zapisa.